Ovih dana iz VBZ-a javljaju, a prenosi Hina, da su u sklopu projekta Na margini objavljena tri nagrađivana grafička romana mladih europskih autorica, koje govore o svojim iskustvima, životima svojih bližnjih, odrastanju, traumama i pobjedama.

»Mi žene smo uvijek dobro« grafički je roman Ane Penyas, koji daje glas ženama starije dobi koje su život provele kao domaćice, ušutkane i nevidljive, posvećene svojim obiteljima, a sada svoje dane provode uglavnom same. Junakinje stripa dvije su udovice u osamdesetim godinama – Maruja i Herminia, autoričine bake.

Penyas je za roman 2018. dobila Nacionalnu španjolsku nagradu za strip, a prilikom dodjele rekla je kako je manje važno to što je ona prva žena kojoj je dodijeljena ta ugledna španjolska nagrada, a mnogo važnije što je nagradu osvojila priča o ženama, i to onima starije generacije.

Obrazlažući nagradu, žiri je istaknuo da je riječ o grafičkom romanu koji »daje glas jednoj ušutkanoj generaciji žena te uvodi inovacije u grafičkoj umjetnosti i integrira poetiku stripa s elementima iz drugih umjetničkih medija«.

VBZ je objavio i grafički roman rumunjsko-britanske autorice Marije Stoian »Shvati to kao kompliment«, u kojemu autorica svojim riječima i ilustracijama prenosi niz anonimnih priča različitih ljudi dajući glas žrtvama seksualnog nasilja iz svih dobnih i rodnih skupina.

Riječ je o višestruko nagrađivanom stripu, zbirci dvadeset priča koje progovaraju o seksualnom nasilju i uznemiravanju, seksualnom nasilju u bliskim odnosima i zlostavljanju djece.

Priče su prikupljene putem interneta i online-intervjua, a svaka je priča oblikovana u drugačijem narativnom i ilustrativnom stilu, kako bi se naglasili jedinstven glas i iskustvo svake žrtve nasilja.

Treći strip objavljen u sklopu projekta Na margini strip je za tinejdžere »Pssst – doba tajni« norveške ilustratorice i animatorice, oskarovke Magnhild Winsnes koja sugestivnim ilustracijama oslikava osjetljivo vrijeme prelaska iz djetinjstva u adolescentsko doba.

»Pssst« je osvojio gotovo sve važne norveške nagrade za knjige za djecu i mlade, a u njemu autorica s puno humora, ali i ozbiljnosti, prikazuje proces odrastanja, ono krhko i nesigurno vrijeme između djetinjstva i puberteta te sve burne emocije koje ga prate.

Biblioteka Na margini trogodišnji je projekt pod pokroviteljstvom programa Kreativna Europa Europske unije, koji se fokusira na objavljivanje vrhunskih djela europske književnosti i to uglavnom manje zastupljenih književnih vrsta (poezija, grafički romani, dječje knjige, kratke priče).

Djela uvrštena u projekt otvaraju teme o problemima s kojima se suočavaju manjinske i marginalizirane društvene skupine. Druga godina projekta posvećena je ženskim glasovima i iskustvima.

Ovim povodom podsjećamo da je godina 1977. značajna za razvoj grafičkog romana. Prema riječima Andreasa Platthausa, stručnjaka za stripove, tada je Will Eisner prvi put upotrijebio pojam »grafički roman« kojim je opisao svoj tada vrlo poznati strip »Ugovor s bogom«.

Ovim djelom želio se odvojiti od standardnog stripa, da bi naglasio svoju književnu radoznalost. Od publike je također tražio da prepozna tu komponentu. No što se tiče samog sadržaja, u svijet grafičkog romana nije unio nikakve novitete.

Autor priča o svojoj mladosti, odnosno o 30-im godinama prošlog stoljeća koje je proveo u New Yorku. Autobiografske teme do tada nisu bile rijetkost među crtačima stripova, no Eisner je prvi put spojio djelo i novi književni pojam.

Nakon što je Will Eisner proslavio pojam grafičkog romana, riječ je pala u zaborav, sve dok u 80-ima Art Spiegelman nije objavio svog »Mausa«. Tada su se stripovi prvi put probili na liste bestselera, dok su prije bili tek marginalizirani žanr.

Do tada nisu smatrani književnim djelom, što se potpuno promijenilo nakon ovog Spiegelmanova stripa o nacistima i Židovima. U 90-ima prošlog stoljeća se ovaj pojam ponovo počeo koristiti, a u novije vrijeme došlo je do procvata grafičkog romana.

Andreas Platthaus smatra da je razlika između stripa i grafičkog romana uistinu mala.