Naknade

Budite oprezni: Neke banke naplaćuju penale i u slučaju ovih kredita

Aneli Dragojević Mijatović

Ilustracija Foto Vedran Karuza

Ilustracija Foto Vedran Karuza

Nakon 2010. banke tu naknadu smiju naplaćivati samo na kredite s fiksnim stopama, a nakon 2017. uopće je ne smiju naplaćivati za stambene. Dio banaka više ne naplaćuje tu naknadu i tamo gdje može, dok neke i dalje to čine, i to do 2 posto



Prijevremena otplata kredita nije baš tako česta pojava, pogotovo sada u koronakrizi, kada je velik broj građana tražio još i odgodu plaćanja, a banke gledaju što će s tolikim moratorijima. No, kamate su pale, pa oni koji su (još) kreditno sposobni, mogu pronaći računicu u tome da skuplji kredit refinanciraju novim, jeftinijim – ako ga na tržištu pronađu – na isti ili i kraći rok, ili da si pak – ako si samo žele umanjiti anuitet – »raspeglaju« postojeći na dulji rok.


Naravno, kredit se može »zatvoriti« i vlastitim novcem. U bilo kojem od ovih slučajeva, vraća se neotplaćeni dio glavnice, a ako se pokriva iz novog kredita, ukupan povrat kamate ovisit će, naravno, i o roku na koji se podiže novi kredit, stoga treba biti oprezan.


Dodatni popratni trošak koji prati takve transakcije obično je trošak javnog bilježnika, a mogao bi se pojaviti i još jedan trošak, koji su banke prije »nabildavale«, da bi se sada to ipak ograničilo, a to je naknada za prijevremenu otplatu kredita.




Istražili smo kada nikako nije dopušteno naplaćivati naknadu za prijevremenu otplatu, kod kojih vrsta kredita, te je li povezano s tipom kamate (fiksna ili varijabilna), a kada banke to ipak smiju činiti.


Prema odgovoru Hrvatske narodne banke, naknade za prijevremenu otplatu kredita koji su podignuti prije 2010. općenito se mogu naplaćivati, dok za kredite koji su podignuti nakon 2010. vrijedi pravilo da se ova naknada smije naplaćivati samo ako se kredit otplaćuje uz fiksnu stopu te je limitirana, dok se ne smije naplaćivati ako se otplaćuje uz varijabilnu, promjenjivu stopu.


Izuzetak su stambeni krediti, kod kojih se od 2017. više uopće ne smije naplaćivati naknada za prijevremeni povrat, bez obzira na tip kamate i ostale uvjete. Za ostale kredite, gotovinske, auto, potrošačke, naknade variraju od banke do banke.


Neke ne naplaćuju ovu naknadu bez obzira na to što bi možda i mogle, odnosno dio banaka u potpunosti je ukinuo »izlazne« naknade, a neke ih i dalje naplaćuju, stoga uvjete treba provjeriti i usporediti, jer mogli biste poželjeti »odvezati« se od banke ranije, pa provjerite hoće li vas zbog toga penalizirati.


Ti penali, ako je riječ o većim kreditima, mogu sezati i do više tisuća kuna. Banka, naime, prijevremenom otplatom ostaje bez ostatka kamate, jer se vraća preostala glavnica, stoga joj je u interesu da klijent kredit po otplatnom planu vraća do kraja.


Ono što će vjerojatno prigrliti jest refinanciranje na dulji rok jer tako u konačnici klijent plati više. No, sve ovisi o konkretnom slučaju. Ali, evo što točno kaže HNB.


Od 0,5 do 2 posto


– Mogućnost naplate naknade za prijevremeni povrat kredita definirana je odredbama članka 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tako je, između ostalog, propisano da potrošač ima pravo u svakom trenutku ispuniti djelomice ili u cijelosti svoje obveze iz ugovora o kreditu.


U tom slučaju ima pravo na smanjenje ukupnih troškova kredita, a smanjenje se sastoji od kamata i drugih troškova koji se odnose na preostalo trajanje ugovora o kreditu. Tu moramo voditi računa radi li se o kreditima koji su odobreni prije ili nakon stupanja na snagu gore navedenog zakona (1. siječnja 2010. godine).


Kod kredita odobrenih nakon 1. siječnja 2010., u slučaju prijevremene otplate kredita vjerovnik ima pravo na pravednu i objektivnu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita, pod uvjetom da je kredit prijevremeno otplaćen u razdoblju tijekom kojega se primjenjivala fiksna kamatna stopa.


