Kada je Pannonian Challenge, osječki festival ekstremnog sporta, od lokalnog postao globalni događaj, nitko nije ni mogao predvidjeti da će to sportsko događanje stvoriti ponajbolje stručnjake u svijetu BMX-a.

Da je tako, govori i činjenica da je upravo tim osječkih zaljubljenika u adrenalin sudjelovao u stvaranju skate parka u Tokiju, na kojem će se održavati natjecanja na ovogodišnjim Olimpijskim igrama.

Tim koji je vodio Igor Vukadinović, poznat i kao Poki, a s njim su još i Zdenko Liška, Marko Karalić, Edvard Peroli te Adrian Javor, prošle godine boravio je u Japanu kako bi pripremili skate teren za Olimpijske igre, na kojem će Poki, bivši BMX natjecatelj, u Tokiju debitirati kao olimpijski sudac.

Naime, on se kao natjecatelj počeo baviti vožnjom BMX-a upravo na Pannonian Challengeu, a od 2018. djeluje i kao sudac u tom ekstremnom sportu.

U vožnju u društvu

– Postavljanje skate parka u Tokiju na Olimpijskim igrama, na kojima će se prvi puta pojaviti BMX freestyle i skate disciplini, veliki je uspjeh za našu ekipu. Osobno sam presretan i počašćen što ću biti dio sudačke petorke na toj najvećoj sportskoj smotri. Organizatori su se odlučili za format natjecanja od samo devet najboljih BMX sportaša, dok u Parizu 2024. već možemo očekivati dvanaest ili četrnaest BMX vozača, objašnjava Poki.

Poki je sa svojim timom u Japanu jedanaest dana stvarao skate park. Šest dana su se postavljale konstrukcije i sprave, a nakon toga se pet dana sve uređivalo do najmanjih detalja kako bi domaćini, koji su ih i angažirali ponukani izdanjem osječkog skate parka kao jednim od najboljih u svijetu, bili u potpunosti zadovoljni.

Na pitanje kako se počeo baviti BMX-om, Poki objašnjava da je to bilo sasvim slučajno. Imao je 14 godina i išao je s prijateljima na kupanje. Na putu do kupališta čuo je da se nešto događa u šumarku blizu kupališta u Osijeku, gdje se održavao jedan od prvih Pannonian Challangea.

Kada je pogledao, vidio je vozača koji je biciklom BMX radio salto unatrag i odmah pomislio – to je to! Jedina mu je želja bila uštedjeti dovoljno novca i kupiti svoj prvi BMX bicikl iako u početku roditelji nisu bili oduševljeni tom idejom. Ipak, na kraju mu se ispunila želja. Uštedio je dovoljno i uz podršku roditelja kupio za 1.000 kuna svoj prvi BMX, težak oko 20 kilograma.

– Nije to bio toliko loš BMX, ali ni dobar kao ovi današnji. Sada dobar možete pronaći za 3.000 kuna, a težak je 12 kilograma, prisjeća se.

Čak dvije godine trebalo mu je da nauči preskočiti skakaonicu, a onda je upornom vježbom počeo izvoditi pojedine trikove. Nakon nekoliko godina počeo je sudjelovati na natjecanjima i osvajati nagrade.

Počeo je čak i ponešto zarađivati s BMX-om, da bi uskoro postao i BMX profesionalac. Danas nakon petnaest godina, od samih početaka bavljenja BMX-om sjeća se da je to ipak bio doista naporan rad i vježbe, ali i s puno padova pa i vrlo ozbiljnih ozljeda.

– Čak nekoliko puta sam slomio nogu, operirao sam koljeno, natukao rebra, zglobove, laktove, ali i povrijedio glavu. Ipak to je dio BMX-a, kaže Vukadinović i priznaje da mu je nakon oporavka od ozljeda ponekad bilo vrlo neugodno, čak bi i osjetio strah kada je ponovo trebao sjesti na bicikl.

– Bilo je i teških povreda. Poslije operacije koljena, morao sam mirovati čak pola godine. Nije mi se bilo lako vratiti na BMX, a posebno me bilo strah raditi vratolomiju zbog koje sam završio na operaciji i šestomjesečnom oporavku.

Zanimljivo je da ga povrede nisu udaljile od vožnje, ali ga je udaljilo suđenje, pa se zato danas manje bavi vožnjom BMX bicikla na kojem izvodi u vratolomije.

