Nesreća »Ever Givena« u Sueskom kanalu još jednom je prokazala krhkost globalnih lanaca opskrbe. Lanac opskrbe predstavlja niz svih proizvodnih i poslovnih procesa koji rezultiraju finalnim proizvodom, odnosno lanci opskrbe su složena mreža odnosa proizvođača sirovina i komponenti, proizvođača finalnih proizvoda, distributera i potrošača. Ako je jedna karika u lancu slaba ili ako se dogodi neki nepredviđeni šok, poput ovog u Suezu, karika se ne može zamijeniti, bar ne kratkoročno i bez značajnih troškova.

Brodovi jednostavno moraju ploviti po rasporedu, a međunarodna trgovina se mora odvijati neometano, jer tvornice, kao ni potrošači, ne mogu čekati. Još od 90-ih godina prošloga stoljeća poduzeća nastoje minimizirati svoje troškove proizvodnje kroz smanjenje zaliha, a da bi to bilo moguće, roba mora pravodobno doći do svake karike u lancu. Kao primjer uzmimo slučaj poluvodiča, kao sastavnog dijela mnogih tehnoloških proizvoda. Naime, ubrzani tehnološki razvoj, primjerice automobilske industrije, i povećanje značaja softwarea u modernim automobilima, su jedan od razloga porasta potražnje za poluvodičima, koji su već i prije krize koronavirusa bili napregnuti zbog porasta potražnje iz drugih industrija. Kao da to nije bilo dovoljno, u 2020. godini »dogodio se« koronavirus. Osim šoka ponude koji je izazvao, potrošače je doveo u neizvjesnost.

Potrošači su zbog neizvjesne budućnosti s obzirom na zaposlenje, smanjili potrošnju na trajnu robu, poput hladnjaka, televizora, namještaja i automobila, a zbog ograničenja mogućnosti kretanja su odgodili planirana putovanja i godišnje odmore. Na taj način su akumulirali ušteđevinu koja se u 2021. godini, uslijed pojave cjepiva i bolje ekonomske perspektive polako počela oslobađati, što je dodatno opteretilo lance opskrbe. Nije problem samo u automobilima. Proizvodnja i distribucija ostalih proizvoda je također poremećena. U čemu je problem? Većina međunarodnih prodajnih lanaca robu dobavlja iz Dalekog istoka, poglavito Kine, a roba se iz Kine doprema morem. Preko 300, većinom kontejnerskih brodova je moralo čekati ispred Sueza dok se »Ever Given« nije oslobodio iz egipatskog mulja.

Još jedna karika u opskrbnim lancima, možda i nestabilnija od kapetana »Ever Givena« i sigurno važnija za budućnost globalnih lanaca opskrbe, pa tako i globalne ekonomije, jest Kina. Kineska poduzeća su uključena u lance opskrbe većine roba koja u 21. stoljeću postaju standardna za većinu potrošača i za koje će potražnja u budućnosti samo rasti. Želite kupiti električni automobil? S njim dolazi najčešće i litijska baterija, u kojoj je kobalt esencijalni element. Nalazišta kobalta se većinom nalaze u Demokratskoj Republici Kongo (oko 70 posto svjetskih zaliha), a Kina kontrolira sedam najvećih rudnika te kroz kineske rafinerije izlazi 80 posto svjetske proizvodnje prerađenog kobalta.

Postavlja se pitanje: kako izbaciti »kariku« Kinu, da pritom troškovi budu minimalni? Je li to, nakon skoro 50 godina sustavnih investicija različitih poduzeća, pretežito američkih i europskih, iz različitih industrijskih sektora u kineske proizvodne pogone uopće moguće?

Je li Kina postala kao Sueski kanal, jednostavno je tu i trošak obilaženja prevelik? Ako je to slučaj, kako će izgledati budući lanci vrijednosti u kojima se više neće koristiti jeftina kineska radna snaga, već će »kineske« karike biti sve važnije, tehnološki naprednije i koje će potisnuti američka i europska poduzeća? Jedno je sigurno, tko ima isključivu kontrolu nad bilo kojom karikom u lancu vrijednosti, ima kontrolu nad globalnim ekonomskim tijekovima. Kako »otKiniti« lance opskrbe?