Svojom novom knjigom Igor Rudan, ugledni hrvatski znanstvenik svjetskog glasa, još jednom potvrđuje kako pripada u ovom trenutku nizu najuspješnijih svjetskih popularizatora znanosti. Takav status i takva uloga u suvremenom svijetu krajnje površnosti nametnute totalnom digitalizacijom kojoj je jedan od najbitnijih cljeva što više što kraćih informacija u što je moguće manje vremena, iznimno je važna.
Naime, Rudan – kao i slični njemu znanstvenici – ne protivi se napretku koji suvremeno ultra informatičko doba nudi i ostvaruje, ali istodobno i upozorava na suštinu i srž koja se u ovoj fast food, fast sve civilizaciji prečesto zaboravlja i zanemaruje. Drugim riječima, Rudan kroz sve svoje do sada objavljene popularno-znanstvene knjige skreće pažnju na ulogu i značaj znanosti, na studioznost i dubinu koju nauka nudi i zahvaljujući kojoj je moguće nastaviti napredak na svim područjima, ali istodobno i zadržati notu ljudskosti, odnosno sve one pozitivne strane koje su dovele do razvoja čovječanstva, a koje se danas tako često zanemaruju i polako blijede pred prevlašću umjetne inteligencije i digitalnog blietzkriga.

Tetralogija o 21. stoljeću

Nakon sjajnih knjiga »Točna boja neba«, »Zao zrak« i »U zemlji klanova«, Rudan djelom »Očekujući vatre« kraju privodi svoju tetralogiju o 21. stoljeću zaokružujući cjelinu i stvarajući temelje za daljnja promišljanja i aktivnosti. Kroz prve je dvije knjige na razumljiv način progovorio o razvoju znanosti i medicine te njihovim implikacijama na razvoj ljudske civlizacije, da bi u trećoj i četvrtoj dotaknuo pitanje što i kako dalje kad je riječ o čovječanstvu koje se krajem dvadesetog i početkom 21. stoljeća našlo pred izazovima koje mu je donio nezamislivo velik tehnološki skok koji je toliko promijenio svijet da danas ono što se, primjerice, s tehnologijom zbivalo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća izgleda zastarjelo, šezdesete djeluju arhaično, a sve prije toga za današnju je mladež – prapovijest.
Takvih tehnoloških skokova i takve potpune promjene načina života – posebno u razvijenom svijetu zapadne civilizacije – nikada nije bilo u tolikoj mjeri kao u posljednja dva desetljeća. Upravo zbog snage i opsega te sveopće promjene nužno je zapitati se što će u bliskoj budućnosti biti s čovječanstvom, a baš na ta pitanja kroz svoje knjige – posebno kroz ovu posljednju – Rudan nastoji dati neke odgovore.

Put u Australiju

Odabravši za podnaslov sintagmu »Razmišljanja o izazovima u 21. stoljeću«, Rudan ne samo da određuje temu, već pojmom »razmišljanja« čitatelja upućuje na to kako ne nudi nikakva »konačna rješenja« i odredbe, već ponajprije svoj pogled i promišljanja što je podložno analizi, raspravi i propitivanju ispravnosti. Upravo to najplemenitija je odrednica svake prave i iskonske znanosti jer Rudan, ustvari, nudi zaključke do kojih je sam došao te, na svojevrstan način, »izaziva« čitatelje da s njima komunicira, o njima razmišlja te donosi vlastiti sud. I baš na taj način i čovjek i znanost se razvijaju, napreduju i osvajaju nove terene pa je i s te strane nova Rudanova knjiga, kao i sve prethodne, pravi mali poticajni intelektualni biser, odnosno upravo ono što popularnoznanstvena književnost i znanost općenito i moraju biti – iskra koja pali plamen daljnjeg razmišljanja. Potpuno, dakle, suprotno od »istina« koje nam u kratkosažetim informacijama praćenim slikama, koje su uvijek bitnije od teksta, nude bezbrojni portali, podcasti, mrežne stranice, internetske vijesti, jutubi i fejsbuci.

