Rivers Cuomo, vođa i pjevač grupe Weezer, nastavlja svoje raznolike glazbene eksperimente pa je tako na »OK Human«, četrnaestom studijskom albumu grupe Weezer, slušateljima ponudio kombinaciju svirke klasičnog orkestra ozbiljne glazbe sastavljenog od 38 glazbenika s glazbom svog benda.

Pritom je, što je vrlo bitno, sav materijal snimljen bez korištenja digitalne tehnike, dakle analogno, a najavljujući pojavu ovog albuma, Cuomo je rekao kako je svih tridesetak minuta nove glazbe grupe Weezer inspirirano albumima »Nilsson Sings Newman« (1970.) Harryja Nilsona te »Pet Sounds« (1966.) grupe The Beach Boys.

No, slobodno je tome mogao dodati i Beatlese iz onih dana i godina kad su jako voljeli koristiti gudače, a više no očigledno je da se kroz ovaj album indirektno osvrće i na sjajni britanski alt rock sastav Radiohead čiji je najčuveniji album nosio naziv »OK Computer« i bio je, naravno, vezan uz digitalni i elektronički pristup glazbi, dok Cuomo i Weezer od toga bježe kao vrag od tamjana pa zato svoj album i nazivaju »OK Human«.

Kontemplativni album

Vrlo bitan podatak vezan uz nastanak ovog albuma svakako je i činjenica da mu je trebao prethoditi puno žešći i rockerskiji album »Van Weezer« kojim je Cuomo želio zahvaliti svojim metal, hard rock i glam rock herojima.

No, onda je pandemija koronavirusa zaustavila koncerte i rad na tom albumu, uslijedila je izolacija, karantena, lockdown i sva druga koronačuda u okviru kojih je grupa morala otkazati turneju na koju je trebala ići s grupama Green Day i Fall Out Boy. Umjesto te rock živosti, Cumo se povukao u krug obitelji te počeo pisati pjesme o izolaciji, osamljenosti i usamljenosti, suvremenom društvu…

I tako su stvoreni stihovi koji nisu tražili agresivni, već kontemplativni album koji je odlučio vezati uz svoje junake iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a producent Jake Sinclair predložio je da na snimke koje je napravio bend dodaju orkrestar. I tako je nastao jedan od najneobičnijih albuma posljednjih godina.

Ekscentrični stihovi

Delikatan i nježan, utemeljen na pianu te, po riječima samog Cuoma, ekcentričan u stihovima, album nudi 12 pjesama dugih ukupno trideset i pol minuta, a voljet će ga svi koji su voljeli pjesme Beatlesa s gudačima, kao i oni skloniji nježnijem pristupu glazbi, posebno neobičnim kombinacijama električnih rock instrumenta i bogatih raskošnih aranžmana klasičnog orkestra.

Najbolji primjer za glazbu novog albuma grupe Weezer nedvojbeno je uvodna »All My Favorite Songs« u kojoj svoju ispovijed o tome kako su sve njegove najdraže pjesme spore i tužne, Cuomo ukrašava ne smo a la Beatles gudačima, već i glasom koji jako podsjeća na McCartneyja, a da sve bude još bitlsovskije – gudači su snimljeni u studijima Abbey Road!

Središnja tema albuma je iskaz njegovih reakcija na udar korone koja mijenja stvarnost svih nas. Najdojmljivija je pri tom »Playing My Piano« u kojoj svjedočimo njegovom iskrenom priznanju o tome kako iz ružne stvarnosti bježi kroz glazbu: »Mogao bi Kim Jong Un uništiti moj grad, ja to ne bih primijetio«, pjeva Cuomo da bi u »Grapes of Wrath« progovorio o bijegu od stvarnosti kroz književnost i čitanje odličnih knjiga, a u »Aloo Gobi« već bio i malo kritičan jer shvaća kako taj bijeg, pogotovo uz pomoć filma ili mašte, nije uvijek dobar jer se stvarnošću moraš boriti.

Kritika stvarnosti

Kritika stvarnosti vrlo je dobro iskazana u odličnoj »Numbers« koja govori o stalnom natjecanju, želji da se u svemu što bolji i efikasniji, odnosno da brojevi budu što bolji a, kaže Cuomo, »jedini dobri brojevi su oni u ljubavi kad dvoje postaju jedno«!

Odlična je i »Screens« koja kritizira suvremenu ovisnost u svijetu digitalne tehnologije i ekrana pri čemu se Cuomo duhovito poigrava riječima i terminima suvremene informatike tvrdeći kako se »svi krećemo u oblacima« (everybody moves into the cloud). Za kraj albuma Weezer ostavlja dvije brže i poletnije pjesme prepune optimizma: »Here Comes the Rain« govori o kiši koja će isprati sve loše stvari, a »La Brea Tar Pits« traži borbenost i nepristajanje na poraz.

Zaključno, stvarajući svoj orkestralni COVID-19 album Cuomo je vrlo često uspješno spojio klasiku s akustičnim i električnim gitarama, stvorivši pjesme koje u sebi imaju dovoljno snage i energije da postanu sasvim ugodan rock trenutak.