Heidi šeće psa i njihov istoimeni debitantski album nedvojbeno su pravo proljetno osvježenje na domaćoj pop i rock sceni Hrvatske i susjednih nam prostora.

Zagrebački sastav kojem okosnicu čine pjevačica Smiljana Štrbac (Heidi) i Hrvoje Borošić, gitarist i autor pjesama, nakon niza objavljenih singlova i videouradaka odlučio je svemu do sada objavljenom dodati tri nove pjesme te objaviti album prvijenac. I dobro je da su to učinili jer 13 ponuđenih pjesama čini skladnu i ugodnu power pop cjelinu koja će ne samo i te kako imati svojih slušatelja, već na jednom mjestu predstavlja njihov dosadašnji rad, potvrđujući kako je riječ o sastavu vrijednom pažnje.

Heidi i ekipa album otvaraju i zatvaraju s dvije »prigodne« kojima pokazuju kako su i te kako u stanju glazbom i tekstom dočarati određeno raspoloženje.

Uvodna »Proljeće« kroz sjajan vokal i odlične gitare donosi svu silu pozitivne energiju u pjesmi koja govori o buđenju tijela i duše, a završna »Božić kao nekada« izvrsno, kroz diskretan dašak country ugođaja, oslikava onu vrstu božićne tuge u kojoj »sjeta nikako stat«, jer nedostaje voljena osoba.

Početi i dobro završiti album već je samo po sebi oznaka kvalitete, ali je još bitnije između toga ponuditi dobar sadržaj, a Heidi i društvo to i čine, pri čemu su iznimno snažni i uvjerljivi u dvije ljubavne koje nude i pregršt erotike.

Prva je opora i ritmična »Vuk«, a druga izvrsna »Njegova mačka« koja je zaista sjajni power pop – brz, razigran, ritmičan i plesan te dovoljno dojmljiv da neizostavno u svijesti onih koji rock prate duže zasvijetli pojam The Pretenderes i Chrisie Hynde.

Veze na izdisaju

Najčešća tema Borošića kao autora stihova je zadnji stadij veze na izdisaju, o čemu odlično govori »Reći ćeš mi sutra« kroz koju uz ritam bliži rocku no popu slušamo njenu molbu da joj, da je gotovo, kaže sutra. Taj pokušaj uživanja u zadnjim zrakama nekadašnje ljubavi odlično je uobličen i u dvije vrlo dobre balade – »Još sam tu« u kojoj ga ona čeka da se pojavi zadnji put te u pomalo stadionskoj rock baladi »Još ovaj put« s odličnim stihom »Poklonimo jedno drugom još ovaj put«.

Uz neminovnost rastanka, pjesme ovog albuma govore i o već potpuno »istekloj ljubavi« o čemu slušamo u dinamičnoj i rockerskoj »Uzalud«, dok je »Sve što smo htjeli«, obilježena disco zvukom osamdesetih, poletno-plesni osvrt na neostvarenu ljubav. U »Probudi me« slušamo kroz synth pop osamdesetih priču o potrebi za voljenom osobom, a odlična »Grad« puna je novovalne žestine, idealne za pjesmu o ljubavi u gradu i nužnosti odlaska, odnosno novog početka. Svim spomenutim valja dodati i dvije pjesme kroz koje Borošić progovara o načinu života koji cijeni (»Uzbudljivo i sjajno«, »Avantura«) i koje upotpunjuju opću sliku ovog vrlo dobrog albuma.

Zvuk grupe u uočljivoj je mjeri određen zvukom osamdesetih, ponajprije power popom, ali i novovalnim te synth pop i disco elementima.

Sjajan i kristalno jasan vokal Smiljane Štrbac te odlična gitaristička podloga zazivaju riječko-zadarske novovalne majstore iz grupe Xenia, kao i već spomenute Pretenderse. No, Heidi šeće psa ide i korak dalje dokazujući ovim albumom kako su u stanju stvoriti svoju originalnu glazbu koja nije oponašanje i ponavljanje, već iskaz vlastitih emocija i stavova.