Ravnatelj KBC-a Rijeka Alen Ružić kratko se osvrnuo na slučaj majke Zorice Zrile, koja nije mogla obaviti pobačaj u Rijeci, iako su joj nakon gotovo šest mjeseci uredne trudnoće priopćili kako nešto nije u redu s bebom, koja neće preživjeti prođaj zbog teške malformacije glave.

Istraga traje

„Povodom slučaja pacijentice koja nije mogla u Rijeci obaviti zahvat prekida trudnoće nakon 23. tjedna, o čemu je govorila za Novu TV, a što su prenijeli brojni mediji, ravnateljstvo KBC Rijeka pokrenulo je propisane postupke za utvrđivanje eventualnih nepravilnosti u liječenju pacijentice, a nakon emisije je u KBC Rijeka upućena i inspekcija Ministarstva zdravstva.

Interna tijela KBC Rijeka za sada nisu uočila propust od strane liječnika Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka, ali su zbog medicinsko-pravne kompleksnosti odgodila konačna očitovanja do okončanja neovisne ekspertize vanjskog inspekcijskog nadzora koji vodi Ministarstvo zdravstva.

Kako su se u nekim medijima pojavile interpretacije priloga Nove TV prije nego je emitiran želimo napomenuti i da je doc. dr. sc. Marko Klarić, v.d. predstojnika Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka u razgovoru s novinarom Nove TV izjavio kako „čekamo definitivno mišljenje o slučaju koje će dati Ministarstvo zdravstva“.

Molimo da se s obzirom na osjetljivost teme ovaj dio izjave korektno prenese, jer smo i ranije komunicirali  da smo konačno očitovanje odgodili do okončanja postupka koji vodi Ministarstvo zdravstva”, navodi se u priopćenju.

Inače, u prilogu Nove Tv, između ostalog, navodi se kako je nakon gotovo šest mjeseci uredne trudnoće, mladom bračnom paru priopćena je najgora moguća vijest – da njihovo dijete neće preživjeti zbog teške malofrmacije glave.

I kao da to nije dovoljno, troje liječnika iz riječkog KBC-a majku šalje kući bez preporuka za daljnje postupanje, a usmeno su im rekli da inducirani porod i pobačaj u toj fazi trudnoće u Hrvatskoj zakonski nije moguć. Upućeni su tek da pobačaj obave privatno u Sloveniji ili da naprosto čekaju termin porođaja, unatoč činjenici da dijete nema šanse preživjeti. No bila je to laž.

Mrtvo dijete

O svemu smo obavijestili vodstvo riječkog KBC-a, koje je pokrenulo u istragu, a sve što je majci u Rijeci uskraćeno, u Zagrebu nije. Zbog dijagnoze nespojive sa životom etičko povjerenstvo odobrilo je prekid trudnoće, a slučaj je sablaznio zagrebačke kolege. Porodila je mrtvo dijete samo dva dana prije Božića.

Svoje dijete namjeravali su nazvati Raul. Bol, tuga, očaj… u sekundi su zamijenili osjećaj sreće i ushićenja kad su na ljeto doznali da će postati roditelji. Poput većine, oni su se vrlo brzo počeli pripremati za najvažniju ulogu života.

”Kad već počneš osjećati u svom trbuhu pokret tog djeteta, počneš razgovarati s tim djetetom, već se počneš privikavati na njega, kupiš kolica, kupiš stvari, kupiš sve”, opisala je Zorica Zrile i dodala kako se dijete kretalo na dodire te da je sve osjetila.

Na preglede su odlazili redovito. Pet mjeseci trudnoće kao iz udžbenika. Sve do kraja studenog. ”Dolazim na pregled kod ginekologa i on mi govori da ne vidi djetetovu glavu, da mu je čudno i da mu se to još nije dogodilo u karijeri. Rekao mi je da trebam ići u KBC Rijeka na anomaly scan i dao mi je uputnicu”, prisjetila se Zrile.

Dobivaju termin sredinom prosinca. No u tom trenutku javlja se prva sumnja da nešto ne valja. ”Ginekolog mi je rekao da je iza simfize nisko dolje i da ga ne može vidjeti i da dođem sutra, da će doći tim stručnjaka. Dolazim i sutradan”, rekla je Zrile.

Dan koji nikada neće zaboraviti, trenutak u kojem se Zorici i Vedranu, mladom paru iz Ičića, srušio život. Nakon 23 tjedna uredne trudnoće, neposredno uoči Božića doznaju najgoru moguću vijest.

