Senat Sveučilišta u Rijeci još je jednom ukazao povjerenje aktualnoj rektorici prof. dr. Snježani Prijić Samaržija dodijelivši joj još jedan rektorski mandat i to jednoglasno, a sama rektorica kaže da je to glasanje bilo neka vrsta referendumskog izjašnjavanja.

– S obzirom na to da sam bila jedina kandidatkinja, ovaj izbor i glasanje bili su neka vrsta referendumskog izjašnjavanja, kako o mom programu za iduće razdoblje, tako i o mandatu koji završava. Utoliko ovu jednoglasnu podršku i veliku podršku naših profesora za samu kandidaturu shvaćam uistinu kao čin velikog povjerenja kojeg ću nastojati opravdati.  

Kako komentirate činjenicu da niste imali protukandidate?

– Mogu se nadati da je to snažni konsenzus oko smjera kojim Sveučilište ide i želja da održimo stabilnost i kontinuitet, posebice u ovim vrlo neizvjesnim okolnostima za financiranje sveučilišta. Nemam dvojbi da na Sveučilištu ima ljudi koji bi bili izvrsni kandidati i koji bi bili odlični rektori ili rektorice.

U povijesti Sveučilišta tek ste druga žena na rektorskom mjestu, a prva s dva uzastopna mandata. Žene u hrvatskoj znanosti čine gotovo polovinu zaposlenih, ali je njihov udio na vodećim pozicijama još uvijek na niskoj razini. Je li u pitanju »stakleni strop«?

– Na Sveučilištu u Rijeci stakleni strop smo probili još prije četiri godine kada smo bili jedinstveni u Hrvatskoj, ali i u europskom prostoru, po tome da imamo više žena u sastavu Senata, najvišeg upravljačkog tijela Sveučilišta. Međutim, naš je čvrsti stav da se borimo općenito za načelo jednakih šansi za sve, na svim pozicijama, bez obzira na to radi li se tu o participaciji žena ili o osnaživanju drugih ranjivih skupina. Na Sveučilištu u Rijeci više je žena među studenticama, u administraciji, ali i među istraživačima i nastavnicima. Međutim, brojevi mogu i zavarati.

Napravili smo dubinsko istraživanje koje pokazuje da su žene manje zadovoljne poslovima koje obavljaju, posebno repetitivnim poslovima u administraciji, a da su muškarci zadovoljniji ravnotežom između privatnih i poslovnih obveza te da općenito osjećaju veće ispunjenje na poslu. Upravo zato razvijamo organizacijsku kulturu koja osigurava ravnopravnost žena i muškaraca, planiramo uvesti mjere koje omogućuju bolje usklađivanje posla i obiteljskih obveza te općenito osnažiti žene u edukaciji i istraživanju. Uskoro se neće moći prijavljivati istraživački projekti u najprestižnijem programu EU financiranja Horizon Europe ako sveučilišta ne budu imala jasnu politiku brige za rodnu ravnopravnost ili, kao mi, čak i cjeloviti Plan rodne ravnopravnosti. Naš Plan razvijamo sa sveučilištima iz država poput Švedske, Danske i Njemačke, koje imaju najbolje pozicije na Europskom indeksu rodne ravnopravnosti. Naime, zajedno provodimo projekt SPEAR, financiran iz Horizona 2020, koji teži unaprjeđenju rodne ravnopravnosti na znanstvenim institucijama te kombinira iskustvo i praksu sjeverne Europe s iskustvima i praksama država južne i istočne Europe, poput Portugala, Litve, Bugarske i nas.

Plan rodne ravnopravnosti razvijamo sa sveučilištima iz država koje imaju najbolje pozicije na Europskom indeksu rodne ravnopravnosti – prof. dr. Snježana Prijić Samaržija / Foto Marko GRACIN

Kako općenito ocjenjujete položaj žena u hrvatskom društvu?

– Rekla bih da je pojednostavljeno izjednačavati pitanje ravnopravnosti s temom staklenog stropa, a stvara čak i pogrešnu sliku. To bi svelo pitanje položaja žena na status žena i njihovu zastupljenost na upravljačkim pozicijama, što zamagljuje činjenicu da su, primjerice, žene daleko više izložene riziku siromaštva od muškaraca jer ih je više nezaposleno, a i češće se kao samohrane majke brinu o djeci. Poseban problem je što takve teme potiskuju i mnogima nemile i mučne teme spolnog nasilja nad ženama. Činjenica jest da je sada obrazovanje dostupno ženama te da se pokazalo da žene u većem postotku diplomiraju i doktoriraju. Činjenica jest i da žene, u ukupnom broju, dominiraju u područjima obrazovanja, zdravstva, pa čak i financija. Ono što, međutim, treba istaknuti, jest dominacija muškaraca na pozicijama koje su vezane uz moć i novac.

