Tamo gdje građani najmanje vjeruju institucijama, najviše je protivnika cijepljenja. Tako je u Bugarskoj, Latviji, Hrvatskoj, Sloveniji, ali i u Francuskoj.
Građanima je dojadilo sjedenje kod kuće, pa nije čudno što se masovno raduju slabljenju mjera protiv pandemije, što će im omogućiti više izlazaka i okupljanja. Međutim, ono što čudi jest preslaba zainteresiranost za cijepljenje. Bez procijepljenosti barem 70 posto ljudi pandemija se ne može učinkovito obuzdati, a ni život ne može postati normalniji.
U cijeloj Europskoj uniji 27 posto stanovništva u prosjeku ne želi primiti cjepivo, ali u Hrvatskoj tome nije sklono njih 43 posto, prema opsežnom istraživanju Eurofounda, koje je u veljači i ožujku obuhvatilo više od 138 tisuća ispitanika, putem interneta. Najgore je u Latviji i Bugarskoj, gdje se 48 do 60 posto građana ne želi cijepiti, a najbolje je u Irskoj, gdje njih 10 posto zazire od vakcine.
Za te neugodne rezultate neki su okrivili društvene mreže. Pokazalo se, naime, da od cijepljenja najviše zaziru oni kojima su Facebook, Twitter i slične mreže glavni izvor informiranja. Među njima se otpor cijepljenju penje na 40 posto, dok među gađanima okrenutima televiziji, radiju i tisku otpor nije veći od 18 posto – na razini Europske unije.
Moguće je da će vlasti nastaviti pritiskati društvene mreže da bolje nadziru ono što se na njima piše. No, to vjerojatno neće povećati zainteresiranost za vakcinaciju, što je vrlo složen problem. Analiza Eurofounda, primjerice, pokazala je da od cijepljenja više zaziru stanovnici rijetko naseljenih područja.
Ljudi u gradovima, koji su zbog poslovnih i privatnih razloga više upućeni na kontakte, skloniji su cijepljenju. Većina sumnjičavih ljudi misli da vakcina nije sigurna, ali mnogi mijenjaju stajalište kada čuju za muke koje proživljavaju njihovi znanci oboljeli od COVID-19.
Povoda za zaziranje mnogih ljudi od cjepiva ima puno, ali istraživanje je pokazalo da glavni razlog treba tražiti u rastućem nepovjerenju građana u institucije sustava. U usporedbi s lanjskim proljećem, u veljači i ožujku ove godine osjetno je palo povjerenje u zdravstvene vlasti, farmaceutske kompanije, u policiju, medije i demokraciju, čak i u znanost. Palo je povjerenje u institucije Europske unije, a najviše u nacionalne vlade – gotovo u svim članicama EU-a.
Tamo gdje građani najmanje vjeruju institucijama, najviše je protivnika cijepljenja. Tako je u Bugarskoj, Latviji, Hrvatskoj, Sloveniji, ali i u Francuskoj.
I povoda za razočaranje ljudi u institucije ima puno. Istraživači posebno ističu činjenicu da je pandemija najviše pogodila one građane koji su i prije nje bili socijalno ugroženi. Sve je više ljudi koji misle da socijalne i ekonomske mjere za izlazak iz krize nisu pravedne. Stoga istraživači smatraju da vlasti posvuda trebaju uvoditi mjere za ublažavanje rastućih nejednakosti među građanima i među članicama EU-a, kako bi se vraćalo povjerenje u nacionalne vlade i sam projekt Europske unije.
Vlasti, zajedno s farmaceutskim kompanijama, imaju golemu odgovornost i za odnos ljudi prema cijepljenju. Primjerice, početkom ožujka europske i nacionalne zdravstvene vlasti privremeno su obustavljale cijepljenje AstraZenecom zbog vrlo rijetkih slučajeva zgrušavanja krvi. To je ljude zbunilo.
Dok je prije toga svaki četvrti građanin u EU-u zazirao od cijepljenja, nakon 11. ožujka broj sumnjičavih povećao se na trećinu (34 posto), kažu istraživači.
Sada se čini preuranjenim razmišljati o otporu cijepljenju. Manjak cjepiva je riješen i počelo je obilno stizati, na zadovoljstvo najvećeg broja građana koji čekaju u redu. Međutim, kada procijepljenost ovog ljeta dosegne nekih 50 posto, cjepiva će biti sve više, a zainteresiranih sve manje. Uz jasnu poruku da je cjepivo daleko korisnije od apstinencije, vlasti će vjerojatno morati poticati građane na vakcinaciju. To već rade Srbija i Rusija – gdje se cijepljenima osiguravaju darovi i bonovi za kupnju proizvoda – ali i američka država Ohio, koja vakciniranima daruje listiće za bogate nagrade na lutriji.