Usprkos svemu tome, smatra da je to dobar sport, ali se treba držati nekih pravila. Djeci i roditeljima koji se bave BMX-om poručuje da nije pametno voziti sam jer ako se slučajno ozlijede, nema tko pomoći, zato se uvijek mora voziti u društvu.

Uz bicikl BMX, odmah se moraju kupiti i štitnici za koljena, potkoljenice, zglobove i laktove kao i jako dobra kaciga. Na pitanje kada treba početi, kaže da su danas neki od najboljih vozača počeli voziti već s pet godina.

Sudačka karijera

– Nekoliko godina potrebno je djeci da se naviknu na bicikl kako bi uopće počeli raditi trikove, kaže Poki. Danas osim što sudi, u Osijeku vodi BMX školicu, prvu u zemlji. Najmlađi polaznik imao je tri i pol godine, a najstariji ima 13 godina.

On je danas u potpunosti profesionalac u BMX svijetu i od toga živi, ali nije to zarada koju bi imao da je slučajno BMX profesionalac u SAD-u, kaže.

U sudačkim vodama završio je slučajno, slično kao što je slučajno upoznao i BMX svijet kada je krenuo na kupanje. Naime, upravo jednoj ozljedi, odnosno prijelomu »može zahvaliti« što je postao BMX sudac, i što je do sada već proputovao svijet, kao i da će postati sudac na Olimpijskim igrama.

– Naime, slomio sam nogu tjedan dana prije Pannoniana, pa su me organizatori pitali hoću li suditi. U Osijeku se održavalo i svjetsko FISE prvenstvo, a kako su htjeli imati suce iz Hrvatske, tako je počela moja sudačka karijera.

Igrom slučaja, upoznao sam čelne ljude FISE-a, koji su najpoznatiji organizatori ekstremnih natjecanja, kada sam po njih iz Osijeka išao na zagrebački aerodrom.

Svi su bili zadovoljni njegovim suđenjem u Osijeku i od tada počinje njegova međunarodna sudačka karijera. Sudio je u Kini, Japanu, Kanadi, Saudijskoj Arabiji, Argentini, Peruu i naravno po Europi.

Prošao je u Švicarskoj niz obuka i sudio najveća BMX natjecanja na svijetu. Olimpijske igre bit će mu kruna karijere.

Njegova karijera iskusnog vozača BMX-a omogućava mu da zna što i kako treba suditi. Kao vozač preskočio je tramvaj u Osijeku, a najveći razmak od osam metara preskočio je na jednom natjecanju u Njemačkoj.

Svojim BMX biciklom zna ići čak do devet metara uvis.

– Najduže izgleda kada padaš, ali sam se naučio dočekati na noge barem kod salta. Najvažnije je naučiti padati, objašnjava Poki.

Savršena vožnja

– Osim skate parka u Tokiju, zapravo olimpijskog skate parka, izgradio sam dvadesetak takvih parkova po cijelom svijetu. Kao bivši natjecatelj pomažem u njihovoj izradi. Skate park u Tokiju je jedan od najboljih u svijetu, ima kvotere od četiri metra, rampe, piramide, zid za vožnju…

Uz njega u Tokiju će suditi još četiri sudca, iz Njemačke, Engleske, SAD-a i Australije. Objašnjava kako će u Tokiju BMX Freestyle imati premijeru kao olimpijski sport. Na ovim povijesnim »BMX olimpijskim igrama« bit će devet natjecatelja.

Zanimljivo je da je sudio i svojim BMX vozačkim idolima iz mladosti, od kojih je učio trikove kada se počeo baviti ovim sportom. Strog je kao sudac pa čak ni svojim idolima nije dao maksimalni broj ocjena.

Međutim, ni on sam nikada nije dobio maksimalni broj ocjena (100) jer kaže da ne postoji savršena vožnja.

– U vožnji se ocjenjuje salto unazad, okretanje oko volana, skokovi, kreativnost, zahtjevnost, stil, visina, sigurnost, brzina, greške, objašnjava Poki i s nestrpljenjem očekuje Olimpijske igre u Tokiju.

