NENAD BAKIĆ Epidemija pada svuda u Europi. Rasplet ove krize mogao bi doći prije nego što se mnogi nadaju

Nenad Bakić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Ovo će proljeće, vjerujem, već biti jako dobro, a ljeto će biti kao prošlo. Budući da će cjepivo u drugom tromjesečju doći u velikim količinama, mislim da ćemo se nakon toga u velikoj mjeri procijepiti i puno sigurniji dočekati jesen. Mislim da će se pandemijom moći najesen puno bolje upravljati i da smo općenito prošli njezin vrh

povezane vijesti

Oporba proziva zbog Beroša: “Ako su ovo uspjeli na mikroskopima, u vrijeme covida bila je pljačka epskih razmjera”
U Primorsko-goransku županiju stiglo 29.500 doza cjepiva protiv gripe. Cijepljenje počinje u ponedjeljak
Otkriće. Johnson je 2021. planirao vojni napad na nizozemsku tvornicu cjepiva protiv korone

Vrhunac epidemije u Hrvatskoj prošao je potkraj prošle godine i sada se bliži kraju, procjenjuje Nenad Bakić, poduzetnik i matematičar, koji već mjesecima radi u tandemu s Gordanom Laucom, sveučilišnim profesorom i znanstvenikom.
Zajedno su pokrenuli internetsku stranicu Pandemijski realizam, na kojoj objavljuju svoje procjene razvoja događaja u vezi sa širenjem koronavirusa. Kažu da ne potcjenjuju opasnost od pandemije, već da se zauzimaju za razuman pristup. Protive se krajnostima, onima koji traže najstrože mjere protiv korone, kao i onima koji smatraju da protiv nje nisu potrebne nikakve mjere. Kao manjina, Lauc i Bakić suprotstavili su se apelu 26 hrvatskih stručnjaka koji su 6. prosinca od Vlade tražili primjenu najoštrijih mjera protiv širenja pandemije. Bakić kaže da je dobro što Vlada nije poslušala potpisnike apela, nego je uvela srazmjerne mjere, otprilike u skladu s pandemijskim realizmom koji zagovaraju i njih dvojica. Svoje analize Bakić objavljuje i na Facebooku.

Četiri faktora

Početkom tjedna u Hrvatskoj je zabilježeno najmanje zaraženih još od rujna. Zašto taj broj pada?

– U trenutku dok razgovaramo, broj zaraženih pao je na desetak posto od najviših razina. Možemo reći da je epidemija sada kolabirala i to se događa već neko vrijeme. Broj novih hospitaliziranih, kao i broj pacijenata na respiratorima, pao je na trećinu od najviših razina. To su važni brojevi jer određuju daljnji tijek epidemije. Broj umrlih pao je ispod 20 dnevno. I dalje je velik, a to je varijabla koja posljednja pada. S obzirom na takav razvoj događaja, vjerujem da ćemo uskoro imati i značajniji pad umrlih.

O čemu ovisi obuzdavanje epidemije? Smiruje li se ona zbog mjera za socijalno distanciranje?

– Naravno, ali to nije jedini razlog. Smirivanje svake epidemije ovisi o nekoliko faktora. Prvi je faktor takozvana prokuženost, odnosno koliki je dio stanovništva bio zaražen i stoga postao imun. Svi naši znanstvenici još su u proljeće govorili da je to najvažnija varijabla.
Nakon toga imamo utjecaj epidemioloških mjera. Sve te mjere imaju cilj smanjivanje društvenih kontakata, tako da se stavljaju maske, smanjuje koncentracija ljudi u prometu, trgovinama, zatvaraju se škole i slično. Smanjivanjem kontakata smanjuje se i širenje virusa, kao i njegov reprodukcijski faktor.
Treća važna stvar u smirivanju epidemije, koja je nekim ljudima još kontroverzna, jest sezonalnost. Respiratorne bolesti općenito, zimi se šire jače, a ljeti oslabe i imaju blaže posljedice. Četvrti faktor koji će u budućnosti imati najveću ulogu, svakako je procijepljenost. Ona djeluje na dva načina. Naprije, veća procijepljenost imunizira ljude i sprječava širenje epidemije, ali i izravno štiti ranjive. Najranjivija je starija generacija jer je oko 80 posto umrlih od bolesti COVID-19 zabilježeno među osobama s više od 70 godina. To znači, kada bismo cijepili sve starije ljude i tako ih zaštitili, riješili bismo glavne epidemiološke probleme.

