RIJEKA – Balet HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno će 18. ožujka izvesti »Odiseju« u koreografiji i prema konceptu Waltera Matteinija i Ine Broeckx. U ovoj baletnoj predstavi, koja je inspirirana Homerovom »Odisejom« i »Uliksom« Jamesa Joycea, Telemaha – Odisejeva i Penelopina sina – utjelovit će mladi plesač Nicola Prato, s kojim smo razgovarali uoči skorašnje premijere.

Kako ste došli u Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci?

– Sreća je da sam tijekom studija imao mogućnost raditi s nekoliko koreografa. Zahvaljujući jednom od njih, Valeriju Longu – bivšem plesaču AterBalletta i koreografu, otkrio sam Balet riječkog kazališta. On me predstavio ravnateljici Baleta Maši Kolar, koja mi je nakon audicije ponudila moj prvi ugovor profesionalnog plesača. Jako sam zahvalan što su ljudi koji su ostvarili zavidne karijere pružili mogućnost za rad čak i plesačima koji još nemaju mnogo iskustva.

Kakvi su vam dojmovi o riječkom baletnom ansamblu?

– Ugodno sam iznenađen kako se HNK Ivana pl. Zajca stalno razvija i napreduje, sukladno vremenu i gradu, zadovoljavajući potrebe građana. U tom smislu sam počašćen što sam dio kolektiva koji potiče i promovira različite vrste umjetnosti. No moji najbolji dojmovi vezani su za moje kolege: svaki se razlikuje od drugog, ali kad dođe vrijeme da radimo zajedno, sposobni smo pomaknuti planinu. Na kraju dođemo do toga da je istina da raznolikost mišljenja, rodova i stavova čine ansambl još kompletnijim i jedinstvenijim.

Mladi sanjar

U predstavi »Odiseja« tumačite lik Telemaha. Što nam možete reći o toj ulozi u kontekstu plesa?

– Telemah je jedini sin Odiseja i Penelope, i također jedina figura adolescenta u epu. Njegova patnja počela je u djetinjstvu, kad je njegov otac krenuo na dugo putovanje na kraj svijeta, i nastavilo se s proscima te pokušajem osvajanja i pokoravanja Itake. Unatoč svemu, Telemah će pokazati svoju herojsku prirodu naslijeđenu od oca, posebno nakon susreta s Atenom. Telemah je mladi sanjar i otkrit će svoju bit tijekom vremena. Izazovno je prenijeti sve nezgode koje je Telemah imao u životu kroz ples i pokrete. I pokušati izgraditi lik nevinog djeteta koje još mnogo toga treba naučiti iz života, a da je istovremeno sposoban pokazati svoj autoritet i lukavost.

Što možete reći o konceptu i koreografiji Waltera Matteinija i Ine Broeckx?

– Koreografija Waltera i Ine pokrenuta je prije svega emocijama i senzibilitetom lika, koji ima zadatak ispreplesti ples i emocije tijekom pokreta kako bi se jasno ispričala priča. S jedne strane, sekvence su vrlo fizičke, a s druge jako delikatne. Upravo je to izmjenjivanje vrsta pokreta ono što predstavi daje homogeni kontinuitet. Mislim da je ono što su željeli kreirati gotovo snovita magična atmosfera, koja nastaje na temelju odabranih pokreta. Također je vidljiv akrobatski aspekt komada, kojim se izražava osjećaj snage i poezije, ne samo zato jer je fascinantno vidjeti akrobatske vještine, već i zbog kombinacije suvremenog plesa s drugim disciplinama.

Njujorški Juilliard

Kakvo je vaše iskustvo s Juilliard School u New Yorku?

– To me iskustvo ostavilo »bez riječi«, s vrlo širokom kulturnom pozadinom. Intenzivni ljetni The Juilliard School je radionica koja traje pet tjedana. Tijekom nje 60 odabranih plesača može uvidjeti kako je studirati na Juilliardu, a također teži osvijestiti i inspirirati mlade plesače za njihove karijere. Odabrao sam predmete profesora s Dance Department Faculty i radio sam s novim mladim koreografom.
Svakodnevno smo imali satove baleta, uključujući muške tehnike i pas de deux, jogu, moderne tehnike (Limon, Horton, Paul Taylor, Graham, Cunningham…), improvizaciju i povijest plesa. Pored toga, tijekom cijelog programa surađivali smo s vanjskom koreografkinjom (Olivia Ancona), s kojom smo radili na komadu u trajanju od 20 minuta. Najbitnija stvar koja mi je ostala vezana za tu mogućnost je jedinstveni osjećaj zadovoljstva nakon posla napravljenog s kolegama iz tima i spoznaja da je grupa najvažnije oružje za rast.

Danski kraljevski balet

A s Royal Danish Ballet School u Kopenaghenu?

– Intenzivni kurs tijekom ljeta u Royal Danish Balletu za mene je bilo intenzivno iskustvo, koje mi je pružilo priliku za dublji studij Bournonville baletne tehnike. Polazio sam satove u opernoj kući s profesorima iz škole, praveći Bournonville repertoar s plesačima iz kompanije, posebno s glavnim plesačem Jonathanom Chmelenskym, koji nas je podučavao pas de deux iz »La Sylphide«. Uz brojne sate baletne tehnike, radio sam i suvremeni repertoar Alexandera Ekmana.

Kako vidite svoju plesnu karijeru u budućnosti?

– Iskreno mislim da nisam mogao dobiti bolje iskustvo za početak rada u plesnom svijetu. To je bio moj san još od djetinjstva i sad se iz dana u dan sve više ostvaruje. Samo mogu biti zahvalan ljudima koji su mi bliski i koji me podržavaju što god da se dogodilo. Želim se nastaviti razvijati i rasti, mijenjati se i transformirati kako bih postao najbolja verzija sebe kao osobe i plesača. Po mom mišljenju istraživanje je temeljno oruđe plesača. To je ono zbog čega ustajem svakoga jutra, motiviran za treniranje i napredak.
»Ništa ne smijem prepustiti slučaju, i svi detalji trebaju biti razjašnjeni«, to govorim sebi dok radim. Nije važno gdje će me odvesti moja karijera, jer je ono što želim živjeti bez ograničenja i uvijek dati najbolje što mogu za najveću strast koju imam – PLES.