Sada kada je broj zaraženih i umrlih od koronavirusa došao do granice psihološke izdržljivosti, red je nešto reći o stupovima hrvatskog društva i o epidemiološkim mjerama, a ne imati grižnju savjesti da si mučko đubre i bioterorist, odnosno propagandni sluga bioterorizma.

Kada je krenulo prvo zatvaranje hrvatskoga društva u proljeće prošle godine, meni se činilo samorazumljivim poštovati sve propisane mjere. Računao sam da to nije lako, ali da je vrijedno truda kako bi što manje ljudi oboljelo i stradalo od opasnog virusa koji je svojom zaraznošću razorio talijanski zdravstveni sustav.

No, omladina je imala svoju logiku već ubrzo nakon zatvaranja, kako su dani postajalo topliji. Svakog vikenda na jednom mjestu na Drenovi, neću ga navesti u inat Markotićki, Božinoviću i Capaku, organizirani su tulumi koji su nerijetko trajali do zore.

Sjećam se da sam stvarno mislio pozvati policiju zbog remećenja javnog reda i mira i da sam se pitao kako je moguće da mladi ljudi ne razmišljaju o svojim roditeljima, nonama i nonićima i zbog čega se ne mogu strpjeti malo s divljim druženjima. Mladi su, neće im propasti mladost zbog nekoliko mjeseci.

Onda bih onako nervozan, ajde malo me nervirao i muzički odabir koji je treštao iz automobila, uhvatio mobitel i sve da ću ukucati broj policije. Gadio sam se sebi samome jer sam se sjetio svih onih nervoznih susjeda koji su često nama kvarili zabavu po zametskim parkovima. Ne budi dsmra, rekao sam sebi, odložio mobitel i okrenuo se na drugu stranu kreveta. I tako gotovo svakog vikenda.

U jutarnjim šetnjama dočekale bi me gomile smeća pa bih bio još nervozniji i kao svaki sredovječni čovjek njurgao sam kakva je to generacija, pa gdje je tu društvena odgovornost i ekološka svijest.

Onda se razotkrila ona afera sa Slovenskom 9 gdje je smješten klub optuženoga nekadašnjega direktora Janafa Dragana Kovačevića u koji su dolazili stupovi hrvatskoga društva, od predsjednika države, preko sudaca do ministara. I pomislio sam kako je dobro da nisam zvao policiju jer bih stvarno bio dsmra. Već tada je bilo jasno da su neke životinje jednakije od drugih na našoj životinijskoj farmi i da nitko normalan ne može zamjeriti apsolutno ništa omladini kada vidi kakvu poruku šalju stupovi hrvatskoga društva.

Drugo zatvaranje krenulo je krajem prošle godine. Epidemiološka situacija bila je stvarno grozna, brojevi zaraženih mjerili su se u tisućama, a brojevi umrlih u desecima. I tako svakoga dana. Opet sam mislio da su epidemiološke mjere opravdane i da bi bilo društveno odgovorno od svih pridržavati ih se.

Omladina je opet imala istu logiku kao i na proljeće. Krenuli su tulumi na Drenovi, ali ovaj put su bili manje učestali i kraći, budući da je zazimilo. No, epidemiološko stanje je u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji bilo očajno i za razliku od proljeća, ovaj put je svatko znao bar jednoga prijatelja koji je obolio od koronavirusa. Činilo mi se da bi stvarno trebalo pozvati policiju jer svi ti mladi ljudi imaju roditelje, none i noniće i ne treba ih žaliti kada su tako bezdušni i nije ih briga za javno zdravlje. I opet bih pomislio kako ne želim biti dsmra, odložio bih mobitel i okrenuo se na drugu stranu.

Ujutro bi u šetnji njurgali da jadna nam majka na kakvim generacijama svijet ostaje. Edo i Matija su trebali slaviti rođendan, ono nas sedam-osam, malo ćevapa i razlaz. Odlučeno je da se to odgađa do daljnjega jer nije u redu biti tako neodgovoran.

A onda osvanu snimke s derneka u konobi Pršut nekadašnjega gradonačelnika Splita Željka Keruma i aktualnoga kandidata za gradonačelnika. A na tim snimkama splitska sudačka elita. Dakle, oni koji bi trebali biti primjer svim građanima kada je riječ o odgovornom ponašanju, lijepo su se okupili na derneku kako bi proslavili rođendan prijatelja s malog nogometa i to u Pršutu Željka Keruma, bivšega i možda budućega gradonačelnika Splita.

Javnost je tražila odgovornost svih upetljanih u taj sramotan događaj, ali osim blage kritike predsjednika države i onih koji su nadležni za čuvanje sudskoga morala, nije se dogodilo ništa. Stožer nije trubio o bioteroristima, nitko nije izvijestio javnost kakve su sankcije poduzete protiv stupova splitskoga i hrvatskoga društva. Sreća je moja da ni jednom nisam okrenuo broj policije tijekom brojnih vikenda jer bih stvarno bio dsmra, sam bih sebe svrstao u božinovićmarkotićcapakjugend, ne shvaćajući da su stupovi hrvatskoga društva na svim razinama odlučili da su neke životinje jednakije od drugih na hrvatskoj farmi.