Foto Damir Škomrlj
Prije 28 godina, u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. godine pripadnici rezervnog sastava hrvatske policije, vojnici iz postrojbe Tomislava Merčepa. ubili su zagrebačku obitelj Zec. Otac Mihajlo, supruga Marija i njihova kći Aleksandra, koja je tada imala samo 12 godina, likvidirani su, a njihova su tijela prekrili smećem na Sljemenu, u blizini doma Adolfovac.
Prethodno su Merčepovci upali u dom imućnog zagrebačkog mesara na Trešnjevci. Otac Mihajlo ubijen je na licu mjesta, kad je pokušao pobjeći iz svoje kuće. Njegovu suprugu Mariju i dvanaestogodišnju kćerku odvezli na Sljeme, tamo ih likvidirali pa ih bacili u jamu. Mjesto ubojstva je neobilježeno, a neobilježena je i jama u koju su bacili majku Mariju i malu Aleksandru, s rukama vezanim žicom na leđima.
Tek je na jednoj klupi, poviše mjesta za koje se pretpostavlja ds se na njemu dogodio taj zločin, netko nožem u drvo urezao: »Na ovom mjestu smo ubili nevino dijete«.
Jedan detalj u ovoj priči posebno je stravičan.Prema policijskom zapisniku, na Adolfovcu je najprije ubijena majka Marija, a zatim je na isto mjesto dovedena djevojčica Aleksandra. Prije smrti, po svemu sudeći, ona je vidjela svoju okrvavljenu, ubijenu majku. Dvanaestogodišnja Aleksandra pronađena je zakopana u jami, s rukama na leđima. Ruke su joj bile vezane žicom.
Merčepovci Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović uhićeni su nedugo nakon što je policija pronašla tijela obitelji Zec. Neki od njih pred istražnim sucem priznali su ubojstva. Na suđenju je ipak kasnije utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, pa su njihovi raniji iskazi odbačeni, a oni oslobođeni.
Pravosuđe kasnije nije procesuiralo ubojice. Isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 2004. godine jedino je što je hrvatska država učinila za preživjele članove obitelji.
