CRIKVENICA – I? Ima li ljudi, prometa? Jeste li zadovoljni posjetom prvog dana otvaranja terasa kafića?

– Pa, evo, pogledaj! Pitam se radi li tko uopće u ovoj državi. To je pitanje svih pitanja – odgovara kroz smijeh konobar Renato i pokazuje rukom na popunjenu terasu hotela International i terase obližnjih crikveničkih kafića. Odlazi do stolova, poslužuje piće, prima novu narudžbu i vraća se u unutrašnjost lokala kojemu jedino on i kolegica Mihaela imaju slobodan pristup.

– Ljudi obožavaju sunce, toplinu, suho i ugodno vrijeme. Mi smo i dosada posluživali kave za van, ali to nije to. Gost je željan popiti kavu na terasi, za stolom, a ne na zidiću. Na kavu se ne dolazi samo zbog kave, nego cjelokupnog ugođaja, usluge… – ispričao nam je Renato da bi zatim brže-bolje odjurio do sljedećeg stola, potvrđujući tezu prema kojoj dobrog konobara krasi i dobra fizička kondicija.

Običan ponedjeljak

I doista. Prizor jučerašnjeg prijepodneva na crikveničkoj rivijeri lako je mogao zavarati mozak promatrača, učinivši pritom da njegov vlasnik pomisli da se radi o vikendu ili pak neradnom danu, a ne tek jednom sasvim običnom, radnom i mnogima omraženom ponedjeljku.

Otvaranje terasa ugostiteljskih objekata, sunčano vrijeme i temperature zraka od 15-ak stupnjeva bili su dovoljni razlozi za čitavo šarenilo ljudi i lica, stolova i stolica, boja i mirisa… Poprilično je popunjen bio Trg Stjepana Radića, ali niti druga mjesta diljem Crikvenice nisu kaskala za crikveničkom žilom kucavicom. Pozitivna energija i optimizam mogli su se osjetiti u zraku, a potvrda je stigla i od nekolicine posjetitelja s kojima smo popričali, a koji su odreda s oduševljenjem prihvatili novu odluku o otvaranju terasa ugostiteljskih objekata…

– Prije smo sjedile po zidićima i klupicama, tako da smo aktivne čitavo vrijeme. Ali puno je bolje ovako, ipak nas dvije imamo koju godinu – rekle su nam dobro raspoložene Kornelija Barac i Karina Spoja te podsjetile na poznatu narodnu mudrost koja glasi otprilike ovako: jasno je da mladi puše i piju, ali da sjede na hladnom betonu – e to je potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo.

Neka potraje

Sjesti na terasu kafića, srkati kavicu i uživati u suncu jedva su dočekali i Mladenka i Darko Šimić.

– Ovo je stvarno predivno, prava uživancija! Neka samo potraje neko vrijeme – rekla je gospođa Mladenka.

– Nadamo se samo da nećemo ponovo dočekati nova zatvaranja i strože restrikcije. Iako, nikad ne znaš. Svaki dan iz neke nove države otkriju neki novi soj, roj, boj – odvraća njezin suprug Darko u šali.

Primičemo se stol dalje i upoznajemo Ivu i njezinu prijateljicu Wendy iz Njemačke.

– Dan je zaista prekrasan, super nam je. Kako nam i ne bi bilo? – kaže Iva i govori da Wendy o nečemu ovakvome može samo sanjati s obzirom na to da je u Njemačkoj na snazi totalan lockdown. Upravo iz tog razloga stigla je u Crikvenicu gdje posjeduje nekretninu i sada uživa u nešto opuštenijim uvjetima.

Točka na »i«

U kavani Toš u Frankopanskoj ulici srećemo Denisa Čulinovića, konobara koji je ujedno i voditelj kavane, i to punih devet godina.

– Dobro je. Krećemo polako, ali sigurno. Dinamično je od samog jutra, dosad sam napravio 50-ak kavica, a nije još niti 11 sati. Ova je godina najgora dosad, ali bit će bolje. Nadam se da nas očekuju ljepša i bolja vremena – rekao je Denis.

U kavani Toš nailazimo na Aleksandru, doktoricu koja radi u Zagrebu, kao i Anu, njezinu prijateljicu iz mladosti. Aleksandra stavlja točku na »i« te zaključuje:

– Po broju pozitivnih slučajeva i onoga što svakodnevno vidim u poslu kojim se bavim, jasno je da se situacija znatno popravlja. Mislim da je najvažnije kao i do sada štititi najstarije stanovništvo i svakako se čim prije cijepiti – smatra Aleksandra.