Danas se u DKC-u Lamparna otvara retrospektivna izložba »L.A.E. (1991) – L.A.E. XXI (2021)« u povodu 30. obljetnice osnivanja kulturno-umjetničkog kolektiva Labin Art Express. Dio je to programa obilježavanja 100. obljetnice Labinske republike, u čemu ima simbolike.

Kako podsjećaju iz Labin Art Expressa, dvije obljetnice u 2021. – 100. godina Labinske republike i 30. godina Labin Art Expressa, s okruglih 70 godina razlike, samo su tranzicija onih istih snaga, uvjerenja i nakana s kojima su labinski rudari 2. ožujka 1921. ustali protiv tadašnjeg fašističkog režima koji ih je izrabljivao i ugnjetavao.

»L.A.E. je uvijek tu vezu s ponosom isticao u svom radu, jer borba za bolje uvjete rada i života, nažalost, nije gotova, a kraj joj se ni izdaleka ne nazire.«

U svom se djelovanju L.A.E. referira na riječi čuvenog talijanskog redatelja Piera Paola Pasolinija: »Ta aktualizacija, ta homogenizacija koju fašizam nije uspio postići, moć današnje konzumerističke civilizacije uspijeva savršeno ostvariti, uništavajući različite i posebne stvarnosti, zapravo, oduzimajući stvarnost različitim načinima da se osjećamo kao ljudi…

I mogu reći, bez sumnje, da je stvarni fašizam upravo ta konzumeristička civilizacija koja uništava Italiju. I to se događa tako brzo da na kraju postajemo svjesni kako je to što se dogodilo, unutar 5 do 10 godina, bila jedna vrsta noćne more u kojoj se Italija naočigled uništava i nestaje. I sada, budeći se iz te more, i gledajući oko sebe, shvaćamo da se više ništa ne može učiniti…«

»Jasno je da je ono što je Pasolini rekao za Italiju danas primjenjivo na gotovo cijeli svijet«, zaključuje Damir Stojnić, jedan od čelnih članova Labin Art Expressa pored osnivača Deana Zahtile.

Stojnić ističe da se upravo iz tih razloga unutar Labin Art Expressa zalažu da snaga umjetnosti i diskurs umjetničkog promišljanja bude fundamentalna konstitutivna snaga društvenog uređenja Podzemnog grada 21. stoljeća, projekta grada-države koji se već neko vrijeme gradi u nekadašnjim podzemnim labinskim rudničkim prostorima, reguliranog njegovim Ustavom.

Taj slobodni grad-država mišljen je kao umjetničko djelo, s osnovnim elementima trajnosti i univerzalnosti. Tom osnovnom principu konvergirat će ekonomija, zdravstvo i generalni socio-politički procesi kojima će se regulirati odnosi između građana Podzemnog grada i njegove Uprave temeljeni na osnovnim humanističkim kriterijima jednakih i nepovredivih prava za sve, bez obzira na spol, rasu, političko ili vjersko opredjeljenje.

Kako čitamo u povijesti L.A.E., 1991. osnovano je kulturno-umjetničko društvo (KUD) Labin Art Express. Godine 1992. izveden je performans »On the Road« u velikom kupatilu, a zatim počinje s emitiranjem Radio L.A.E. – »prva potpuno neovisna stanica u RH«.

Pa onda Metal Guru izdaje prvi promo CD »Body+Energy+Emotions« i nastupa na Bijenalu mladih stvaralaca Mediterana u Lisabonu. Uspostavljeni su i diplomatski odnosi s NSK-om, a generalni tajnik Vijeća Europe Daniel Tarchys postaje pokrovitelj Lamparne.

U međuvremenu dogodile su se tu brojne radionice, predstave, izložbe, koncerti…, a objavljena je i prva monografija Labin Art Expressa na engleskom jeziku s predgovorom Darka Glavana.

Spomenimo i knjigu »Problem vožnje svemirom« Hermana Potočnika Noordunga te digitalizaciju arhivske i muzejske građe o rudarenju u Istri (virtualni Muzej rudarstva i industrije Istre).

Godine 2014. realiziran je prvi, pilot-projekt Bijenala industrijske umjetnosti, a projekt »Rudnici kulture« širi se na Kosovo i Makedoniju. Od 2018. do 2021. traje projekt »Inspiracija«, koji je posvećen revitalizaciji gradova industrijske baštine.

Projektom će se uz pomoć suvremenih tehnologija prezentirati industrijska baština Trbovlja, Slovenske Bistrice, Labina i Rijeke te će se stvoriti nova prekogranična kulturno-turistička ruta.

Puno se toga dogodilo tijekom proteklih 30 godina. I redakcija kulture Novog lista nekad je relativno često odlazila do Labina, do Lamparne i uvijek su to bila nesvakidašnja iskustva koja povezuju kulturu, umjetnost i rudarsko nasljeđe.

I onda povratak u Rijeku, najčešće u gluho doba noći, kao nakon koncerta benda Christian Death. Za pamćenje.