Postotak muškaraca na visokim javnim i državnim pozicijama, u parlamentu, u Vladi, u lokalnoj i županijskoj upravi te na najvišim sudovima je između 70 i 80 posto. Instrument Europske unije, Europski indeks rodne ravnopravnosti, pokazuje da smo upravo najproblematičniji u području koje oni karakteriziraju kao »moć«, što znači da ključne odluke donose muškarci. Ne želim reći da su odluke koje donose muškarci isključivo loše, želim reći samo da struktura donositelja odluka ne odgovara strukturi stanovništva te da postoji velika šansa da su interesi i perspektive žena još uvijek nevidljivi i neprepoznati. Kako god, Hrvatska na tom indeksu zauzima dvadeseto mjesto od 28 država. Iako rastemo posljednjih godina, naš je skor još uvijek daleko od EU prosjeka.

Kompetencije budućnosti

Novi mandat znači i nastavak započetih projekata, što ste i sami naglašavali prilikom isticanja kandidature. Na čemu će biti naglasak u idućem četverogodišnjem radu Sveučilišta?

– Moje je program za novo mandatno razdoblje nastavak rada na stvaranju otvorenog sveučilišta za otvoreni svijet. Neki prepoznaju u naslovu programa »Otvoreno sveučilište za otvoreni svijet« referencu na jednog od najvećih filozofa 20. stoljeća, Karla Poppera, koji je zagovarao otvoreno društvo u smislu istinski demokratskog društva kojem je cilj proširivati prostore prosvijećene slobode i uvažavanja, gdje su institucije i postupci donošenja odluka transparentni i fleksibilni. Mnogi Poppera danas vide kao paradigmu političkog liberala, ali ja ga vidim kao izvrsnog filozofa znanosti koji je načela znanosti i humanističkih vrijednosti želio iz znanosti prenijeti u društvo, a držim da to treba biti i zadaća sveučilišta.

Naglasak će i dalje biti na lokalnom i regionalnom umrežavanju i integriranju sa zajednicom radi osnaživanja istraživanja i edukacije u korist Rijeke i regije, a unutar Hrvatske. Naravno, europska dimenzija je ključna zbog suradnje sa sveučilištima u YUFE i YERUN mreži, ali posebno zbog povećanja naše relevantnosti i kvalitete u istraživanjima i edukaciji. Konačno, kvaliteta života i rada na Sveučilištu koje okuplja 20 tisuća ljudi presudna je za motiviranje i privlačenje talenata u svim područjima. Osjećaj autentične brige, pripadanja i zadovoljstva studenata i ljudi Sveučilišta nema alternative ako želimo zadržati i pokrenuti transformacije za neki bolji novi svijet.

Proces digitalne transformacije treba odgovorno usmjeravati kako bi osigurao više kvalitete i mogućnosti za naše studente – prof. dr. Snježana Prijić Samaržija / Foto Marko GRACIN

U protekle četiri godine riječko se sveučilište dobro pozicioniralo u europskom prostoru, a najavili ste i personalizirane internacionalne kurikulume. Riječ je o novini na našim prostorima?

– To je novina i na razini Europe, a posebnost YUFE mreže europskih sveučilišta zbog koje i jesmo prepoznati kao jedna od najboljih mreža. Radi se o vrlo modernom konceptu ključnom za razvoj kompetencija budućnosti. U suvremenom svijetu količina znanja se ubrzano generira, a postojeća znanja i vještine brzo zastarijevaju. Neka zanimanja nestaju, nova nastaju nevjerojatnom brzinom. Mnogi i ne znaju što sve radi podatkovni i oblakovni inženjer, ili specijalist korisničkog zadovoljstva pa nemamo ni pojmove na hrvatskom jeziku za ta zanimanja. Novi poslovi često traže neočekivane interdisciplinarne kompetencije koje se ne mogu steći na jednom studijskom programu. Mnoge mlade ljude i zanimaju područja koja su neobične kombinacije kompetencija.

S druge strane, višegodišnji studijski programi se ne mogu tako brzo prilagođavati kretanjima tržišta rada ili novim interesima mladih ljudi. Ideja personaliziranog kurikuluma jest da svaki student može, iz postojećih programa na našem Sveučilištu ili onih na ostalih devet internacionalnih sveučilišta u našoj europskoj mreži, kreirati svoj program studiranja s obzirom na individualne preferencije ili prosudbe o tome što bi njoj ili njemu bile važne ili potrebne kompetencije. Studenti mogu svom kurikulumu dodavati i kraće edukativne programe koji se posebno kroje prema njihovim interesima u sustavu cjeloživotnog učenja, ali i programe stjecanja praktičnih kompetencija kroz rad i volontiranje. Naravno, ne može se slobodno složiti cijeli studij jer kvalifikacije i zanimanja još uvijek traže neke ishode učenja i fiksne kompetencije, ali postoji značajan prostor fleksibilnosti i nadogradnje. Primjerice, studenti informatike mogli bi uzeti predmete sa studija vizualnog dizajna i tako se obučiti za poslove u gaminig industriji, studenti prava mogli bi upisati kolegije kritičkog mišljenja sa studija filozofije kako bi povećali svoje kompetencije u odvjetništvu, a studenti turizma kolegije s biotehnologije ili nutricionizma kako bi unaprijedili svoje kompetencije u gastronomiji i ugostiteljstvu. U konačnici, želimo da dodatak diplomi za naše studente s istog studijskog programa mogu biti različiti i individualni te prilagođeni njihovim interesima, a da u popisu kolegija budu i oni s drugih YUFE europskog sveučilišta. To je europska budućnost sveučilišta kojom se stvara nova kvaliteta obrazovanja i inter-kulturalnih kompetencija, ali i jača konkurentnost europskih studenata u svjetskim razmjerima.

