Gradsko vijeće Subotice odlučivat će 4. ožujka o uvođenju bunjevačkoga jezika i pisma u službenu uporabu, za što po mišljenju DSHV-a i hrvatskoga veleposlanika u Srbiji Hidajeta Biščevića nema pravne osnove, a inicijativi se oštro protivi i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Prijedlog za promjenu Statuta Grada Subotice podnio je subotički gradonačelnik Stevan Bakić, kako bi se bunjevački jezik i pismo uveli u službenu uporabu na području mjesne samouprave, piše  “Hrvatska riječ”, tjednik Nacionalnoga vijeće hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.

U odluci Gradskoga vijeća navodi se da je razlog za pristupanje promjeni Statuta prijedlog gradonačelnika Grada Subotice da uvede bunjevački jezik i pismo u ravnopravnu službenu uporabu te da je subotički gradonačelnik prijedlog podnio na temelju inicijative Bunjevačkog Nacionalnog Vijeća.

Sjednica subotičkoga Vijeća na kojoj će  se raspravljati o promjeni Statuta i uvođenju tzv. bunjevačkoga jezika zakazana je za četvrtak, 4. ožujka.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Ne radi se o jezikoslovnim motivima

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) oštro se protivi takvoj inicijativi jer smatra da se ne radi o jezikoslovnim nego o političkim motivima.

“Ne ulazeći u političke motive uzdizanja bunjevačkoga govora na razinu jezika, i to službenoga jezika na području Grada Subotice, a razvidno je da nije riječ o jezikoslovnim motivima”, ističe IHJJ i dodaje kako se kao središnja znanstvena ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika oštro protivi takvomu prijedlogu iz jezikoslovne perspektive.

Smatra kako bi da je riječ o jezikoslovnome pitanju u ovome i sličnim slučajevima moralo prevladati znanstveno, jezikoslovno mišljenje, koje se temelji na dosadašnjim jezikoslovnim istraživanjima i zaključcima hrvatskih, ali i srpskih jezikoslovaca te na dijalektološkoj, slavističkoj i općenito poredbenolingvističkoj literaturi.

Naglašava kako svi relevantni suvremeni hrvatski i srpski dijalektolozi u svojim radovima i monografijama upotrebljavaju naziv bunjevački govor, a u hrvatskoj literaturi i govor bačkih Hrvata.

I srpski jezikoslovci bunjevački dijalekt svrstavaju u hrvatski jezik

Taj govor, ističe IHJJ, pripada novoštokavskomu ikavskom dijalektu, koji se u suvremenoj srpskoj i hrvatskoj dijalektološkoj literaturi među ostalim naziva mlađim ikavskim (Dalibor Brozović, Pavle Ivić), zapadnohercegovačko-primorskim (Miloš Okuka) te zapadnim ili novoštokavskim ikavskim dijalektom (Josip Lisac).

Podsjeća kako se ni u relevantnoj slavističkoj ni u poredbenolingvističkoj literaturi bunjevački govor nikad ne naziva jezikom.

“Po genetskolingvističkome kriteriju bunjevački govori nedvojbeno pripadaju zapadnoštokavskomu narječju, i to njegovu novoštokavskom ikavskom  dijalektu”, ističe Institut i dodaje kako su u tome suglasni najveći srpski jezikoslovci 20. stoljeća.

Tako Miloš Okuka, napominje Institut, u monografiji “Srpski dijalekti” bunjevački govor naziva zapadnohercegovačko-primorskim navodeći kako njime “govore Hrvati i Bošnjaci”.

IHJJ podsjeća kako Okuka govornike srpskoga jezika koji govore tim dijalektom ne spominje u Bačkoj niti Bunjevce izdvaja u posebnu etničku skupinu, što je, kako navodi, podudarno s podatcima Pavla Ivića koje iznosi u knjizi “Dijalektologija srpskohrvatskog jezika”.

Bunjevačko ishodište u zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj zagori

Naglašava kako tome treba pridodati podatak da većina srpskih istraživača, poput Ivana Popovića, ishodište Bunjevaca traži u području omeđenom Neretvom i Zrmanjom, tj. zapadnu Hercegovinu i Dalmatinsku zagoru u kojoj su govornici novoštokavskih ikavskih govora danas gotovo isključivo Hrvati.

Dakle, po genetskolingvističkome kriteriju bunjevački govori pripadaju hrvatskomu jezičnom korpusu, ističe Institut.

Kad je riječ o vrijednosnome kriteriju, Institut podsjeća, kako je bunjevačka književnost od svojih početaka u XVII. stoljeću uklopljena u tijekove hrvatske književnosti. Posebice se to odnosi na djela bunjevačkih franjevačkih pisaca koji se ničim pa ni isticanjem vlastite pokrajinske odrednice ne izdvajaju od ostatka svojih slavonskih i bosanskih kolega, napominje IHJJ.

Bunjevačka književnost sastavni dio hrvatske književne tradicije

U dijalektološkoj hrvatskoj, srpskoj i inozemnoj slavističkoj i poredbenolingvističkoj literaturi bunjevački se govor nigdje ne navodi pod odrednicom “bunjevački jezik”, navodi Institut i dodaje kako  “bunjevački jezik” nema svoju ISO oznaku niti je naveden u bibliografskoj bazi Glottolog pa se ni po jednome jezikoslovnom kriteriju ne može smatrati zasebnim jezikom.

Institut smatra kako bi Grad Subotica trebao u skladu s naputcima jezikoslovne znanosti odbiti jezikoslovno neutemeljen prijedlog za promjenom Statuta Grada Subotice i uvrštavanjem “bunjevačkoga jezika” kao službenoga jezika jer bi usvajanjem toga prijedloga gradske vlasti izazvale nove prijepore, podjele i sporove te obezvrijedili stajališta struke.

Tomislav Žigmanov: Kako se ishod glasovanja može znati unaprijed?

Prijedlog je na twitteru komentirao i predsjednik Demokratskoga saveza Hrvata Vojvodine (DSHV) i vijećnik u subotičkoj skupštini Tomislav Žigmanov, koji pita kako se, “ne dovodeći u pitanje legitimnost inicijative, ishod može unaprijed znati?”

Tim prije, napominje, jer u zakonu piše da na službenu uporabu jezika ima pravo najmanje 15 posto stanovništva na teritoriju Grada Subotice, a onih koji se očituju Bunjevcima tek je oko 9 posto.

Prema aktualnom Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma, mjesna samouprava obvezatna je uvesti u jednakopravnu uporabu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko je postotak njezinih pripadnika na tom području najmanje 15 posto.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Bunjevcima se očitovalo 13.553 građana, odnosno 9,57 posto stanovnika Subotice.

Hrvatski veleposlanik Biščević: Inicijativa zakonski i pravno neutemeljena 

Hrvatski veleposlanik u Srbiji Hidajet Biščević u izjavi za “Hrvatsku riječ” ocijenio je kako je inicijativa zakonski i pravno neutemeljena te da u sebi nosi neželjene i negativne političke i društvene posljedice po cjelinu zajedničkih interesa hrvatske manjinske zajednice u Srbiji.

“Ne ulazeći u motive kojima su se rukovodili začetnici inicijative, moram naglasiti da ona, čak i kad ostavim po strani političke, kulturološke i društvene aspekte, ne nalazi pravni oslonac ni u postojećim zakonskim propisima Republike Srbije”, rekao je Biščević i dodao kako je povrh toga, suprotna i ključnim odredbama međudržavnog Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije.

Biščević je naglasio i kako su Veleposlanstvo i Generalni konzulat s cijelim slučajem upoznali nadležne institucije u Hrvatskoj.