Ivan Nevistić/Foto NK Rijeka
Treba doći na trening pa vidjeti moj odnos prema Rijeci i treningu koji se nije promijenio niti jedan posto. Kad igram stolni tenis protiv brata, lud sam ako ne pobijedim. A kamoli da kao vratar jedne takve momčadi nešto kalkuliram - kaže Nevistić
povezane vijesti
RIJEKA Momčad s Rujevice ovog je koronaproljeća neočekivano postala ponornica u pravom smislu te riječi. Malo se pojavi »iznad zemlje«, potom dugo putuje pod njom u seriji loših rezultata, zatim opet izviri ponekim dobrim rezultatom…
U posljednje vrijeme Ivan Nevistić često je igrač utakmice, što puno govori. I kad Rijeka igra dobro, i kad igra loše. U Osijeku je obranio jedanaesterac Mierezu i usmjerio susret u drugom smjeru, protiv Slaven Belupa nekoliko je puta spašavao momčad iz već matnih situacija.
– Sigurno da nam je pobjeda protiv Slavena bila cilj, a tako smo se i pripremali. Na kraju je završilo remijem u uvjetima u kojima se nije moglo pretjerano igrati. Ipak, to ne smije biti alibi ili neko opravdanje jer smo igrali doma i morali smo bolje – kaže Nevistić.
– Nismo zadovoljni tim remijem, ali idemo dalje, što je, tu je. Nadamo se da ćemo pobijediti Belupo u Koprivnici.
A Slaven Belupo bit će već u srijedu novi protivnik »bijelih« u zaostaloj utakmici. Svojevrstan je to »dvomeč«, još jedna utakmica igrat će se na proljeće.
– Oni igraju 3-5-2, stali su u čvrsti blok, dobro su se branili i prijetili kontrama. Kompaktna su i nezgodna momčad, a imaju i određenu kvalitetu. Svaka čast njima, ali mi moramo biti bolji. Moramo tražiti način da svatko od nas bude bolji jer od traženja nekih alibija nema ništa. Sigurno da nam nije lako, želimo pobjeđivati, ali, eto, dođe takav neki period kada treba biti pametan i izvući pouke za dalje. Vjerujem da će sve krenuti u boljem smjeru, da ćemo početi pobjeđivati i uzimati bodove jer kvalitetu imamo.
Ocjene medija bile su jedinstvene, Nevistić je bio najbolji pojedinac Rijeke u posljednjoj utakmici. A to pak znači da u njenoj igri nešto nije štimalo.
Upiranje prstom
– Znam da se to tako kaže. Ali ne bih ja baš to tako gledao… Protiv Slavena je bilo teško; zbog uvjeta nismo mogli razviti svoju igru, a realno, to su utakmice koje dobivaš na neki svoj karakter i individualnu kvalitetu.
Kriza rezultata ruši rekorde, momčad ne zna za domaću prvenstvenu pobjedu već više od četiri mjeseca. Rijekin čuvar mreže smatra da je u pitanju samo jedan problem.
– U našoj svlačionici nema nekih posebnih problema, u smislu da su odnosi poremećeni ili da možda postoje neki klanovi. Jednostavno, palo nam je samopouzdanje, kad trebamo zabiti gol, mi ne zabijemo, onda ga dobijemo iz neke nevjerojatne situacije i moramo se vaditi. Mislim da je glavni problem u ovome trenutku manjak samopouzdanja kod svakog pojedinca, ako svatko odigra samo deset posto slabije, onda je skupno to jako puno. I tada trpe igra i rezultat. Ponavljam, problem je po meni više samopouzdanje nego kvaliteta. Pobjedama se sve to može brzo okrenuti.
Ipak, oscilacije Bijelih su prevelike, momčad dobije Dinamo u Maksimiru i Osijek u Gradskom vrtu, a muči se i skuplja mrvice protiv, primjerice, Šibenika i Istre 1961.
– Znam da se u nogometu brzo sve zaboravlja i neka je tako. Ali ova je ista momčad prošle godine igrala zapaženo u Europi i pokazala kvalitetu. Sada smo nekako u grču, valjda smo sad u tom najgorem periodu. Vjerujem da se možemo izvući…
Dolaskom Gorana Tomića uža je obrana opet dobila »krila«, točnije, bokove u povratku na sustav s četvoricom igrača ispred Nevistića. Kako on vidi igru neposredno ispred sebe?
– Gdje god sam bio ranije, većinom smo igrali s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, 4-2-3-1 ili 4-4-2, tako da mi to nije neki problem. Tu i nije toliko bitna sama formacija, već da svaki igrač ispoštuje zadane zahtjeve. Za vratara tu nije neki problem, možda se teže bilo priviknuti kad su bila tri braniča ispred mene. Uža obrana i Galešić od prve minute? Njemu svaka čast, nije dugo igrao, mlad je i bio je dobar. Opravdao je povjerenje i sigurno je klupska perspektiva, igrač na kojeg treba računati. Protiv Slavena je obrana djelovala dosta dobro, mislim da je bilo previše prostora između linija, njihovi vezni igrači i polušpice zato su dolazili do izražaja. Obrana je nešto na čemu trebamo raditi, uostalom, kao i na svim segmentima igre.
Problema ima i napad, realizacija je loša, gol-razlika u minusu.
– Ne želim neku krivnju svaljivati niti na napadače, niti na obrambene igrače. Treba svatko početi od sebe, a ne upirati prstom u nekoga jer to nije rješenje. To je moj način razmišljanja.
Modri razina više
Stvara li Nevistiću možda pritisak mišljenje da su Štefulj i on već mislima u Maksimiru nakon potpisa i odlaska u Dinamo na ljeto?
– Puno sam bio na posudbama, dvije i pol godine u Varaždinu, a što to onda znači? Da u to vrijeme nisam bio glavom tamo? Treba doći na trening pa vidjeti moj odnos prema Rijeci i treningu koji se nije promijenio niti jedan posto. Kad igram stolni tenis protiv brata, lud sam ako ne pobijedim. A kamoli da kao vratar jedne takve momčadi nešto kalkuliram. Nisam takav karakter i to za mene ne stoji. Ali mogu razumijeti te priče, no to nije tako.
Uoči stanke, kada će Rujevicu okupirati A reprezentacija, momčad igra dvije utakmice, uz onu u Koprivnici i domaću s Varaždinom.
– Cilj nam je pobijediti u objema utakmicama, a onda će biti malo više vremena za treninge i neke nove zamisli novog trenera.
Novonastala situacija iznjedrila je baš Rijeku i Hajduk u borbi za četvrto mjesto…
– Puno je još utakmica do kraja i naravno da možemo i želimo završiti ispred Splićana. Ja ne bih išao tako daleko u neku budućnost, nego razmišljao samo o srijedi i kako pobijediti. I tako o svakoj sljedećoj utakmici. To je jedan mali maraton i treba biti strpljiv.
Može li Osijek ugroziti njegov budući klub Dinamo?
– Dinamo je ipak još uvijek razina više od Osijeka u ovome trenutku iako je i Bjeličina momčad dobra i kompaktna. Bit će zanimljivo, ali Modri imaju prednost i zbog iskustva i osvajanja trofeja. Gorica? Iako se sve vrti oko Lovrića, Gorica ima kvalitetu što pokazuje i svojom pozicijom – zaključuje Nevistić.