U ovom primjeru uspješnost se mjeri zvjezdicama, iz čega proizlaze groteskne situacije u kojima su se našli klaunovi u želji da zadovolje mjerila i nametnuti autoritet jednog kritičara
povezane vijesti
RIJEKA – Budući da je Gradsko kazalište lutaka Rijeka do sad izvelo sve premijere planirane u ovoj sezoni, predstava »Dobar tek!« posljednji je ovosezonski naslov, koji je ujedno dio projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. U režiji Tina Grabnara i dramaturgiji Ane Duše, »Dobar tek!« se temelji na klauneriji, fizičkom teatru, mimi i tek nešto malo na verbalnom kazalištu. Radnja komada smještena je u restoran »Pepe«, najbolji u gradu, jedini s pet zvjezdica.
Publiku u ozračje (podsjeća na francuski) restorana uvodi već sam atrij riječkog lutkarskog kazališta u kojemu ih dočekuju brojne nagrade dodijeljene osoblju restorana.
Klaun i greška
»Pepe« ima izvrsnu reputaciju, a zaplet nastaje u trenutku kad u restoran dolazi kritičar koji ima tu moć restoranima dodjeljivati ili oduzimati zvjezdice. Strogog kritičara, koji traži »dlaku u jajetu«, fizičkim pokretom i mimikom utjelovio je Damir Orlić. Vlasnik restorana, kojega na nekom začudnom, iskrivljenom »francuskom« tumači Tilen Kožamelj, te njegove konobarice (Andrea Špindel i Petra Vučković), trude se dati sve od sebe kako bi impresionirali kritičara, no ovoga puta sve je krenulo naopako… Počevši od kritičareva kaputa, koji nikako da sklizne s njegovih ramena. Pogreške su se nastavile nizati, a na svaku od njih razdraženi kritičar zapucketa prstima i ugasi se jedna od pet zvjezdica – simboli dotadašnjeg uspjeha restorana.
U klauneriji je upravo greška ono što čini klauna – ona mu je poput partnera i suigrača, jer klaun je osoba kojoj ne ide sve od ruke. I to je u predstavi »Dobar tek!« postigla trenerica klaunova Ana Duša, a tom izazovu odgovorili su članovi riječkog lutkarskog ansambla, ovoga puta u predstavi koja nije lutkarska. Situacije su komične i na njih publika reagira, što je klaunu poticajno. Komičnost proizlazi iz kritičarevih kušanja raznih jela, iz toga što se vino prelijeva preko ruba čaše te iz drugih nespretnosti. Klaun uvijek reagira na publiku, situaciju i ono što se u tom trenutku događa oko njega, i tome pristupa vrlo naivno, gotovo poput djeteta.
Poetična forma
Kako je u programskoj knjižici predstave napisala Ana Duša, klaun je poetična kazališna forma koja se zasniva na dobroćudnom raskrivanju onih čovjekovih osobina koje se obično trudimo prikriti. »U spoju dječje naivnosti i spretnosti školovanoga glumca, pred gledateljem se rastvaraju slabosti koje se kriju u svakome od nas. Klaun ih se ne srami, no poziva nas da ih pogledamo izbliza, skupa im se nasmijemo i tako u cjelini, sa svim vrlinama i manama prihvatimo ga kao čovjeka, a tako i sami sebe«…
Za klauna su također bitni kostim i rekviziti. Ponekad se upravo cijeli karakter klauna izrodi iz kostima, a rekviziti su ti koji vrlo često postaju njegovi glumački partneri. Kostimi Sare Smrajc Žnidarčič sukladni su atmosferi restorana, a glumci-klaunovi vješto žongliraju s velikim tanjurima napunjenim hranom, svijećnjakom, čašama i drugim rekvizitima.
Karakter i osobnost klaunima daju i hod i držanje, kao i geste i mimika. Klaun voli pretjerivati, dati velik značaj svakoj proživljenoj emociji. Osim riječi, klaunovi često koriste različite metode izražavanja, u čemu su posebno važne šutnje, pauze, pogledi… U izvođenju klaunerije bitni su i ulasci i izlasci klaunova kojima oni definiraju svoj status, odnos, karakter i ton pojedinog prizora. Izvedbu četiriju klaunova u riječkoj predstavi ritmički prati glazba Mitje Vrhovnika Smrekara. Scenograf je Tin Grabnar, a svjetlo su oblikovali Tin Grabnar i Sanjin Seršić.
Kritički odnos
Premda se naizgled radi o ležernoj klaunovskoj igri, koja je u jednom trenutku skoro završila kobno za kritičara, predstava »Dobar tek!« kroz ruho klaunerije progovara o natjecateljskom karakteru društva koje je sve sklono mjeriti brojčanim pokazateljima. U ovom primjeru uspješnost se mjeri zvjezdicama, iz čega proizlaze groteskne situacije u kojima su se našli klaunovi u želji da zadovolje mjerila i nametnuti autoritet jednog kritičara. U tome je sadržan i kritički odnos prema društvu orijentiranom na kompetitivnost, konkurentnost i mjerenje nečije (ne)uspješnosti zvjezdicama.