Iznos te naknade ne smije premašiti 1 posto iznosa kredita koji se prijevremeno otplaćuje ako je razdoblje između dana prijevremene otplate i roka dospijeća iz ugovora o kreditu dulje od godinu dana. Ako je to razdoblje kraće od godine dana, iznos naknade ne smije premašiti 0,5 posto iznosa kredita koji se ranije otplaćuje.


Radi se o postotku na iznos prijevremene otplate, a ne na ukupan iznos odobrenog kredita, tumače u HNB-u. Dalje kažu da »banke po ugovorima o kreditu zaključenim nakon 1. siječnja 2010. ne naplaćuju naknadu za prijevremeni povrat kredita kada se radi o kreditima ugovorenim uz promjenjivu kamatnu stopu.«


– Međutim, spomenute odredbe iz ZPK-a ne primjenjuju se na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije stupanja na snagu predmetnog Zakona, odnosno prije 1. siječnja 2010., a što proizlazi iz Zakona o potrošačkom kreditiranju, iz čega proizlazi da se za ranije odobrene kredite može naplatiti naknada i za kredite odobrene uz fiksne i promjenjive kamatne stope.


S obzirom na to da je HNB po tom pitanju u više navrata komunicirao s bankama, većina je banaka odustala od naplate takvih naknada i za ranije odobrene kredite, a sve su banke smanjile inicijalne naknade koje su prvobitno odredile (ranije su iznosile i po 4 posto), iako važećim propisima nije ograničena visina naknade za prijevremeni povrat kredita ugovorenih u razdoblju prije 1. siječnja 2010., nego je banke samostalno određuju u okvirima svoje cjenovne politike. Iz podataka kojima raspolažemo, uglavnom se naknade kod banaka koje ih naplaćuju sada kreću između 0,5 posto i 2 posto, opisuju u HNB-u.


Stari i novi stambeni


Kažu da je odredba o naknadi za prijevremeni povrat stambenog kredita sadržana i u Zakonu o stambenom potrošačkom kreditiranju, koji je na snazi od 20. listopada 2017., a čime je propisano da kreditna institucija ne smije potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno, djelomično ili u cijelosti, ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.


– Međutim, s obzirom na odredbu kojom je propisano da se odredbe Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ne primjenjuju na ugovore o stambenom potrošačkom kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog Zakona, na ranije odobrene stambene kredite, a vezano za naplatu naknade za prijevremeni povrat, primjenjuju se odredba ZPK-a, kojom je definirano kada se može naplatiti predmetna naknada, zaključuju u središnjoj banci.


Zaba, PBZ i Erste bez naplate; OTP, RBA, HPB naplaćuju


U HNB-u kažu da su navedene naknade sadržane u tarifama banaka, a kod većine su razdvojene naknade za kredite prije i nakon stupanja na snagu ZPK-a iz 2009.


Temeljem tablice koju je priložio HNB, a koja je dostupna i na njihovoj web-stranici, vidljivo je da naknadu za prijevremenu otplatu kredita od većih banaka primjerice uopće ne naplaćuju (ni za kredite s fiksnom stopom) Zagrebačka, Privredna, Erste banka te još neke, dok je po 1 posto (izuzev stambenih, kako je pojašnjeno) naplaćuju Hrvatska poštanska banka, OTP banka, Raiffeisen banka, Addiko, Sberbanka itd.


Može biti ništetno – ako se nije pregovaralo


Iz Udruge Franak podsjećaju na zaključak Vrhovnog suda iz studenog 2020., prema kojem, kako prenose, ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom ako se o toj odredbi nije pregovaralo.


– Izlazne naknade za prijevremenu otplatu ugovorene su suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, u kojem je člankom 1024. propisano da u slučaju vraćanja kredita prije roka korisnik kredita mora platiti štetu davatelju kredita, ako je do štete došlo.


Budući da vjerovnik ne trpi nikakvu štetu kod otplate kredita prije vremena, onda je takva izlazna naknada nezakonita, pa unatoč tomu što je ugovorena, ne bi se smjela naplatiti.


Ta naša tvrdnja u skladu je i s pravomoćnim presudama Županijskog suda u Vukovaru te suda u Splitu, kojima je presuđeno da banka mora vratiti naplaćenu izlaznu naknadu bivšem dužniku, u konkretnome slučaju tužitelju. Moguće je pokušati mirnim putem, a kasnije i tužbom vratiti naplaćenu izlaznu naknadu.


Osim toga, i Vrhovni je sud na zajedničkom sastanku Građanskog odjela donio takav stav, pa je onda najbolje pozivati se na stav Vrhovnoga suda, ističu u Udruzi Franak.