Temeljne postavke pandemijskog realizma

1. Vrlo brzo širenje epidemije je temeljni problem
Temeljni problem ove pandemije je visoka zaraznost, s inicijalnim reprodukcijskim faktorom R0 oko 2,5 (prema većini procjena), s time da su i tu prisutne sezonalne oscilacije. R0 od 2,5 znači da u ‘nevinoj’ populaciji jedna osoba u prosjeku zarazi 2,5 druge. Serijski interval – prosječno vrijeme zaraze druge osobe – je oko 5 dana, slično kao i prosječno vrijeme razvijanje simptoma nakon zaraze (inkubacije). Zaraznost je značajno veća od gripe te zajedno s duljim vremenom inkubacije znači da se epidemija značajno brže širi, a epidemiološke mjere su manje efektivne. Zbog navedenog, čak i države za koje se smatralo da skoro savršeno kontroliraju epidemiju programima testiranja i praćenja, su naknadnom analizom protutijela ustanovile desetak puta više zaraženih u prvom valu nego su našli testiranjem.
2. Kontrola epidemije
Ključ kontrole epidemije je – evidentno – smanjiti reprodukcijski faktor Rt ispod 1 (Rt ili samo R označava reprodukcijski faktor u nekom trenutku, za razliku od inicijalnog) i stabilno ga održavati ispod ili oko 1. Glavni utjecaji na R su: udio populacije koja je osjetljiva na virus (koji se smanjuje povećanjem broja imuniziranih osoba, ili zbog prijašnje infekcije ili zbog cijepljenja), ključne epidemiološke mjere i ponašanje ljudi, a sve treba gledati u kontekstu koji pospješuje ili guši širenje, prvenstveno sezonalnost. Transmisija je značajno veća zimi zbog raznih faktora, kao što su intenzivniji boravak u zatvorenim prostorima, smanjena vlažnost zraka (koja narušava prvu liniju imunološke obrane – mukoznu barijeru, ubrzava prelazak kapljica u aerosol i povećava stabilnost virusnih čestica), smanjena razina općeg imunitete i tako dalje. Stoga ako R i padne ispod 1, može u novim uvjetima porasti iznad 1. Također, veća prisutnost novog, eventualno zaraznijeg soja može podići R.
3. Utjecaj kumulativne zaraženosti
Elementarna je činjenica da visok postotak ljudi koji su stekli imunost prebolijevanjem (prokuženost) značajno smanjuje R. Prema najjednostavnijem modelu, njih npr. 35% smanjuje R za 35% odnosno s inicijalnih 2,5 na 1,625, čak i kad ne bi bilo ikakvih epidemioloških mjera. U stvarnosti efekt je i značajno veći, budući da niti jedan virus ne može zaraziti baš sve (nekih 20-30% populacije je možda prirodno otporno iz raznih razloga). Napredniji i realističniji modeli uzimaju u obzir i nehomogeno širenje u kojem je prag kolektivnog imuniteta manji od onog koji se dobiva elementarnom formulom HIT = 1-1/R0. Procjenjujemo da je u Hrvatskoj 30% do 40% ljudi već bilo izloženo virusu SARS-CoV-2.
Svi (ozbiljni) epidemiološki modeli tretiraju postotak oporavljenih kao jednu od glavnih varijabli i to se odnosi na ‘R’ u S(E)IR modelima kao što su IHME-ov, Imperial College i tako dalje.
4. Utjecaj i odabir mjera
Epidemiološke mjere ograničavanja kontakata među ljudima jedan su od temeljnih elemenata ograničavanja brzine epidemije. Ključ u odabiru mjera je odabrati najbolji skup mjera kojim se može kontrolirati epidemija. Mjere trebaju biti srazmjerne i treba izbjegavati one koje su društveno najskuplje, primjerice zatvaranje škola (odnosno prelazak na online nastavu). Srazmjernost mjera je jako važna i za suradnju građanstva. Neproporcionalne i ishitrene mjere rezultiraju otporom i prema razumnim i efektivnim mjerama.
5. Utjecaj cijepljenja
Cijepljenjem ćemo, nadamo se, globalno dosegnuti kolektivni imunitet. Neke države će brže procijepiti populaciju, primjerice Izrael, neke sporije. U ovom trenutku procjenjujemo da će u prvih 100 dana 2021., do sredine travnja, u Hrvatskoj biti cijepljeno oko 800.000 ljudi, odnosno oko 20% populacije, što znači da će do 1.5. toliko ljudi biti imuno zbog cijepljenja. S obzirom na imune od zaraze, to znači da će do 1.5. oko 50% ljudi biti imuno (dio ljudi u osjetljivim skupinama koji su asimptomatski preboljeli ne znaju da su imuni i bit će cijepljeni među prvima pa će tu biti određenog preklapanja). S obzirom na manje širenje ljeti (manji R zbog sezonalnosti), smatramo da ćemo tada biti u vrlo sigurnoj epidemijskoj zoni.