Izgradnja Kampusa

Krenuli ste i s razvojem virtualnog kampusa, što se također može ocijeniti inovativnim pothvatom?

– Već smo uspostavili temeljne servise YUFE virtualnog kampusa na razini deset sveučilišta tako da neki naši studenti već koriste mogućnost pohađanja on-line kolegija s drugih sveučilišta, a neki su naši profesori i profesorice predavači internacionalnim skupinama studenata sa šest ili sedam YUFE sveučilišta. To je potpuna novina i na razini Europe, gdje YUFE predvodi trendove koji nastaju i unutar drugih mreža. Glavna prednost virtualnog kampusa jest prilika da naši studenti živeći i studirajući u Rijeci, istodobno mogu studirati u Antwerpenu, Maastrichtu, Rimu ili na drugim sveučilištima u mreži. To još uvijek ne mogu činiti svi studenti jer smo u pilot fazi, ali uskoro će virtualni kampus omogućiti intenzivnije virtualno kruženje i komunikacije.

Razvoj virtualnog kampusa povezan je s digitalnom transformacijom sveučilišta te s razvojem hibridnog učenja i poučavanja, koje uzima sve više maha na sveučilištima u svijetu. Naravno, iako želimo da naši studenti putuju i žive u drugim sredinama i na drugim sveučilištima, kao što želimo i da nam drugi dolaze u Rijeku, virtualni kampus znači dodatne mogućnosti i priliku izgradnje internacionalnih kurikuluma bez dodatnih troškova. Svjedoci smo transformacije visokog obrazovanja koje se mnogi u Hrvatskoj pribojavaju ili je čak aktivno odbijaju.

Digitalna transformacija samo je jedna od velikih promjena koje se događaju, ali je svakako najvidljivija. Međutim, mislim da nema razloga za moralnu paniku i strah od dodatnog socijalnog otuđivanja studenata. Svjesni smo da su interakcija i fizička komunikacija nezamjenjivi dijelovi studiranja i istraživanja, kao i koliko našim studentima i svima nama znači život na sveučilištima. Ipak, svjesni smo i da mladim ljudima vrsta edukacije koju im nudimo često izgleda nepoticajno. Proces digitalne transformacije treba odgovorno usmjeravati kako bi osigurao više kvalitete i mogućnosti za naše studente.

Visoko obrazovanje i autentična znanost temelj su oporavka i dugoročne otpornosti društva – prof. dr. Snježana Prijić Samaržija / Foto Marko GRACIN

Mogu li se očekivati i neki kapitalni projekti s obzirom na to da pitanje smještaja studenata još uvijek nije u cijelosti riješeno, kao i druga faza Kampusa?

– Daljnja izgradnja Kampusa ovisi o povlačenju financijskih sredstava iz programa financiranja Europske unije, ali ključan je korak dobiti podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja našim strateškim projektima. Najavljeno je da će unutar nove višegodišnje financijske omotnice 2021. – 2027. biti programi financiranja studentskog smještaja pa se nadamo da ćemo moći realizirati u potpunosti pripremljen projekt novog paviljona na Trsatu. Imamo još tri gotovo u potpunosti pripremljena infrastrukturna projekta na Kampusu. Centar za translacijska istraživanja bi trebao pojačati prijenos znanstvenih istraživanja, posebice u virologiji i imunologiji, u kliničku praksu i biti stožernim dijelom podizanja standarda u području zdravlja i blagostanja. Pandemija je ukazala na potrebu urgentnog ulaganja u ovo područje radi razvijanja otpornosti na nacionalnoj razini, a svi su se osvjedočili da upravo Sveučilište u Rijeci ima vodeće stručnjake u ovom području. Drugi je Inovacijska arena, koja bi trebala postati središte istraživanja digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije i kibernetske sigurnosti te, kao takva, jezgra transfera znanja sa Sveučilišta za razvoj konkurentnih, pametnih i održivih gradova i regija. Treći projekt je u završnoj fazi konceptualizacije, a radi se o Institutu za fizičku aktivnost, sportsku medicinu i zdravlje koji bi uključivao i sportsku dvoranu i bio još jedna znanstveno-razvojna inovacija povezivanja sporta, zdravlja i medicine. Imamo puno ambicioznih planova i projekata, ali je veliko pitanje kako će se na sveučilišta odraziti post-COVID okolnosti. Treba se nadati da će biti političke mudrosti da se ne suspendira razvoj sveučilišta jer su dobro visoko obrazovanje i autentična znanost temelj oporavka i dugoročne otpornosti društva.