RIBLJE VRSTE - PIC

Pic je riba koja spada u plemenitu oboritu lovinu. Mnogi ga pokušavaju uloviti, ali tek malobrojnima to polazi za rukom

Boris Bulić

Pic je plaha riba i nije toliko čest gost na udici zbog čega ga rijetki ribolovci ciljano love. Osim toga, budući da život provodi kao tipični samotar iznimno se rijetko može uloviti više piceva u istom ribolovu.



Pic (Diplodus puntazzo, Walbaum, 1792) pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Naraste do 60 centimetara dužine i može težiti 2,5 kilograma, no srednja lovna težina mu je tek 0,15 kilograma. To je riba snažnog, ovalnog, bočno stisnutog tijela. Glava je izduljena prema naprijed u špicastu gubicu iz koje prema naprijed vire koso postavljeni zubi po kojima je i dobio ime. A šiljac, karoc, špic, kopac, pokućar, prekuranac, suhalj i orišac su samo neka od brojnih narodnih naziva koji prate ovu ribu.


Tijelo mu je pokriveno krupnim ljuskama. Bočna je linija istaknuta i vidljiva cijelom dužinom.


Pic je ime dobio po špicastom zubalu


Boje je sivosrebrne, prema trbuhu srebrnobijele. Po bokovima je crno isprugan s devet do jedanaest okomitih, prema trbuhu konusno stisnutih crnkastih pruga, koje su najizražajnije kod mladih primjeraka. Posljednja pruga je najšira i čini sedlo na korijenu repne peraje. Pored crnih okomitih pruga, pic je ukrašen i zlatastim tankim prugicama koje se pružaju od glave prema repu, a koje su kod starijih jedinki blijede. Sve su mu peraje dobro razvijene, a posebno repna s crnim rubom.




Pic je riba koju nalazimo duž cijelog Jadrana, do 150 metara dubine, najčešće na stjenovitom dnu obraslom cistozirom, na dubinama od 5 do 20 metara, u vanjskom otočnom nizu i plitkim međuotočnim kanalima.


Čest je i u lučicama, ali i na pjeskovitom dnu ukoliko je obraslo posidonijom. Život provodi uglavnom kao samotar, rijetko u paru. Ponekad se na brakovima okupe veća jata.


U prihvatu pica je podmetač obavezan dio opreme


Pic se mrijesti krajem ljeta. Samotar je, no ponekad ga možemo vidjeti i u paru. Na brakovima se često zna okupljati u veća jata, pa je tako zabilježen i ulov kaštelanskih ribara koji su 1956. godine, na brakovima u neposrednoj blizini Splita, u tri navrata, plivaricama ulovili oko 3000 kilograma ove ribe. Inače ga privredni ribolovci najviše ulove ludrom, ostima pod sviću i vršama.


U sportskom ribolovu se lovi udičarskim priborom – postavom na dnu, sa ili bez olovnog opterećenja, te plovkom. Podvodnom puškom je pica mnogima teško uloviti, jer vrlo rano osjeti opasnost i tada se drži na sigurnoj udaljenosti, okrenut prema dubini. Uvijek je spreman na strelovit bijeg, pa je svako proganjanje najčešće bezuspješno i unaprijed osuđeno na propast. Nastrijeliti ga se može čekanjem, računajući na njegovu znatiželju koja je zapravo vrlo ograničena.