Morski pas modrulj
Kod videa iz Makarske postoji trenutak kada se snima točno po boku i dobro je vidljivo da je leđna peraja poprilično iza prsnih peraja što je tipična karakteristika modrulja i nešto što automatski isključuje mogućnost da je riječ o psini dugonosoj ili, kako su ga po medijima pogrešno nazvali engleskim imenom, makom ili kučkom
Ljeto još nije ni počelo, a već su krenule uobičajene priče za ovo doba godine – pojavio se morski pas! Viđen je tri puta u relativno kratkom razdoblju. Neki mediji i portali objavili su amaterske foto i video zapise, javili su se i pojedinci koji o morskim psima znaju više od nas laika, ljetnih kupača i nautičara, ili slučajnih ribolovaca. Saznali smo, između ostaloga, da taj morski pas pripada vrsti mako, te da se vratio u Jadran nakon četrdesetak godina.
Sam naziv mako djeluje pomalo zastrašujuće, ako ništa drugo, nameće ozbiljan respekt. Puno bi blaže djelovalo da su ti znalci baratali s nekim od hrvatskih naziva, kao što je psina dugonoska, koji se u nas najčešće rabi. Naziv mako nije prisutan nigdje na hrvatskoj obali, ili otocima.
«Zapažanje«, ne »vijest«
Osobno, o morskim psima imam stav što se razlikuje od razmišljanja većine ljudi i rijetki vjeruju u ono što im pričam. Uvijek sam govorio i govorim da su morski psi ribe, da su stalni stanovnici Jadranskog mora, što znači da su stalno među nama. Obvezno naglašavam da se morski psi prvenstveno hrane ribama, i ostalim morskim organizmima.
Slažem se, nikome ne bi bio ugodan susret s morskim psom, negdje prilikom kupanja, ribolova ili ronjenja. Prije puno godina jedan poznati podvodni ribolovac rekao mi je:
– Morski pas… Nikada ga nisam sreo, iako sam stalno u moru. Ne znam što bih učinio da ga sretnem u podmorju? Usrao bih se…
Kako je počelo, očito ćemo morske pse ovog ljeta češće viđati. A, koji je morski pas proteklih dana viđen »dolje« u Dalmaciji? Je uistinu mako, i je li se vratio nakon 40 godina? S ovim pitanjima obratili smo se prof. dr. Alenu Soldu, znanstveniku i profesoru na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu, najkompetentnijem u nas kada je riječ o morskim psima.
– Ovo je uobičajena priča što se dešava svake godine pred početak kupališne sezone. Još ako se poklopi da nema nekih drugih važnijih vijesti onda ispadne ovako bombastično. Uglavnom, danas smo tehnološki mnogo više razvijeniji nego što je to bilo prije tek dest godina, pa je sasvim normalno i da ćemo imati više vijesti o viđenju raznih pojava na moru, uključujući morske pse, jer je danas doslovno svatko opremljen mobilnim uređajem kojim se mogu snimati fotografije i video.
Kad to iskombinirate s većim brojem ljudi koji su na moru ljeti, nego primjerice zimi, sasvim je jasno da će takvih zapažanja biti više. Namjerno koristim izraz »zapažanja« a ne »vijest«, jer zapravo i nije vijest da se vidilo morskog psa na moru, prava vijest bi bila da ga se vidjelo na planini, jer morski pas iz mora ne može nigdje drugdje, uvodi nas dr. Alen Soldo u priču o morskim psima.
Pamtim davni razgovor s Vama, spominjali ste više vrsta morskih pasa koji su stalno, ili povremeno, prisutni u Jadranskom moru.
– Šira publika nije svjesna da su morski psi stalno u Jadranu, i to ne jedan već tisuće i tisuće njih. U Jadranu stalno žive ili povremeno zalazi, 28 različitih vrsta morskih pasa, a nije naodmet naglasiti da su svi veliki morski psi, njih 16, strogo zaštićeni, te da se bilo kakvo njihovo uznemiravanje ili ubijanje smatra kaznenim djelom, ne prekršajnim.
(Ne)precizna identifikacija
Koji je od tih morskih pasa, a očito je riječ o velikom, proteklih dana viđen na dalmatinskim lokalitetima.
– Što se tiče prepoznavanja vrsta morskih pasa s različitih fotografija i videa, s obzirom na to da sam znanstvenik, to uopće ne volim, jer u većini slučajeva kvaliteta tih medijskih izvora je posve neodgovarajuća za preciznu identifikaciju, a spekuliranje i nagađanje nije dio znanstvenog razmišljanja. Primjerice, po medijima je nedavno kružio video morskog psa iz Grebaštice, te sam također dobio upit o kojoj je vrsti riječ, ali se nisam želio izjasniti, jer je bilo apsolutno nemoguće sa sigurnošću kazati koja je vrsta snimljena.
Nažalost, kako je kod nas puno stručnjaka opće prakse koji znaju sve, od idealne nogometne jedanaestorice pa, kako vidimo, i do identifikacije vrsta morskih pasa, to mnoge nije spriječilo da o tome videu daju neko svoje »neprikosnoveno mišljenje«. Kod videa iz Makarske postoji trenutak kada se snima točno po boku, zato su i sve slike riba po znanstvenim knjigama napravljene bočno, i dobro je vidljivo da je leđna peraja poprilično iza prsnih peraja što je tipična karakteristika modrulja i nešto što automatski isključuje mogućnost da je riječ o psini dugonosoj ili, kako su ga po medijima pogrešno nazvali engleskim imenom, makom ili kučkom.
Za razliku od laika, stručnjaci točno znaju koje se karakteristike smiju gledati iz kojeg kuta, jer različiti kutevi gledanja daju različite informacije, pa tako primjerice pogled odozgo ukazuje da je dužina prsnih peraja skoro jednaka dužini od vrha gubice do početka prsnih peraja, što je opet glavna karakteristika koja odbacuje mogućnost da je riječ o psini dugonosoj. Oni koji misle da je riječ o mako psini trebali bi znati da postoje dvije mako psine, a u centralnom Mediteranu, time i Jadranu, postoji samo shortfin mako, tj. kratkoperajna psina kod koje je dužina prsnih peraja puno kraća.
Preostaje nam, dakle, čekati da netko stručan vidi iz blizine, ili snimi tog morskog psa, pa da saznamo o kojoj se vrsti radi, te da li od njega prijeti kakva opasnost.
– Navedenim karakteristikama odgovara još nekoliko vrsta morskih pasa koje žive u Mediteranu, ali nijedna od njih nije prisutna, ne samo u Jadranu, nego i susjednom Jonskom moru, te je teško očekivati da je neka vrsta neopažena prošla Jonsko more i tek se sad pojavila u Jadranu. Usput, modrulj je potpuno bezopasan, a psina dugonosa je na svim listama morskih pasa označena kao jedna od pet potencijalno opasnih vrsta, uz veliku bijelu, bika, tigra i oblokrilca. Pa sad birajte što vam je draže, zaključuje dr. Alen Soldo.
