Svi smo mi ovdje iz Hrvatske, sva trideset i trojica člana posade. Uz to, dobar dio ih je tu, iz Rijeke i okolice, i nitko od nas ne bi dopustio da se dogodi bilo kakav incident kojim bismo onečistili more, obalu ili ugrozili sigurnost prvenstveno nas samih, kao ni stanovništva okolnih naselja, kaže nam Boris Martić, zapovjednik broda LNG Croatia, ploveće jedinice za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (FSRU), odnosno plovećeg terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju na otoku Krku.

LNG Hrvatska posjetili smo u povodu prvog takozvanog “ship to ship transfera”, odnosno prekrcaja ukapljenog prirodnog plina s FSRU broda LNG Croatia na manji brod za prijevoz ukapljenog prirodnog plina.

Prema riječima Hrvoja Krhena, direktora LNG Hrvatska, tvrtke koja upravlja terminalom, riječ je o prvoj takvoj operaciji, prekrcaju relativno male količine od oko sedam tisuća metara kubičnih s broda na brod, na Mediteranu, što Hrvatsku čini predvodnicom na tržištu pružanja ove usluge.

– Naime, ukapljeni prirodni plin ovoga puta nije uplinjen i transportiran s terminala u plinski transportni sustav Republike Hrvatske, već je pretovaren na manji brod, Avenir Accolade, koji će teret LNG-ja iskrcati na terminalu na Sardiniji, čime je, uz transport plina iz LNG terminala klasičnim putem, plinovodom Plinacroa, Hrvatska dobila mogućnost isporuke ukapljenog plina i morskim putem.

U narednih nekoliko mjeseci očekuje se još najmanje jedna slična isporuka, a početkom ovog vida poslovanja u LNG Hrvatska otvaraju se nove mogućnosti u sektorima turizma i gospodarstva jer se njime omogućava takozvani bunkering, mogućnost primanja i punjenja drugih brodova ekološki prihvatljivijim pogonskim gorivom – ukapljenim prirodnim plinom, a čime se znatno smanjuje štetni utjecaj brodarstva na okoliš.

Sustav brzog otpuštanja

Posjet brodu, iako vremenski ograničen što zbog epidemioloških, što zbog operativnih razloga – jer posada je morala pripremiti sve za početak prekrcaja ukapljenog plina na Avenir Accolade, započeo je na kopnenom dijelu terminala, gdje nas je dočekao Krhen koji nam je prvo pokazao sve dijelove kopnenih instalacija, počevši od kontrolne sobe iz koje se prati protok plina.

Prvenstveno prema plinovodu Plinacroa, ali u ovom slučaju i pripreme za početak prekrcaja na Avenir Accolade, koji je posada morala izvesti bez prekida isporuke plina u transportni sustav na kopnu.

Sve parametre rada terminala na kopnu je nadzirao operater Siniša Gerbević, putem velikih ekrana na kojima se u realnom vremenu prikazuju svi najvažniji parametri rada terminala. Zajedno s Krhenom, objašnjava nam što je što na ekranima.

– Ovdje vidimo da regasifikacija ide prema zadanim parametrima, s isporukom od 200 tisuća kubičnih metara na sat, pod tlakom od 80 bara. O kakvoj je količini riječ, najbolje ilustrira podatak da kutinska Petrokemija, kao najveći potrošač u Hrvatskoj, troši oko 80 tisuća na sat.

Paralelno s tim, vidimo i sve podatke o prekrcaju s broda na brod te pratimo i taj dio operacije, a ujedno i pratimo stanje u tankovima na FSRU brodu, objašnjavaju Krhen i Gerbević.

– Količina plina koja će biti isporučena dogovara se sa zakupcima terminala na dnevnoj bazi, prema njihovim potrebama. Proizvodnja, odnosno uplinjavanje ukapljenog plina je konstantna, praktički od samog početka rada terminala, 1. siječnja ove godine, kaže Krhen.