Povijest BMX-a

BMX pojam nastao je početkom 1970-ih kada su se djeca počela utrkivati na zemljanim stazama u južnoj Kaliforniji, crpeći inspiraciju od tadašnjih motokros superzvijezda. BMX utrke bile su fenomen sredinom 1970-ih.

Djeca su se utrkivala izvan ceste, oko namjenski izgrađenih staza u Kaliforniji. George E. Esser osnovao je Nacionalnu biciklističku ligu kao neprofitnu organizaciju 1974. Prije nego što su osnovali NBL, George i njegova supruga Mary promovirali su motociklističke utrke s AMA-om (American Motocross Association) i kroz svoju »Nacionalnu motociklističku ligu« ili NML.

Njihova dva sina, Greg i Bryan, utrkivali su se motociklima, ali i uživali u vožnji i utrkama BMX-a sa svojim prijateljima. U travnju 1981. osnovana je Međunarodna BMX federacija, a njihovo prvo svjetsko prvenstvo održano je 1982.

Od siječnja 1993. BMX je integriran u Union Cyclist International (UCI). BMX Freestyle (koji danas obuhvaća discipline Dirt, Vert, Park, Street i Flatland) stvorili su natjecatelji koji su uživali u pomicanju stilskih granica onoga što su mogli raditi na svojim biciklima.

Osnivač Haro Bikesa Bob Haro popularno je poznat kao »otac slobodnog stila«. Međunarodni olimpijski odbor učinio je 2003. godine BMX olimpijskim sportom. Na Ljetnim olimpijskim igrama u Pekingu 2008. u Kini Maris Štrombergs iz Litve i Anne-Caroline Chausson iz Francuske postali su prvi olimpijski prvaci.

BMX bicikl je terenski sportski bicikl koji se koristi za utrke i kaskaderske vožnje. BMX znači bike motocross. Iako izvorno označava bicikl namijenjen BMX utrkama, pojam »BMX bike« sada se koristi za trkaće bicikle, kao i one koji se koriste za šumske terene, urbane sredine i BMX freestyle discipline.

BMX okviri izrađeni su od različitih vrsta čelika, a u kategoriji utrka i od aluminija ili ugljika. Na većini freestyle, street i standardnih BMX bicikala, kotači imaju 36 žica.

Kotači za trkaće bicikle također obično imaju 36 žica, ali kotači za najmanje natjecatelje, ponekad i do tri godine, mogu se graditi s 18 ili 28 žica. Agresivniji vozači mogu se odlučiti za kotače do 48 žica. BMX racing kotači za bicikle razlikuju se po veličini, od 16« do 26«, a najpopularniji je 20«.

BMX biciklizam ima više disciplina, neke od njih su street (vožnja po ulicama), flat (sam naziv govori da se radi o vožnji po ravnom), dirt (vožnja po stazama napravljenim od zemlje) i park (vožnja u skateparku).

Prva biciklistička utrka

Povijest razvoja bicikla kreće od francuskog izumitelja koji se 1790. dosjetio poredati kotače jedan za drugim. Bicikl je bio drveni. Njegov izum prvi je isprobao grof Mede de Sivrac, a pokrenuo ga je koračajući, budući da nije bilo pedala.

Nešto napredniji model bio je predstavljen u Parizu 1818. kada je Karl von Dres prikazao svoj model. Godine 1842. škotski kovač Kirkpatrick Macmillan uvodi pogon pedalama. Britanski izumitelj John Boyd Dunlop ugradio je na kotače gumene navlake pa je time vožnja postala znatno udobnija.

Može se reći da je pravi bicikl sa svim svojim elementima nastao kombinacijom više izuma brojnih izumitelja. Vozilo i naziv bicikl pojavljuju se 1868. godine, a iduće godine biciklizam postaje grana sporta, kada je pariški Velo klub u jednom gradskom parku organizirao prvu biciklističku utrku.

Prvi biciklistički savez osnovan je 1878. u Engleskoj. Međunarodni savez ICA (International cycling association) je osnovan u Londonu 1892. godine, a 1900. nasljeđuje ga današnji UCI (Union cycliste internationale) – Međunarodna biciklistička unija.

Prvo svjetsko prvenstvo amatera održano je 1893. u Chicagu, a svjetsko prvenstvo profesionalaca održava se od 1895. Već na prvim Olimpijskim igrama 1896. biciklizam je bio na programu.