RIJEKA Kada se govori o sportašima, često se može čuti da netko živi sportskim životom: da je fizički aktivan, pazi što jede i pije te promovira zdrav način života. Ipak, koliko god takvih ljudi bilo, za malo koga se može reći i da živi sport, a upravo su to riječi koje savršeno opisuju Riječanina Sergija de Privitellija, profesora, kondicijskoga trenera, a odnedavno i doktora kineziologije, koji je već 50 godina aktivno u sportu.

U 57. godini života Privitellio je doživio svojevrsni vrhunac karijere, obranivši doktorski rad na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te je sada, kako kaže, jedan od rijetkih doktora znanosti koji ima čitavu »vertikalu«. Naime, Privitellio je u svojem stažu skupio iskustvo u svim odgojno-obrazovnim ciklusima: punih 14 godina koordinirao je sportski program za djecu predškolske dobi, bio je profesor tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi, a sada kao vanjski suradnik i predavač radi na Odsjeku za Biotehnologiju i Fakultetu zdravstvenih studija. Od sedme se godine bavio gimnastikom te je punih 20 godina bio profesionalno u sportu, a sada je stekao i doktorat kao krunu bogate karijere.

Tema doktorata bila je Kineziološka aktivnost i samoprocjena kvalitete života studenata prema području znanosti, a Sergio de Privitellio je u okviru toga proveo istraživanje kojim je želio utvrditi povezanost kinezioloških aktivnosti i kvalitete života studenata. U istraživanju je sudjelovalo 1170 studenata preddiplomskih i diplomskih studija Sveučilišta u Rijeci, a polučilo je zanimljive rezultate.

Prehrana

– Zanimalo me, prije svega, koliko se riječki studenti bave bilo kakvim tjelesnim aktivnostima te koji su njihovi motivi prilikom odabira prehrane. Prije istraživanja bio sam uvjeren da će studenti medicine i zdravstva više gledati da unose hranu s dobrim nutritivnim vrijednostima, ali istraživanje se pokazalo poražavajućim. Svim su studentima od devet faktora samo tri najvažnija, a to su senzorna privlačnost, dakle, okus i miris hrane, cijena te dostupnost. Nažalost, tako je bilo kod svih studenata, čak i kod studenata medicine, koji sigurno najviše znaju o važnosti prehrane – objašnjava De Privitellio, razočaran načinom prehrane mladih.

– Studenti imaju naviku uzimati puno pekarskih proizvoda, ne samo u Rijeci nego se to pokazalo u istraživanjima na svim sveučilištima u Hrvatskoj, a često se koriste i restoranima brze prehrane. Što se tiče hrane u menzama, znam da su financije glavna stvar, ali i tamo je hrana slabije nutritivne vrijednosti. Jednostavno mislim da bi u izradi menija u menzama više trebali sudjelovati nutricionisti, tako bi se više vodilo brige o zdravlju naših studenata – rekao je Sergio de Privitellio.

Osim razočaravajućih rezultata kod prehrane studenata, puno bolji rezultati nisu ni vezani za fizičku aktivnost.

– Ova mi je studija pokazala da studenti koji se redovito bave sportom pokazuju više pozitivnih emocija na dnevnoj bazi, ali ono što me žalosti jest da su studenti dvostruko aktivniji od studentica. Prema broju sati tjedno koje provode u sportskim aktivnostima, studenti provode četiri sata, a studentice samo dva sata. Znamo da se, kada vježbamo, luči hormon sreće serotonin i studenti su jednostavno zadovoljniji, bolje raspoloženi od studentica. Jako me razočaralo i to što 35 % studenata Sveučilišta u Rijeci nije uopće sportski angažirano. Dakle, ne bave se apsolutno nijednom fizičkom aktivnošću. Od tih 35 posto, njih se 30 posto planira baviti nečime, ali im nedostaju stručna podrška i vanjski poticaji. Drugim riječima, oni bi se željeli baviti nečime, ali ne znaju čime i kako.

Sportovi s loptom

Jedan od parcijalnih ciljeva ovog istraživanja bilo je i otkriti kakve sportove studenti najviše preferiraju.

– Pokazalo se da studenti UNIRI-ja kao prvi izbor biraju sportove s loptom. Odmah je i jasna poveznica zašto je onda mala aktivnost bavljenja sportom. Dakle, infrastruktura je nikakva, ono malo dvorana koje imamo koriste sportaši i studentima je teško doći do slobodnih termina, tako da se uglavnom i nemaju gdje baviti sportom. Samo jedan fakultet ima svoju dvoranu, a i ta je nikakva. Obećana je bila i jedna u kampusu, ali mislim da je ja neću vidjeti za svoga života. Imamo i bazen na Kantridi, ali svi studenti gravitiraju na kampusu ili u centru i u startu odustaju jer im je daleko, treba im po 40 minuta do bazena, 40 minuta natrag, sat vremena su u bazenu, pa još tuširanje… Studenti na to izgube oko četiri sata, a vrijeme im je dragocjeno pa im je u startu tako nešto neprihvatljivo.

Ovo je istraživanje provedeno prije tri godine, a Sergio de Privitellio se boji da bi situacija nakon pandemije COVID-19 mogla biti još gora.

– Bilo bi izvrsno napraviti novo istraživanje na istim uzorcima studenata, ali siguran sam da bi rezultati bili još gori ne samo što se tiče fizičkih aktivnosti nego i mentalno, odnosno u iskazivanju pozitivnih i negativnih emocija. Bojim se da će biti velikih posljedica – zaključuje Sergio de Privitellio.