RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija svladala je minimalno, teškom mukom Cipar (1:0) i u drugom kolu došla do prve pobjede u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Prva je to pobjeda »kockastih« nakon one protiv Švedske (2:1) sredinom studenog, a nakon četiri poraza (Slovenija, Portugal, Švedska, Francuska) i jednog remija (Turska), na kraju koje su radost donijeli samo osvojeni bodovi. Puno toga bilo je ispod renomea svjetskih doprvaka čiji sjaj se (ne)očekivano brzo i s vremenom pomalo gubi. Jer upravo bi se Hrvatska, s još uvijek takvom koncentracijom kvalitete i teško stečenim imidžom morala dokazivati iz utakmice u utakmicu, sačuvati i njegovati već pomalo kultni status male zemlje za »veliki nogomet«. Na kraju, s posljednjim sučevim zviždukom ostalo je nekako gorko zadovoljstvo, ali i za Zlatka Dalića sigurno naborano čelo.

Hrvatska je dobila sve bolji Cipar čiji se izbornik na kraju utakmice pohvalio kako tako jedna moćna reprezentacija »krade vrijeme« protiv njegove momčadi ne bi li sačuvala pobjedu, što mu je svakako ozarilo lice među novinarima koji ga nisu imali što previše pitati. Puno više pitanja bilo je za Dalića, a on je, mora se priznati, ostao čvrsto na zemlji. I zaslužuje pohvale jer ne bježi od kritika, kako kaže ni on, niti igrači. Ovo što prezentira Hrvatska nije dobro, ali svi se nadaju da će biti i da mora biti bolje.

Novo-stare muke

U Ligi nacija Hrvatska je igrala s puno jačim protivnicima, ali već tada dali su se naslutiti neki problemi kojima se Dalićeva momčad nije uspjela »othrvati« na početku kvalifikacijskog »tromeča« s puno slabijim vrstama Slovenije i Cipra. Unatoč odlascima ova garnitura predvođena Modrićem posjeduje kvalitetu gornjeg doma europskog nogometa, Dalić ima igrače, ali je problem sadržaja na travnjaku. A njega nema koliko god »kockasti« u refulima posjedom i udarcima prema vratima dominirali u posljednje dvije utakmice.

Izbornik se protiv Cipra vratio prokušanom sustavu i ideji kako preko bokova i visinom slomiti momčad koja se brani s deset igrača. U prvom poluvremenu sve je izgledalo puno bolje nego u nastavku kad su i Ciprani vidjeli da im domaćini ostavljaju previše prostora pa i daju mogućnost za više dinamike u igri što je momčadi Nikolaosa Kostenogloua dalo poprilična »krila«. Na sreću ne toliko velika da se razmašu i eventualno opasnije ugroze sigurnu obranu s Lovrenom i Ćaletom-Carom na mjestu središnjih braniča te prodornim Barišićem na lijevom boku koji je u prvom dijelu nerijetko i pohvalno preuzimao ulogu krila te s Vrsaljkom i u nastavku Juranovićem na desnom boku. Upravo Juranović je ostavio najbolji dojam od pričuva, dok ostatak igrača s klupe nije uspio bitnije popraviti igru (Oršić, Kramarić), uz donekle poduzetnog, ali čvrstom obranom zagušenog Vlašića.

Vezni igrači su oni koji daju forte ovoj vrsti s dirigentom Modrićem i tu Hrvatska unatoč još stvarima koje »nisu legle« ne bi smjela imati problema.

Problem napadača?

Pašalić s kojim je Dalić pogodio zabio je svoj službeni natjecateljski prvijenac u svom stilu iz drugog plana, a Budimir se silno trudio, ali sama visina nije bila dostatna da se pokojim potezom oslobodi »zagrljaja« i gustiša ciparske obrane.

Jedan svjetionik u vršku napada s potporom Pašalića iz drugog plana bila je zasigurno dobra ideja, ali niti tu nije išlo. Pitanje je i kako bi Hrvatska po tom pitanju izgledala da se moglo računati na Rebića i Petkovića. Ili ima problem klasičnog napadača koji može biti itekako velik pred skorašnji nastup na Euru…

Novo veliko i neočekivano iskušenje za »kockaste« neočekivano stiže već u utorak na Rujevici. Malo tko je mogao predvidjeti da će ova hrvatska vrsta dočekivati trećerazrednu reprezentaciju s toliko opreza i respekta, poglavito nakon dobrog otpora Rusiji i uzetog boda u Slovačkoj. No, to je u novonastaloj situaciji nužnost, da se pobijedila Slovenija ili da se barem nije izgubilo sve bi nekako puno drugačije. Prvi veliki teret s »vrata« već je skinula, drugi mora u večernjima satima Rujevice (20.45) i to po najavama poprilično izmiješanom sastavu.

Malta je posljednja službena provjera pred Europsko prvenstvo koje već pomalo kuca na vrata. I zato Dalić mora naći formulu kako razbuditi momčad koja kao da se počela bojati svojih slabosti umjesto da ih na najbolji način sakrije. U protivnom bit će to novo igranje sa živcima navijača. I to je jedan od bitnih testova, u ovakvom stanju i natjecateljskom podražaju zasigurno ne bi bilo lijepo vidjeti Hrvatsku na Wembleju s Engleskom na otvaranju. Engleskom koja gori od želje za osvetom…