Izlaskom 25. jubilarnog broja obilježeno je četvrt stoljeća postojanja časopisa Europski glasnik u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Časopis uvijek donosi zanimljive osvrte na aktualne teme suvremenog društva iz područja književnosti, kulture i umjetnosti, filozofije, politike i šire. Glavni urednik hrvatskog izdanja je poznati pjesnik, esejist i romanopisac Dražen Katunarić, a zamjenik glavnog urednika je Žarko Paić. Uvodnik 25. broja Katunarić posvećuje ovoj važnoj obljetnici.

– Rođendani su uvijek prilika za neki bilans, za pogled unatrag i možda projekciju budućnosti, pogotovo što je naš časopis, nakon tolikih godina izlaženja, dosegao zreliju dob i predstoje mu srednje godine, a mi koji ga uređujemo bližimo se sa starenjem senatorskim sjedinama. Nastao u prvoj poslijeratnoj godini, u siromašnoj intelektualnoj situaciji, želio je to biti časopis koji otvara kulturne obzore bez granica u kojemu se miješaju književnost, ideje, umjetnost i politika. Odbijajući objavljivati fotografije, suprotstavio se potiskivanju intelektualnog života medijskoj doksi, a s druge strane, zahvaljujući bezgraničnoj znatiželji borio protiv specijalističkog sužavanja.

Premda je časopis prvotno izlazio u Parizu, htio je biti glasnikom jedne drukčije Europe, i nije se nadahnuo onom zapadnjačkom vizijom koja je težila isključivo miru i ekonomskom prosperitetu nakon užasa Drugoga svjetskog rata, nego ideji Europe kao civilizacije koja se oslanja na svoje humanističke temelje, na etiku, pravdu, memoriju, kulturu, konačno i na umijeće življenja. Bila je to srednjoeuropska – danas se može slobodno reći kulturna utopija Europe, koja je nažalost izjalovljena ulaskom zemalja bivšeg socijalističkog bloka u Europsku uniju; zemalja koje su se prilagodile neoliberalističkoj ekspanziji gdje je nekadašnju nametnutu ideološku glupost zamijenila komercijalna, i gdje su industrija zabave, spektakl i svakodnevni komunikacijski folklor zasuli medijskom šutom duhovne i intelektualne intenzitete prethodnih naraštaja.

Kultura rasprave

Svima je odavno jasno da je u Europskoj uniji napušten važan dio europskog identiteta. I zato onaj dobronamjerni savjet koji nam je svojedobno dao Michael Foot u doba kad je Europski glasnik nastajao i koji je istaknut u uvodniku prvog hrvatskog broja: »Kad Europa više ne postoji ili napušta samu sebe, budite vi sami Europa!« možemo nakon dvadeset pet godina doživjeti gotovo ironično: Niti je više Europa to što jest, niti smo je mi dostigli, osim u onom najlošijem.«

Od samog početka Europski glasnik njegovao je kulturu rasprave kao osnovu demokracije. Svjesni kao redakcija da nemamo niti želimo imati konačne i apsolutne istine o stvarima, držali smo se pravila nesavršenosti koja nas štiti od svakoga fanatizma, načela otvorenosti i neočekivanosti događaja kao što su književnost i misao. Pogotovo u teškim godinama, kad su se pojavili »strašni simplifikatori« kako bi to rekao Jacob Burckhardt, nasilni demagozi koji su se koristili prednostima demokracije da bi je pokušali zaobići i u konačnici zatrti. Grč identiteta njegov narasli oklop, povijesni revizionizam te klima intelektualne radikalizacije koja odbija racionalnu raspravu bile su i ostale, više nego današnji koronavirus, glavne prijetnje našem opstanku.

Preživjeti koronu

Slaveći danas 25. rođendan možemo reći iz iskustva da je časopis puno lakše pokrenuti nego održati, jer da bi se održao, trebalo je stalno podgrijavati taj plamen vizije, volje, strasti, razuma i emocija, ako se pogleda raspon tema koje smo otvorili, i ako znamo da je časopis žanr za sebe, mjesto geneze iz koje se ne rađa rasutost ideja, nego njihovo koherentno jedinstvo.

Ako ima nešto što zaista zagovaramo u našem časopisu, to je literarna i intelektualna strast; zazovimo je možda dva, tri, i više puta za dalje, misleći da i nije loše ostarjeti ako iskusimo taj izvanredni i iznenađujući osjećaj njezina nejenjavajućeg trajanja – zaključuje Dražen Katunarić svoj uvodnik u 25. broju Europskog glasnika.