Iz zgrade terminala odlazimo prema brodu. Usput smo obišli dobar dio takozvanih utvrdica pristaništa, kao i centralni dio na kojemu su dvije velike istakačke “ruke”, putem kojih se plin s broda isporučuje u plinovod.

Sam sustav priveza vrlo je sofisticiran, s uređajima koji u svakom trenutku prate opterećenje na pojedinoj “lancani”, konopcu kojim je brod privezan za kopno.

Osim toga, sve bitve opremljene su sustavom za brzo otpuštanje brodskih konopa, u slučaju bilo kakve izvanredne situacije, poput ekstremno loših vremenskih uvjeta, što brodu omogućava da isplovi s terminala u najkraćem mogućem vremenu.

– Sustav brzog otpuštanja ugrađen je i na istakačke ruke kojima se plin iskrcava s broda na kopno, odnosno u plinovod, kao i na cijevi kojima se ukapljeni plin prekrcava s broda koji ga dovozi na FSRU LNG Croatia ili, u ovom slučaju, iskrcava s FSRU-a na drugi brod.

Dakle, u bilo kojem trenutku, cijela operacija prekrcaja ili uplinjavanja i isporuke na kopno ili prekrcaja s broda brod, može se prekinuti i LNG Croatia može isploviti s doka, objašnjava nam Krhen.

Sigurnost iznad svega

Nakon obilaska kopnenog dijela, odlazimo na sam brod, koji sa svojih 280 metara duljine i gotovo 40 metara visine, iz neposredne blizine zauzima doslovno cijelo vidno polje. Sama ulazna rampa, brodska “skala”, visoka je otprilike kao trokatnica, a s nje se dobro vidi kako more uz pramčani dio broda pjeni.

Riječ je o izlazu iz sustava uplinjavanja tekućeg plina koji se grije morem, zbog čega ogromne količine morske vode u svakoj sekundi prolaze kroz izmjenjivače topline.

Po dolasku na sam brod, upisujemo se u knjigu posjetitelja, s točnim vremenom ulaska jer sigurnost je, kako smo već naveli, iznad svega. Krećemo prema komandnom mostu, gdje nas čeka zapovjednik Martić, inače s Brača, u društvu upravitelja stroja Marijana Mraka iz Čavala na Grobniku.

Nakon kraće vožnje brodskim liftom, stižemo na most. S visine od četrdesetak metara, pogled je impozantan, na palubu koja je posve prekrivena cijevima, ventilima i raznoraznim, nama laicima teško shvatljivim sustavima za ukrcaj i iskrcaj ukapljenog plina, morske vode i medija kojim se plin posredno zagrijava, uplinjava i isporučuje pod visokim tlakom u plinovod. S desne strane privezan je Avenir Accolade, brod dug 124 metra koji, uz LNG Croatia izgleda poput omanjeg plovila.

“Barba” Martić i “Kapo” Mrak nemaju baš previše vremena, jer, zajedno s ostalim članovima posade moraju pripremiti sve za prekrcaj ukapljenog plina s LNG Croatia na Avenir Accolade, no dočekuju nas više nego gostoljubivo i opušteno.

– Sve ide prema planu. Posada zna što im je posao i zna ga raditi. Riječ je redom o iskusnim pomorcima koji savjesno obavljaju svoje dužnosti. Na brodu ovog tipa i ne može biti drugačije.

Osim toga, radimo na terminalu u svojoj zemlji, u Hrvatskoj, i naravno da nam je tim više stalo da sve funkcionira bez problema, a posebno bez ikakvih incidenata vezanih uz sigurnost broda, okolnih naselja i mora. Nama je najviše stalo do toga, kaže zapovjednik Martić.

Razgovor sa službenog dijela uskoro kreće na manje službene teme, prvenstveno o uvjetima života i rada na brodu. Martić i Mrak nam objašnjavaju kako su smjene na brodu organizirane tako da na njemu rade dvije posade, svaka u smjeni od po četiri tjedna, nakon čega slijede četiri tjedna odmora kod kuće.

