ZAGREB – Europska konferencija o arhitektonskim politikama »Re-use architecture« posvećena revitalizaciji i ponovnom korištenju zapuštene urbane baštine priređena prošlog tjedna iz Zagreba aktualizirala je dugogodišnji problem devastiranih i »preskočenih« zona unutar gradova ali i osmišljene projekte i vizije na kojima su više od desetljeća radili brojni arhitekti i urbanisti. Politička klima na državnom i lokalnom nivou manifestirala se ignorancijom struke i participiranja građana u odlučivanju o budućnosti urbanih kvartova.

O koruptivnom pogodovanju krupnom kapitalu za tzv. developerske projekte od Zagreba, Pule, Dubrovnika i drugih gradova mediji su objavljivali svojevrsne trilere u nastavcima. Novokomponirana generička izgradnja nije uvažavala kulturne, povijesne i okolišne vrijednosti, stvarni kapital svakog grada koji dugoročno donosi veću vrijednost, materijalnu i duhovnu. Kroz europsku konferenciju domaći arhitekti na primjeru napuštenog kompleksa Tvornice željezničkih vagona »Gredelj« velebne zone u središtu Zagreba ponovo su aktualizirali iznimno bogato, ali zapušteno nasljeđe industrijske baštine u Hrvatskoj, tvorničkih hala s kraja 19. i 20. stoljeća koje kriju i memorabilije poslijeratne socijalističke industrijalizacije. U ostatku Europe i svijeta djela industrijske arhitekture zbog svojih gabarita i tehničkih predispozicija pretvorena su u muzeje, koncertne dvorane i kulturne centre koji stvaraju novu vrijednost, ali i studentske domove i stanove za mlade, intrigantne urbane zone za život i rad oplemenjene idiličnim gradskim vrtovima i parkovima.

Potresi u Zagrebu i na Baniji ostavili su velike štete na privatnoj i javnoj imovini, ali i otvorili prostor za komplementarni, simultani pristup obnovi kako porušenog tako i zapuštenog. Stvorena je prilika za oblikovanja održivog prostora koje će uvažavati stvarne potrebe građana i lokalne zajednice, a ne goli profit i korporativne interese u vidu nekog trgovačkog centra, poslovnog nebodera, golf-terena ili pristaništa za jahte na morskoj obali kao »šaka u oko« krajobrazu, zatečenoj baštini i javnom interesu. Izazov je to za eksperte koji su dugi niz godina angažirano promišljali urbanističku revitalizaciju zapuštenih prostora gradova, posebno na lokacijama ugaslih industrija i tvorničkih pogona koji su neslavno skončali u tranziciji ili iz financijskih i drugih razloga svoje poslovanje preselili se na periferiju poput spomenutog »Gredelja«. Kroz nove političke i društvene agende jača i kritička svijest građana na lokalnim razinama koja uviđa posljedice dugodišnjeg marginaliziranja struke i mišljenja građana u pogledu raspolaganja s prostorom i manipulacijama lokalnih šerifa i odabranih »poduzetnika«.

Urbana revitalizacija

Revitalizacija zapuštenih urbanih tkiva gradova možda je postala više nego ikad aktualna i izvediva i u Hrvatskoj jer na razini EU-a iscrpljenog globalnom pandemijom događaju se bitne promjene prema humanizaciji promišljanja prostora, novih arhitektonskih politika, ali ukupnoj kvaliteti života i rada što zahtijeva uključenje šire znanstvene i umjetničke zajednice.

– Hrvatska koja je na početku donošenja novih arhitektonskih politika kao strateškog dokumenta u hrvatskom parlamentu na temelju iskustva nema više ni mogućnosti ni vremena zanemarivanja suvremenih saznanja iz područja kvalitete izgrađenog okoliša i održivog razvoja, upozorila je na konferenciji predsjednica Hrvatske komore arhitekata (HKA) Rajka Bunjevac.