Rudanova nova knjiga počinje pomalo kao zanimljiv film katastrofe jer nam autor pripovijeda kako je s kćeri krenuo za Australiju, ali ne da bi samo uživao u ljepotama tog najudaljenijeg down under kutka plave lopte svemira, već zato da bi na licu mjesta vidio jedno od potencijalnih lica bliske budućnosti čovječanstva – velika zagađenja izazvana klimatskim promjenama. Naime, njih dvoje u Australiju putuju ponajprije s namjerom da vide i osjete posljedice velikih požara (otuda i naslov knjige), koji posljednjih godina haraju tim dalekim kontinentom. Tako na prvim stranicama knjige svjedočimo opisu zagađenja zraka u Melbournu te posebno u Canberri koja je do pred desetak godina bila ekološki jedan od najčišćih i za život najpogodnijih gradova u svijetu.
Danas je potpuno suprotno i svi koji žive u Canberri nastoje u svojim stanovima i kućama imati sustav koji ih štiti od vanjskog zagađenog i po zdravlje sve opasnijeg zraka. Ta apokaliptična uvodna slika idealno služi Rudanu da bi, oslikavajući nam sadašnjost, progovorio o budućnosti dotaknuvši se ne samo klimatskih promjena čije nas posljedice već udaraju u glavu, već i o nizu drugih stvari koje su dio naše svakodnevice, a nejasno je i upitno na koji će način biti dio naše sutrašnjice, mada je izvjesno da će taj način najčešće biti opasan za zdravlje, život i psihu gotovo svakog čovjeka.

Klimatske promjene

Govori nam tako Rudan o zagrijavanju atmosfere i klimatskim promjenama, koje će biti glavni neprijatelj čovječanstva te vrlo brzo dovesti do pojave tzv. klimatskih izbjeglica koje će u milijunima napuštati ugrožena područja i tražiti mogućnost života u drugim dijelovima Zemlje; navodi podatke o demografskoj eksploziji koja nužno vodi do problema nedostatka hrane za sve veći broj ljudi koji žive sve duže; pripovijeda o opasnostima koje donosi sve uočljivije spajanje stvarnosti i virtualnog svijeta; analizira sve jasniju zastrašujuću nadmoć umjetne intligencije nad ljudskom; upozorava na društvene nejednakosti i socijalne razlike koje su također velika prijetnja budućnosti čovječanstva…
Dalo bi se navoditi još niz drugih tema koje obrađuje, ali i ovo je dovoljno da se shvati kako knjiga »Očekujući vatre« itekako korespondira sa suvremenom stvarnošću i položajem čovjeka i čovječanstva u prvoj petini 21. stoljeća.
Najveći dio tekstova iz ove knjige već je ranije objavljen u raznim medijima (Index.hr, Večernji list…) te predstavljen javnim nastupima i predavanjima koje je Rudan održao u razdoblju od 2017. do 2019. godine u Hrvatskoj. U završnom dijelu knjige Rudan donosi nekoliko svojih velikih intervjua objavljenih u hrvatskim tiskovinama (Novi list, Hrvatski radio, Playboy, Lider…), a dva završna teksta, koja govore o tome kako će 2068. godine u svijetu izgledati medicina i znanost, objavljeni su u Večernjem listu krajem 2018. godine. Sabravši tako na jednom mjestu svoja promišljanja i analize o tome što nas kao čovječanstvo očekuje u bliskoj budućnosti, Rudan je stvorio iznimno zanimljivo, poučno te ponekad i provokativno štivo koje se čita s radoznalošću i užitkom, ali na trenutke i strahom jer puno od toga rečenog – usprkos neugaslom i za Rudana tipičnom optimizmu iskonskog znanstvenika – djeluje prijeteći i vrlo opasno, ponajprije stoga jer je čovjek kroz svoju povijest – a posebno kroz nekoliko posljednjih desetljeća – stvorio takvo stanje da je vatre što nam prijete nemoguće izbjeći. Pitanje je samo koliko ih možemo umanjiti, a baš ka tom odgovoru i tim mogućnostima usmjerena je i ova sjajna knjiga.