I jubilarni broj časopisa donosi obilje zanimljivih tema, na gotovo 700 stranica! Na početku je objavljen tekst pod naslovom »Otići« libanonskog pjesnika i esejista Isse Makhloufa. Olivier Rey autor je teksta »Idolatrija života«, a Jaroslav Pecnik onoga naslovljenog »Povelja 77«, (ne)politička platforma za »život u istini«. Objavljen je i govor Roberta Bolana održan u Caracasu na dodjeli nagrade »Rómulo Gallegos«. Europski glasnik donosi i tekstove Roberta Perišića »Na granici« te Dimitrija Popovića »Božansko i demonsko Leonarda da Vincija«.

Slijedi aktualni tematski blok pod naslovom »Preživjeti koronu«. U njemu su objavljeni sljedeći prilozi: Pascal Bruckner: »Zatvoreni i osamljeni otkrivamo umijeće življenja«; Jean-Pierre le Goff: »Izbavljenje od tjeskobnog i brbljavog nametnutog svijeta«; Alain Finkielkraut: »Nihilizam još nije pobijedio, i dalje smo civilizacija« (razgovor); David Chandler: »Antropocena autoritarnost (kritika u doba korone)«. U sklopu debate »Koronavirus i filozofi« objavljeni su tekstovi: Giorgio Agamben: »Smišljanje epidemije«; Jean-Luc Nancy: »Virusne iznimke«; Roberto Esposito: »Izliječen do samog kraja« i Sergio Benvenuto: »Dobrodošli u izolaciju«.

Kolonijalno i postkolonijalno

Rubrika Poezija u središtu donosi pjesme Miroslava Kirina, Enesa Kiševića, Enriquea Wintera, Slavka Jendrička, Marka Grbe, Jadranke Matić-Zupančič i Dražena Katunarića.
Sljedeća tematska cjelina ima naslov »Kolonijalno i postkolonijalno«, a u njoj su objavljeni tekstovi: Aimé Césaire: »Govor o kolonijalizmu«; Alexis de Tocqueville: »Odlomci iz izvještaja o parlamentarnom radu o Alžiru 1847.«; Frantz Fanon: »Iskustvo crnca«; Homi K. Bhabha: »Rasa, vrijeme i revizija modernosti«; Pascal Bruckner: »Jecaj bijelog čovjeka.

Treći Svijet, krivica, samomržnja«; Arjun Appadurai: »Igranje s modernošću – dekolonizacija indijskog kriketa«; Edward Said: »Camus i francusko imperijalno iskustvo«; Gayatri Chakravorty Spivak: »Čitanje Sotonskih stihova«; Nebojša Lujanović, Srećko Jurišić: »Može li subalterni dominirati?«; Albert Camus: »Alžirske kronike 1939. – 1958.«; Amar Acheraïou: »Utjecaj klasičnog diskursa o barbarizmu na moderne kolonijalne taksonomije«; François Gauthier: »Gruba razmišljanja o postkolonijalizmu« i François Rastier: »O postkolonijalnom tumačenju islamističkog terorizma«.

Izazovi astrofizike

Opširan temat posvećen je geofilozofiji, postavljajući pitanje ima li alternative antropocenu i donoseći priloge: Edmund Husserl: »Kopernikanski obrat kopernikanskog obrata«; Peter Sloterdijk: »Antropocen: procesno stanje na rubu povijesti Zemlje?«; Bruno Latour: »Djelatnost u doba antropocena«; Žarko Paić: »Za obrat nikad nije kasno«; Bernard Stiegler: »Antropocen i negantropologija«; Emanuele Severino: »Kapitalizam lišen budućnosti«, Isabelle Stengers: »U doba katastrofa. Kako se oduprijeti nadolazećem barbarstvu« i Claire Colebrook »Moji vlastiti planet: pohvala ravnoj Zemlji«. O izazovima astrofizike pišu Johannes Kepler: »O suštini harmoničnih proporcija, osjetilnih kao i misaonih«; Camille Flammarion: »Nakon svršetka Zemljina svijeta« (zaključna filozofska rasprava); Arthur Stanley Eddington: »Znanost i neviđeni svijet«; Brian Green: »Sumrak vremena – kvanti, vjerojatnost i vječnost«; Dario Hrupec: »Što je vrijeme?«; Marko Grba: »Poezija i fizika«; Jasna Šamić: »Sufizam: Svemir Bog Smrt u usporedbi s astrofizikom o istome«; Nikola Godinović: »Likovna umjetnost i fizika«. U jubilarnom 25. Europskom glasniku objavljeni su i aforizmi Živka Prodanovića.