”Zaprimaju me i govore mi da dijete ima nespojivu anomaliju sa životom i da se prognozira smrtni ishod”, kazala je Zrile. Utvrđena je anencefalija, teška malformacija kod koje nedostaju dijelovi mozga i lubanje. Javlja se u jednoj od dvije tisuće trudnoća.

”Najčešće umiru već i tijekom trudnoće. Ako se rode, prežive nekoliko dana. Nije sposobno samostalno disati, nema razvijen veliki mozak, nije niti živo, ajmo tako reći. Ja sam izašla van plačući i jecajući u transu. Jedna sestra pitala je hoću li ući s njom u ordinaciju. Rekla sam da ne želim ući u ordinaciju i sjesti i smiriti se, samo da želim otići od tamo”, pojasnila je Zrile.

Nakon prvog šoka uslijedio je novi. ”Na moje ‘što sada?’ oni mi navode da odem u Sloveniju, daju mi jasne upute koja je klinika i koji je broj, ali ne pisanim putem, nego usmeno”, pojasnila je Zrile i dodala da nisu htjeli ostaviti pisani trag, da to ne smiju reći.

Inducirani porod ili porođaj ne može se obaviti u Hrvatskoj. ”Imate u Sloveniji, tamo je liberalnija država i tamo je to dopušteno nakon 22. tjedna”, pojasnila je.

Zorica je kazala kako nam može reći u povjerenju, usmeno, koja je to klinika, a muž se nadovezao i rekao kako se pozivaju na taj nepostojeći zakon po kojem se to ne može napraviti u Hrvatskoj u tako visokom tjednu trudnoće.

Čekanje na Sloveniju

U tom trenutku sve im je bilo teško prihvatiti. Od same dijagnoze, činjenice da dijete nema šanse preživjeti, do upute da u Sloveniiji obave pobačaj ili naprosto čekaju termin porođaja u Hrvatskoj još četiri mjeseca.

”Svašta mi je prolazilo kroz glavu u tih nekoliko dana kad se to odvijalo. Nismo znali kako postupiti. Bolno je to. Tko se ne nađe u takvoj situaciji, ne zna kako je to kada vam netko predoči da ćete još četiri mjeseca uredno čekati, gledati trbuh, a da će na kraju dijete biti mrtvo. Teško je to riječima opisati”, istaknuo je Vedran Buila.

Zatražili su i treće mišljenje unutar KBC-a Rijeka. ”Došli smo, on je bio u ordinaciji sa mnom (pokazuje na supruga), ispitivao je doktora, kojeg nećemo imenovati, koji nam jasno stoji iza riječi svojih kolega da on neće dovoditi u pitanje njihovo iskustvo i stručnost, da se on slaže s tim”, izjavila je Zrile i kazala kako je jasno rekao da u Hrvatskoj to nije moguće napraviti.

I tu priča, što se liječnika riječkog KBC-a tiče, staje. ”Doslovno su pokazali ono – idite ća! Nije bilo sjednite, riješit ćemo na ovaj ili onaj način. Nisu dali ni upute, rješenje, ništa”, uzrujano je kazala Zrile. Ništa ne piše ni u otpusnom pismu. Tek jednom rečenicom da dijete nema šanse preživjeti, a kao preporuka i terapija određen je – razgovor s pacijenticom. I to je to. ”Užasavate se kad znate da se neće roditi živo, barem ja. Užasavao sam se taknuti njezin trbuh”, prisjetio se Buila.

Obraća se potom i svom ginekologu u primarnoj zaštiti. ”Pošaljem mu mailom svoj nalaz i on meni samo kaže ako vam mogu kako pomoći, vi se javite. Nije mi ni on dao jasna upute. Ja sam mu spomenula da su oni mene uputili u Sloveniju, i on je rekao da, da. Ništa konkretno”, rekla je Zrile.

Kontaktiraju sa slovenskom klinikom te doznaju da takav zahvat košta pet tisuća eura. ”Što sad? Mi nemamo taj novac. Pa odite na HZZO pa tamo imate pravnicu i sve, rekli su, što smo mi napravili taj isti dan”, ispričali su Zrile i Buila. Otišli su na HZZO u Rijeku, tražili pravnicu koja im je rekla da su nam male šanse da će uspjeti dobiti subvenciju, rekli su između ostalog za Novu Tv.

O cijelom slučaju na kraju bi trebala odlučiti istraga Ministarstva zdravstva.