– Obaveze koje smo kao članica EU-a preuzeli temeljem Deklaracije iz Davosa nalažu nam da kroz novi pristup izgrađenog prostora, pristup koji je ukorijenjen u kulturi, umjetnosti i baštini aktivno gradimo socijalnu koheziju, osiguravamo održivost okoliša i pridonosimo zdravlju i dobrobiti svih građana. To je kultura gradnje visoke kvalitete, kapitalni koraci nužni za obnovu i unaprjeđenje zemlje. Kao planerima, arhitektima i krajobraznim arhitektima, kreatorima i graditeljima prostora na tim iskustvima učimo. Na politici je da na primjeru drugih zemalja proširi svoje vizure da je kreativan odnos prema obnovi, reinterpretacija urbanog graditeljskog nasljeđa, vrsnoća izgrađenog okoliša i održivi razvoj nužna pretpostavka za razvoj društva, zaključila je Bunjevac.
– Iz Kine potječe jedna kletva, »da Bog da živjeli u interesantnim vremenima«, dometnuo je arhitekt dr. Alan Kostrenčić s Arhitektonskog fakulteta u Zagreba jasno aludirajući na sumornu globalnu i domaću krizu.

– Je li to kletva ili nije, ja se duboko nadam da nije. Mislim da je činjenica življenja u tim »interesantnim vremenima« zapravo izazov da nađemo neke nove odgovore i nove smjerove izgradnje i oblikovanja prostora, kazao je Kostrenčić podsjetivši da je jedan od najvažnijih dokumenata arhitektonske politike »A-politika« donesen još 2012. godine s kojim se struka može ponositi. Hrvatska se može ponositi i ostavštinom graditeljskog nasljeđa srednjovjekovnih gradova do brižljivo planiranih izdanja moderne arhitekture iz druge polovine 20. stoljeća u odnosu na stihijsku i substandardnu gradnju koja je obilježila razdoblje tranzicije, dodao je Kostrenčić.

Interdisciplinarna inicijativa

Zdravstvena, ekonomska i sveopća društvena kriza zbog pandemije COVID-19 natjerala je političke i ekonomske elite EU-a da odgovore potraže od struke, dok je u Hrvatskoj proces preispitivanja dosadašnjih politika potenciran primarno zbog posljedica razornih potresa i sporih reakcija izvršne i zakonodavne vlasti.

Europska komisija pokrenula je kreativnu i interdisciplinarnu inicijativu »Novi europski Bauhaus« kojoj je cilj povezati znanstvenike i umjetnike, spojiti baštinu, kulturu, umjetnost, kreativnost, znanost, inovacije, tehnologiju i gospodarstvo u smjeru održivosti razvoja. Upravo arhitekti i urbanisti ovdje mogu činiti važnu kariku.

Sudionik konferencije Georg Pendl, predsjednik Vijeća arhitekata Europe (ACE) podsjetio je da je ACE u prosincu 2020. objavio agendu o Novom europskom Bauhausu. Izvorni Bauhaus osnovan je 1919. godine spajanjem likovne akademije i škole primijenjenih umjetnosti pod vodstvom arhitektonskog vizionara Waltera Gropiusa. Kao novi umjetnički pravac i stil objedinio je principe masovne proizvodnje s individualnom umjetničkom vizijom te kombinirao estetiku sa svakodnevnom funkcijom uporabnih predmeta, proizvoda i zgrada. Postao je jedna od najutjecajnijih struja u modernom grafičkom i industrijskom dizajnu, arhitekturi i umjetnosti 20. stoljeća. Stoljeće poslije »Novi europski Bauhaus« kani nastaviti baštinu i tradiciju izvornog pravca nastojeći odgovoriti izazovima današnjeg vremena: stvaranja otpornosti na klimatske promjene, zaštite okoliša, održivosti, oporavka od COVID-pandemije te gospodarskog i društvenog razvoja.