Prije nekoliko dana u našem listu objavili smo fotovijest o lubenu kapitalcu koji je ulovljen »tu negdje u Kvarneru« i ubrzo završio u kuhinji renomiranog hotela. Netko je uživao, valjda u ovo pandemijsko vrijeme hotel ima dovoljno gostiju koji su konzumirali tako veliku ribu. Nadajmo se, nije završio u zamrzivaču, gdje čeka bolja ugostiteljska vremena.

Bio bi to veliki grijeh. Ovime bi priča o kapitalcu iz Kvarnera bila zaključena. Nemamo nikakvih dodatnih informacija da bi je mogli širiti. Ali, može biti povodom za drugu temu.

Veličina primjeraka ribe dopuštenih za ulov. Pojednostavnjeno, kakve ribe smijemo loviti, odnosno koliko velike ili male. Pa čak i koje… Jasno, tu se podrazumijeva minimalna veličina, maksimalna nije ograničena.

Svojedobno smo u Hrvatskoj imali Naredbu o zaštiti riba i drugih morskih organizama i u njoj tablicu s ribama čija je minimalna lovna veličina ograničena. Netko je tu tablicu fotokopirao i – potom se ona brzo širila. Mnogi ribolovci nosili su je u novčaniku. Čak su je neki tiskali na plastičnu foliju, da se ne uništi kad se smoči prilikom ribolova.

Rigorozniji od Europe

Danas nemamo naredbu, nego Pravilnik o zaštiti riba i drugih morskih organizama. Ribolovcima je nevažno kako se neki dokument naziva, ali im je važno što u postojećem pravilniku nema takve tablice.

Umjesto nje, u članku 3. stoji: »Minimalne referentne veličine za očuvanje vrsta riba i drugih morskih organizama ispod koje se ne smiju loviti, sakupljati, zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati, prenositi, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju su propisane Prilogom III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru (SL L 409 30. 12. 2006.)«

Nema ga potrebe komentirati. Samo dodajem – tko će od ribolovca pretraživati službene dokumente EU, kada većina to ne čini niti s hrvatskim? Povoljna je činjenica što je preveden na hrvatski i može se naći na internetu.

U konačnici, nije to neka novost, postojeći pravilnik primjenjuje se od svibnja 2016. godine. Ipak, neke teme vrijedi ponoviti s vremena na vrijeme.

Dok smo »sjedili« u europskoj čekaonici, često smo tvrdili da su u mnogim odredbama naši propisi rigorozniji od europskih. Limiti lovnih veličina u europskoj regulativi, jasno, razlikuju se od ranijih hrvatskih.

Za neke vrste riba minimalna dužina je veća, za druge manja. U cjelini velikih razlika ipak nema. U razmjerima svjetskih mora Sredozemlje nije preveliko, ali su i u njemu različiti uvjeti za rast i razvoj pojedinih vrsta.

Ali tako je, Europa generalno propisuje, a mi moramo prihvaćati. Na navedeni dokument i njegov sadržaj nismo mogli utjecati, jer je donesen puno prije našeg ulaska u EU.

Neću ovdje objavljivati kompletan popis riba i ostalih morskih organizama koji su zaštićeni europskom uredbom. Više nismo novi u EU-u, iako smo i dalje njena najmlađa članica. Ali nas uvažavaju, tvrde naši političari.

Koliko i kako, o tome ovdje nećemo, tema su nam ribe i ribolov. Skoro osam godina članstva trebalo bi biti dovoljno da odredbe iz europske uredbe znaju oni kojima su važne i potrebne.

Zubatac bez ograničenja

Donosimo samo neke usporedbe minimalnih veličina. Luben kapitalc povod je ovoj temi, pa s njim počinjemo. On je i prvi na europskoj listi, na kojoj su ribe poslagane abecednim redom znanstvenih naziva.

Za lubena je propisan minimum od 25 centimetara. U prijašnjoj hrvatskoj naredbi to je bilo 23 cm. Europska regulativa rigoroznija je i za većinu riba ljuskavki u kojoj su neke od najkvalitetnijih jadranskih riba.

Za pica minimum je 18 cm, a ranije u nas bio je 15, šarag – 23 (u Hrvatskoj je bilo 15), fratar – 18 (15), ovčica – 20 (nije bilo ograničenja), arbun – 15 (12). Ima i riba koje smo puno strože zaštitili. Zubatac, kojeg nazivaju »carem od rib«, u nas je bio ograničen na 30 cm, dok ga u europskoj uredbi nema na popisu ograničenja.

Lov pagara EU limitira na 18 cm, a mi smo ga čuvali s minimumom od 30 cm. Dobro smo štitili i špara – EU 12 cm, a prije smo imali 15. Podlanica (komarča, lovrata, orada) ima istu mjeru zaštite sada i prije – 20 cm.

Spomenimo još neke gospodarski značajne vrste. Mjera za inćuna nije promijenjena – 9 cm, dok je ograničenje za srdelu 11 cm, a prijašnjom naredbom bilo je – 10. Skuša (škombar, lokarda) ograničena je na 18 cm, prije i sada, ali se jednako slabo lovi.

Papalina je imala doljnju granicu na 8 cm, danas nema limita. Za šaruna mi nismo imali limita, sada mu je minimalna veličina 15 cm. Zato za lov palamide nema propisane najmanje veličine, a stara hrvatska naredba imala je ograničenje na 45 cm.

Škrpina i konj

Zanimljivo je spomenuti dvije ribe za koje uvijek ističemo da su ugrožene – škrpina i konj. Njih nema u uredbi EU, što bi trebalo značiti da, službeno, nisu ugrožene. Ljudi koji su na moru najbolje mogu posvjedočiti koliko love tih riba.

U bivšoj hrvatskoj naredbi škrpine, također, nije bilo, dok je konj (kavala) imao limit od 30 centimetara.

Nedorasli oslići

Oslić, jedna od najvažnijih vrsta u koćarskim ulovima, ima granicu na 20 cm, dok se ranije moglo loviti i manje – 16 cm. Volio bih upoznati nekoga tko nije guštirao uz pijat sitnih, nedoraslih oslića.

Malo jače pofrigani jedu se bez čišćenja, s kostima i glavom. A, kolika im je minimalna veličina… Tko o tome brine. Prosjek bi mogao biti oko 12 cm, možda koji primjerak dostiže 14, nikako više.

U nekim mediteranskim zemljama, na primjer u Španjolskoj, takvi su oslići pravi specijalitet.