RIJEKA – Za nešto manje od pet mjeseci riječkom brodogradilištu dospijeva na naplatu oko 100 milijuna kuna, odnosno 85 posto potraživanja vjerovnika za što se traži rješenje, rekao nam je predsjednik Nadzornog odbora riječkog škvera Juraj Šoljić. On navodi kako je Nadzorni odbor dao u zadatak upravi brodogradilišta da izađe s nekoliko modela mogućih rješenja namirenja vjerovnika, kooperanata i dobavljača te očekuje da bi moguće opcije namirenja vjerovnika mogli imati na stolu vrlo brzo, moguće već i na prvoj idućoj sjednici NO-a. Šoljić podsjeća i na druge tekuće obveze brodogradilišta, pa tako i na kredit koji je »3. maj« dobio za ponovo pokretanje proizvodnje i deblokadu računa.

Iz tih je sredstava, podsjetimo, vjerovnicima isplaćeno prvih 15 posto njihovih potraživanja. Jedan je manji dio tog kredita vraćen od isporuke Algomina samoiskrcavajućeg broda za prijevoz rasutih tereta, no za drugi dio tek treba doći do sredstava i načina da ga se zatvori, što od posla na završetku novogradnje 514, broda za prijevoz automobila, a tu je i tanker »Santiago«, na kojem trećemajci intenzivno rade.

Ništa od povrata

Predsjednik Nadzornog odbora »3. maja« nije zaobišao ni činjenicu da je riječki škver iz četverogodišnjeg razdoblja restrukturiranja pod kapom bivšeg Uljanika izašao s gubitkom iznad temeljnog kapitala većim od 400 milijuna kuna, a kao ogroman problem koji se stalno spominje, ali nikako da mu se nađe rješenje, iznova ukazuje na apsurdnu poziciju u kojoj se našao »3. maj« u stečajnim postupcima koji su otvoreni u gotovo svim društvima nekadašnje Uljanik grupe. Riječko brodogradilište teško da se može nadati povratu makar i manjeg dijela svog novca koji su završili kod bivših Uljanikovih društava, ali zato je pod konstantnom opasnosti od ovrha kojima se nastoji naplatiti potraživanja tih stečajnih dužnika prema »3. maju«.

– Ne znam koliko je realno u svim ovim okolnostima nadati se nekakvu interesu kod ulagača. Mislim da bi bilo uputnije napore uložiti da se iznađe model slijedom kojeg bi vlasnički portfelj dionica »3. maja« privremeno prešao u državne ruke s obzirom na to da je Republika Hrvatska i u našem slučaju najveći vjerovnik. Nakon što se riješi status i potraživanja naših vjerovnika i brodogradilište ugovori nove poslove, bit će stvorene puno bolje predispozicije da se može početi razgovarati o prodaji vlasničkog paketa dionica, kaže Šoljić.

Juraj Šoljić / snimio Marin Aničić

Kakve nove poslove, pitamo ga, s obzirom na činjenicu da »3. maj« posluje prema posebnom programu i da s takvom financijskom bilancom odnosno negativnim temeljnim kapitalom ne može isposlovati kredit bez stopostotnih državnih jamstava, Šoljić je iznio informacije koje pomalo i frapiraju jer ukazuju s čime se sve u riječkom škveru moraju boriti.

Kao što je poznato, »3. maj« raspolaže dvama navozima: na jednom će se postaviti kobilica za trup novog Scenicova polarnog kruzera, a drugi je zauzet započetom novogradnjom 527, koja se kao dio stečajne mase Uljanika sada prodaje za 1 kunu u četvrtom pokušaju dražbovanja.

Mali interes

– »3. maj« je u proteklom razdoblju morao ili odgoditi ili odbiti 19 projekata, vrijednih oko 100 milijuna kuna, upravo iz razloga što nam je jedan od navoza zauzet. Svi su ti projekti financijski zaokruženi na način da ne iziskuju državna jamstva i imaju pripremljenu dokumentaciju, no mi ih, dok se ne riješi pitanje novogradnje 527, koja se također vodila kao Uljanikova, ne možemo odraditi jer nemamo slobodni navoz, navodi predsjednik NO-a »3. maja« Juraj Šoljić.

Najgore je što u ovom trenutku nema pouzdanijeg odgovora na to hoće li se pitanje te novogradnje, a time i jednog od trećemajskih navoza uspjeti riješiti u neko skorije vrijeme. S obzirom na dobru suradnju koja postoji s Algomom, koja je izvorni naručitelj i novogradnje 527, u »3. maju« krenuli su u razgovore oko mogućeg završetka i ovog broda, ali zasad nema indicija da se nešto uspjelo konkretnije dogovoriti. Četvrti krug dražbovanja završava sredinom svibnja, a ne pojavi li se netko tko je spreman kupiti ili preuzeti ovaj nezavršeni brod na navozu, na kojem Ministarstvo financija i HBOR imaju razlučna prava, priča bi se mogla vremenski još dobrano otegnuti. Upućeniji nas uvjeravaju kako je malo vjerojatno da će za ovu nedovršenu gradnju interes pokazati proizvođači ili trgovci sekundarnim sirovinama jer su troškovi rezanja na navozu vrlo visoki, toliki da dovode u pitanje isplativost cijelog posla. Postoje i razmišljanja da bi se, u najgorem slučaju, brod završio tek toliko da se može porinuti u more kako bi se oslobodio navoz. No sve je to nemoguće učiniti dok se stečajnim postupkom Uljanika ne riješi status ove novogradnje.