Posade su, prema njihovim riječima, sastavljene od Primoraca i Dalmatinaca, a svima je činjenica da rade na brodu u Hrvatskoj velika prednost.

Pune ruke posla

– Nema višednevnih putovanja do broda i natrag, nema razmišljanja hoće li smjena biti na vrijeme ili ne. Na brod i s broda dolazimo automobilom. Puno je to jednostavnije od onog na što smo do sada bili navikli, kaže nam Mrak.

– Je, a našem kapu i ostalima iz Rijeke i okolice još je bolje. Kad im završi ugovor, doslovno njihove gospođe dođu autom po njih i za pol ure su doma, dodaje uz smijeh barba Martić.

Izlazaka s broda za trajanja ugovora baš i nema, kažu, što je i razumljivo, s obzirom na striktne mjere zaštite od pandemije, zbog koje su i neke smjene bile produžene, s obzirom da se nekoliko članova posade zarazilo koronom za boravka kod kuće, no obojica, kao i članovi posade s kojima smo razgovarali, ističu kako im rad na FSRU brodu u vlastitoj zemlji predstavlja veliko zadovoljstvo, ali, ističu opet, i odgovornost.

S komandnog mosta, na kojemu nam se pridružio i Dubrovčanin Mario Perica iz brodarske tvrtke Golar, od koje je LNG Hrvatska kupila brod LNG Croatia, koji je plovio pod imenom Golar Viking, prije konverzije u FSRU brod, obavljene u Kini tijekom prošle godine, a zapovjednik i upravitelj stroja vode nas u obilazak ostatka broda.

Prvo odlazimo u najvažniju prostoriju, kontrolnu sobu iz koje se prate svi parametri rada brodskih sustava, ponajprije onih za ukrcaj i iskrcaj ukapljenog prirodnog plina te za njegovo uplinjavanje i isporuku u transportni sustav plinovoda.

U Kontrolnoj sobi je posebno živo, jer se po prvi put, uz redovitu isporuku plina u plinovod, paralelno priprema iskrcaj ukapljenog prirodnog plina na drugi brod. Inače, do sada je ta operacija tekla obrnuto, jer je plin u ukapljenom stanju isključivo prekrcavan s LNG tankera kojima je dopremljen na LNG Croatia.

U Kontrolnoj sobi su Nino Kalinić, prvi časnik palube, kao i njegovi kolege Filip Marić, drugi časnik, Marin Matulić, treći časnik te Matej Badla, kadet palube.

Svi su okupljeni oko malenog ekrana u kutu goleme prostorije, inače nakrcane velikim monitorima za praćenje i sustavima za upravljanje svim mogućim sustavima tereta, balasta, medija za zagrijavanje plina i koječega drugog, nama laicima teško shvatljivog. Normalno, zanima nas zbog čega svi, osim jednoga, uz silne velike ekrane, gledaju u taj najmanji.

– To je zbog toga što pripremamo iskrcaj na drugi brod. Trenutno radimo sva testiranja i pripreme da sve prođe bez problema, a na ovom ekranu vidimo što nam je potrebno za taj dio, objašnjavaju nam pomorci.

Kako imaju pune ruke posla, odlazimo dalje u obilazak, do brodskih salona u kojima smo zatekli tek dvojicu članova posade koji su u tom trenutku bili izvan svoje “gvardije”, kao i do jednog od najvažnijih dijelova svakog broda – brodske kuhinje, u kojoj su u punom pogonu bili kuhar Ivan Žužić i konobari Ivan Šostić i Marin Kapor.

Kuhinja je dimenzija onih u većim restoranima, a ekipa je uredno pripremala sve što je potrebno za večernji obrok.