6. Odluke bazirane na činjenicama
Iako je COVID-19 nova bolest, standardna epidemiološka načela su primjenjiva i na nju. Epidemiologija se u 100 godina od španjolske gripe jako razvila, i temeljna načela su višestruko potvrđena. Reakcija lockdownom i zaustavljanjem društvenog života je nova, alternativna i radikalna metoda u bolestima ovog tipa koja nikada prije nije bila provjerena u praksi. Donekle je razumljivo njeno prihvaćanje u uvjetima panike krajem zime 2020., međutim vrlo je malo znanstvenih dokaza efektivnosti te metode koja kao da je postala sama sebi svrha.
7. Uvođenje mjera i vrh epidemije u Hrvatskoj
U drugom valu je Hrvatska uglavnom uvodila srazmjerne, realistične mjere i ostala pri samom dnu strogosti mjera u EU-u, a prema oxfordskom indeksu strogosti mjera i na samom dnu. Ta situacija se nastavlja, te se za sada epidemija urušila usprkos relativno slabim mjerama u odnosu na ostatak EU-a.
Budući da mjere donesene 29.11. nedvojbeno nisu bile presudne za značajan pad zaraženih, a štetne su u više aspekata, te kako je epidemiološka situacija sve bolja, čak i više od naših predviđanja, zagovornici smo popuštanja mjera kao što je zatvaranje škola, ugostiteljskih djelatnosti, fitnessa i sporta.
8. Škole i dječji sport
Zatvaranje škola, odnosno prelazak na online nastavu, jedna je od najkontroverznijih mjera u pandemiji. Smatramo, a više istraživanja to potvrđuje, da je to jedna od društveno najskupljih mjera. Prema nekim modelima, zatvaranje edukacijskih ustanova može značajno pridonijeti smanjenju širenja epidemija, ali oni uglavnom promatraju sve edukacijske ustanove zajedno, pa tako i osnovne škole i fakultete. Nije sporno da će kroz smanjenu mobilnost zatvaranje škola u određenoj mjeri pridonijeti usporavanju epidemije, no prokuženost već između 10 i 15% ima veći efekt na usporavanje epidemije od zatvaranja škola, tako da u zemljama sa značajnom prokuženosti zatvaranje škola naprosto nema opravdanja. Zabranu dječjeg sporta smatramo s više aspekata neproporcionalnom mjerom, s ogromnom društvenom štetom, koju treba ukinuti odmah.
9. Primjeri na koje želimo upozoriti
Primjeri na koje želimo ukazati javnosti su:
– Slovenija, s jednima od najstrožih mjera u EU-u, koja je imala daleko nepovoljniji epidemiološki razvoj od Hrvatske
– Njemačka, koja je još 28. listopada uvela i strože mjere nego je Hrvatska ikad imala u drugom valu, međutim, epidemija joj je eskalirala iako je prije nekoliko tjedana uvela naročito čvrsti lockdown; napominjemo da je zatvorila ugostiteljske objekte prije skoro tri mjeseca
– UK, koji je dugo vremena uglavnom imao jako stroge mjere, i epidemija je eskalirala – u prvom dijelu prosinca je malo oslabio mjere, ali su one cijelo vrijeme ‘drugog vala’ bile strože nego u Hrvatskoj
– Irska, koja je dugo vremena imala iznimno stroge mjera, malo ih popustila u prosincu (na razinu strogosti višu od sadašnje razine strogosti u Hrvatskoj), i poslije jako postrožila, trenutno ima najveći dnevni broj slučajeva u EU-u
– U BiH, koja ima vrlo slabe mjere, a posebno ugostiteljski objekti su otvoreni, epidemija je gotovo stala
– Indija, druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ima vrlo malu smrtnost, i epidemija u njoj je opala nakon što su dosegli preko 40% zaraženosti populacije.
10. Buduće pandemije
SARS-CoV-2 je samo jedan od tisuća virusa koji napadaju čovjeka i uzrokuju razne bolesti. Pandemije su se događale i prije, a s gotovo osam milijardi ljudi na planetu nedvojbeno je da će se ponovo dogoditi. Ova pandemija je praktično zaustavila svijet, a radi se o virusu koji ubije manje od 0,5% onih koje zarazi. Na globalnoj razini to je puno, no vrlo se lako može dogoditi da sljedeći pandemijski virus ubije 5% onih koje zarazi, ili da, primjerice, napada prvenstveno djecu. Ako ne želimo da se tada dogodi potpuni kolaps civilizacije, iz ove pandemije moramo izvući pouke koje će nas pripremiti za sljedeću.
Opširnije na https://pandemijskirealizam.net/

Kada očekujete jenjavanje zaraze?