UVODNIK
Cijepljenje je pitanje povjerenja
Branko Podgornik
15. svibanj 2021 16:24
Foto Davor Kovačević
Tamo gdje građani najmanje vjeruju institucijama, najviše je protivnika cijepljenja. Tako je u Bugarskoj, Latviji, Hrvatskoj, Sloveniji, ali i u Francuskoj.
Građanima je dojadilo sjedenje kod kuće, pa nije čudno što se masovno raduju slabljenju mjera protiv pandemije, što će im omogućiti više izlazaka i okupljanja. Međutim, ono što čudi jest preslaba zainteresiranost za cijepljenje. Bez procijepljenosti barem 70 posto ljudi pandemija se ne može učinkovito obuzdati, a ni život ne može postati normalniji.
U cijeloj Europskoj uniji 27 posto stanovništva u prosjeku ne želi primiti cjepivo, ali u Hrvatskoj tome nije sklono njih 43 posto, prema opsežnom istraživanju Eurofounda, koje je u veljači i ožujku obuhvatilo više od 138 tisuća ispitanika, putem interneta. Najgore je u Latviji i Bugarskoj, gdje se 48 do 60 posto građana ne želi cijepiti, a najbolje je u Irskoj, gdje njih 10 posto zazire od vakcine.
Za te neugodne rezultate neki su okrivili društvene mreže. Pokazalo se, naime, da od cijepljenja najviše zaziru oni kojima su Facebook, Twitter i slične mreže glavni izvor informiranja. Među njima se otpor cijepljenju penje na 40 posto, dok među gađanima okrenutima televiziji, radiju i tisku otpor nije veći od 18 posto – na razini Europske unije.
Moguće je da će vlasti nastaviti pritiskati društvene mreže da bolje nadziru ono što se na njima piše. No, to vjerojatno neće povećati zainteresiranost za vakcinaciju, što je vrlo složen problem. Analiza Eurofounda, primjerice, pokazala je da od cijepljenja više zaziru stanovnici rijetko naseljenih područja.
Ljudi u gradovima, koji su zbog poslovnih i privatnih razloga više upućeni na kontakte, skloniji su cijepljenju. Većina sumnjičavih ljudi misli da vakcina nije sigurna, ali mnogi mijenjaju stajalište kada čuju za muke koje proživljavaju njihovi znanci oboljeli od COVID-19.
Povoda za zaziranje mnogih ljudi od cjepiva ima puno, ali istraživanje je pokazalo da glavni razlog treba tražiti u rastućem nepovjerenju građana u institucije sustava. U usporedbi s lanjskim proljećem, u veljači i ožujku ove godine osjetno je palo povjerenje u zdravstvene vlasti, farmaceutske kompanije, u policiju, medije i demokraciju, čak i u znanost. Palo je povjerenje u institucije Europske unije, a najviše u nacionalne vlade – gotovo u svim članicama EU-a.
Tamo gdje građani najmanje vjeruju institucijama, najviše je protivnika cijepljenja. Tako je u Bugarskoj, Latviji, Hrvatskoj, Sloveniji, ali i u Francuskoj.
I povoda za razočaranje ljudi u institucije ima puno. Istraživači posebno ističu činjenicu da je pandemija najviše pogodila one građane koji su i prije nje bili socijalno ugroženi. Sve je više ljudi koji misle da socijalne i ekonomske mjere za izlazak iz krize nisu pravedne. Stoga istraživači smatraju da vlasti posvuda trebaju uvoditi mjere za ublažavanje rastućih nejednakosti među građanima i među članicama EU-a, kako bi se vraćalo povjerenje u nacionalne vlade i sam projekt Europske unije.
Vlasti, zajedno s farmaceutskim kompanijama, imaju golemu odgovornost i za odnos ljudi prema cijepljenju. Primjerice, početkom ožujka europske i nacionalne zdravstvene vlasti privremeno su obustavljale cijepljenje AstraZenecom zbog vrlo rijetkih slučajeva zgrušavanja krvi. To je ljude zbunilo.
Dok je prije toga svaki četvrti građanin u EU-u zazirao od cijepljenja, nakon 11. ožujka broj sumnjičavih povećao se na trećinu (34 posto), kažu istraživači.
Sada se čini preuranjenim razmišljati o otporu cijepljenju. Manjak cjepiva je riješen i počelo je obilno stizati, na zadovoljstvo najvećeg broja građana koji čekaju u redu. Međutim, kada procijepljenost ovog ljeta dosegne nekih 50 posto, cjepiva će biti sve više, a zainteresiranih sve manje. Uz jasnu poruku da je cjepivo daleko korisnije od apstinencije, vlasti će vjerojatno morati poticati građane na vakcinaciju. To već rade Srbija i Rusija – gdje se cijepljenima osiguravaju darovi i bonovi za kupnju proizvoda – ali i američka država Ohio, koja vakciniranima daruje listiće za bogate nagrade na lutriji.