Rigorozne inspekcije

– Što vole jesti? Pa skoro sve, kaže nam kuhar, objašnjavajući kako i njegov posao znatno olakšava činjenica da je brod stalno na jednom mjestu i to u Hrvatskoj.

– Kao prvo, ovdje možemo nabaviti sve namirnice koje posada voli. Drugo, ako nešto od isporučene robe i ne valja, možemo to vratiti natrag i tražiti novu. Inače, kad ste u navigaciji, dođete u porat, naručite hranu, od narudžbe dobijete što dobijete, a ako nešto nije u redu, možete to kasnije jedino baciti, jer ste već isplovili iz porta. Tako da je kvaliteta ovdje sigurno bolja i pouzdanija je isporuka, kaže nam kuhar.

Iz kuhinje odlazimo u makinu, prostor brodske strojarnice. Na brodovima te veličine riječ je o impozantnim pogonima koji se protežu na više etaža, koje smo obišli s kapom Mrakom.

Konkretno, LNG Croatia ima nekoliko dizelskih strojeva, a glavni pogonski stroj je parna turbina, pri čemu brod kao gorivo za pogon pri plovidbi ili za pogon svih sustava u radu kao LNG terminal koristi višak isparavanja ukapljenog plina, ali manjim dijelom i dizelsko gorivo.

Nakon zajedničke fotografije s “čifom makine” Srđanom Gvozdenovićem, drugim časnikom Petrom Bogdanićem i “tercom” Davidom Hajdinićem, odlazimo na palubu, sa zapovjednikom Martićem i upraviteljem stroja Mrakom.

Obilazimo redom sve dijelove postrojenja na palubi, od kompresorskih postrojenja, postrojenja za ukrcaj i iskrcaj plina u ukapljenom i plinovitom stanju, do dijela na kojemu su spojene cijevi za prekrcaj plina na Avenir Accolade.

Barba i kapo objašnjavaju nam kroz koje cijevi teče ukapljeni plin na brod privezan uz bok, kojim cijevima se otparak vraća na LNG Croatia kao i sve ostale sustave koji tijekom prekrcaja povezuju dva broda.

Brodskom dizalicom u tom se trenutku na Avenir Accolade spušta posebna košara za transport osoba kojim je dio članova posade Avenira kasnije prebačen na LNG Croatia.

Za kraj obilaska odlazimo do pramčanog dijela, gdje je smješten pogon za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina.

Postrojenje funkcionira tako da se plin, ohlađen na 160 stupnjeva Celzijevih, u tekućem stanju, zagrijava do temperature na kojoj prelazi u plinovito stanje, na način da se morem zagrijava medij kojim se potom zagrijava sam plin, putem izmjenjivača topline (sustav je, naravno, vrlo kompleksan, ovo je najkraći mogući opis) a zatim se, pod tlakom od osamdeset atmosfera isporučuje u transportni plinski sustav.

Kako je riječ o vrlo sofisticiranom postrojenju i vrlo kompleksnom brodu, pitamo zapovjednika koliko često su na brodu inspekcije koje provjeravaju ispravnost svih sustava, procedura i dokumentacije.

– Pa skoro stalno, haha, kaže Martić. Objašnjava kako su na ovoj vrsti brodova inspekcije još učestalije i rigoroznije nego na većini drugih.

– Imamo interne inspekcije brodara, menadžera broda, zatim sve moguće inspekcije lučkih vlasti, registra i tako redom.

Ne treba se tome čuditi jer riječ je o skupom brodu i teretu te vrsti broda na kojoj je sigurnost i ispravnost svih sustava izrazito važna. Mogu reći da dosad na ovom brodu nismo imali gotovo nikakvih primjedbi uopće, a od onih važnijih, koje se tiču konstrukcije i rada sustava, niti jednu. Na brodovima ovog tipa tako mora i biti, zaključuje Martić.

S prove se vraćamo prema nadgrađu, opraštamo se s našim domaćinima, želeći im – dobro more i puno posla.