Može se činiti nevjerojatnim, ali djeca već u dobi od tri godine mogu biti nezadovoljni svojim izgledom, prenosi Today’s Parent.

Rezultat je to studije iz 2016. godine koju je obavila PACEY (Profesionalna udruga za djecu i raniju dob) te pritom ustanovila da jedna četvrtina odgajatelja kod djece u dobi od tri do pet godina vidi da imaju problema s percepcijom vlastitoga tijela.

Djeca su svjesna društveno nametnutih ideala

Savjetnica iz spomenute udruge i stručnjakinja za razvoj djeteta Jacqueline Harding, napominje da nekoliko čimbenika utječe na percepciju male djece o vlastitome tijelu. Nabrojala je “slike s televizije, fotografije iz knjiga, animacije i generalan razgovor između odraslih o njihovom tijelu, dijete i kozmetičke operacije”.

Drugim riječima, djeca su poprilično svjesna društveno nametnutih ideala o mršavosti i ljepoti, neovisno o tome što ih roditelji pokušavaju naučiti.

Studija je otkrila da anksioznost oko doživljaja vlastitoga izgleda počinje u ranijoj dobi no što je to bio slučaj u prošlosti. Upravo je zato potrebno s djecom pričati o ovoj temi puno ranije.

Posebno pogođena skupina su mlade djevojčice jer su pod većim pritiskom oko toga kako bi trebale izgledati. Anketa koju je poduzela The Girls’ Attitudes ispitala je 1600 mladih djevojaka i žena (7-21 godine), a shvaćeno je da što su starije, djevojke više postaju posramljene zbog svoga izgleda.

Foto: iStock

Izrazito je važno naučiti djecu da se odupru nasilnim društvenim normama i komentarima te im objasniti na koji način se trebaju nositi s time. Što se ranije počne s razgovorom, to će njihova mentalna snaga biti jača u budućnosti i mogla bi se izbjeći anskioznost, depresija i poremećaji u prehrani.

Emily Lauren Dick, stručnjakinja za sliku o vlastitome tijelu, fotografkinja te majka trogodišnje djevojčice i petogodišnjeg sina, pronašla je nekoliko smjernica pomoću kojih se može obaviti razgovor.

“Debljina nije ružna”

“Kada čujete riječ ‘debeo/la’, obično pomislite na nešto loše i nezdravo, ali to nije tako. Ne možete procijeniti zdravlje neke osobe samo na račun njezina izgleda. Živimo u društvu koje ne tolerira debljinu što znači da je društveno prihvatljivo biti pristran protiv ‘debelih’ ljudi. To je toliko ukorijenjeno u našu kulturu da je postalo fobija, a mi svakodnevno ohrabrujemo predrasude.

Naučite svoju djecu da su sva tijela dobra tijela. Procjena ljudi na temelju njihove težine uči našu djecu da samo fizičke karakteristike čine osobu dobrom ili lošom. Činjenica je da djeca razvijaju nesigurnosti tako mlada dovoljan je znak da su isto tako spremna i za ovakve rasprave”, piše Dick.

“Nemojte razgovarati o dijeti”

Dick objašnjava da su roditelji prvi uzori koje dijete ima te da je na njima odgovornost o tome da dijete ima samopouzdanje. “Kada vaše dijete primijeti da pričate o sebi negativno, pokušat će to imitirati. Ako stalno pričate o izbjegavanju hrane ili zabrani određene ‘loše’ hrane, možete dovesti do toga da vaše dijete ima vlastite probleme vezane uz hranu. Imperativ je naučiti djecu da budu sretna sa svojim tijelom i zapamtite – čak i ako mislite da vas dijete ne sluša, sluša vas”, piše Dick.

Valjalo bi napomenuti da prehrana temeljena na fast food-u također nije dobar primjer za djecu. Umjesto korištenja riječi “dijeta” ili “loša hrana”, probajte hrani pristupiti s pozitivne strane te objasniti djetetu da im se ništa neće dogoditi ukoliko tu i tamo pojedu slastice.

Jedini pravilni način prehrane je onaj uravnoteženi u kojem na dnevnoj bazi unosite sve potrebne nutrijente i to je nešto što bi dijete odmalena trebalo znati. Volimo špinat i blitvu, ali zaslužujemo i čokoladu i pizzu.

Foto: iStock

“Pozitivna inspiracija”

Studija koju je proveo Dove otkriva da časopisi smanjuju samopouzdanje za 80 posto kod djevojčica. To je postao mainstream i društvene mreže su prepune nekakvih ideala u svijetu ljepote i težine. Kada malo bolje pogledate, većinom ne postoji uključivost. Čast iznimkama.

Prezentiraju se jednaki ideali o mršavosti i ljepoti pa je upravo zato, kako naglašava Dick, važno izložiti djecu različitim, nefiltriranim i ne photoshopiranim tijelima koja nas u stvarnosti okružuju.

“Moramo normalizirati normalna tijela i upoznati djecu s pozitivnim inspiracijama. Pokazati im da postoje svakakve vrste tijela, a ne samo jedna”, piše Dick.