– Na proljeće očekujem potpuno zamiranje epidemije. Tome u prilog idu sva četiri faktora. Povećava se prirodna imunost ljudi, s obzirom na to da prokuženost stanovništva vjerojatno iznosi oko 40 posto. Tu je i pozitivan utjecaj dosadašnjih Vladinih mjera za socijalno distanciranje. Dolazi i topliji dio godine. Do proljeća možemo očekivati 10 posto procijepljenosti, što nije razina koja bi značajno utjecala na obuzdavanje epidemije. Međutim, cijepljenje je počelo i u dogledno vrijeme imat ćemo procijepljen najranjiviji dio stanovništva.

Sve se to čini vrlo optimističnim.

– Gledajte, kada se epidemija širi, najvažniji je reprodukcijski faktor. Kada virus dođe u populaciju u kojoj nitko nije zaražen, faktor reprodukcije je 2,5. Odnosno, jedan čovjek zarazi prosječno 2,5 novih. Tako je utvrđeno dosadašnjim istraživanjima. Međutim, ako je 40 posto ljudi preboljelo COVID-19, ili je cijepljeno, to znači da jedan zaraženi čovjek više ne zarazi prosječne 2,5 osobe, nego se faktor reprodukcije smanjuje na 1,5. Znatan dio ljudi, naime, već je stekao imunost. Kako se imunost ljudi širi, tako se i reprodukcijski faktor virusa smanjuje. Kada reprodukcijski faktor padne ispod 1, epidemija se više ne širi, nego zamire. Budući da u Hrvatskoj sva četiri faktora idu u prilog smirivanju epidemije, moja je procjena da ćemo otprilike za mjesec dana biti u sigurnoj zoni.

»Brexit-soj« virusa

Neće li očekivanja poremetiti novi sojevi virusa koji se šire brže od postojećeg, a sadašnja su cjepiva protiv njih slabije učinkovita? Američke zdravstvene vlasti procjenuju da će novi, engleski soj virusa u ožujku postati prevladavajući u SAD-u. Pojavili su se južnoafrički virus i neki drugi. Zbog naglog mutiranja virusa neki tvrde da nismo pri kraju tunela, već na početku nevolja koje će potrajati godinama.

– Tu je moj pogled drukčiji. Svake godine dobivamo novi soj gripe. Virusi stalno mutiraju, pa i ovaj o kojem govorimo. U zaraženom čovjeku boravi više od milijardu virusa SARS-CoV2. Kada se replicira, vjerojatno jedan na milijun virusa ima u sebi pogrešaka. Stoga, svi zaraženi ljudi stvaraju u sebi nove sojeve virusa. Oni mogu biti manje ili više opasni, ali nisu nikakvo iznenađenje.
Kada se spominju zdravstvene vlasti u Americi, to treba uzeti uvjetno jer postoje stotine stručnjaka koji ne govore iste stvari, a najveću medijsku pažnju dobivaju one najsenzacionalnije. Novi soj virusa u Ujedinjenoj Kraljevini zaista je postao dominantan. Replicirao se brže dok nije prešao 50 posto. Međutim, nakon toga njegov udjel ne samo što više nije rastao, nego je počeo padati. U isto vrijeme epidemija se počela smirivati, a to se dogodilo već i prije nego što je uveden zadnji krug epidemioloških mjera. Ukratko, rađaju se novi sojevi virusa, ali njihov utjecaj nije toliko značajan, koliko nas neki žele uplašiti.
Postoji mnogo ljudi koji su bili pobornici puno oštrijih mjera. Usprkos tome što strože mjere nisu uvedene – a u Hrvatskoj imamo jedne od najliberalnijih mjera u Europi – počelo je ublažavanje epidemije. U takvoj situaciji pobornici oštrijih mjera, po mojem mišljenju, osjećaju se dosta nesigurno i trebaju nova zastrašivanja ljudi. Znakovito je da engleski soj virusa mnogi već nazivaju »brexit-soj« jer je premijeru Borisu Johnsonu poslužio da zaplaši ljude i skrene njihovu pažnju od izlaska Velike Britanije iz Europske unije.
Gledajte, posljednja je kalkulacija da se engleski soj širi oko 30 posto brže. Ako već sada među koronavirusom u Hrvatskoj imamo jedan posto engleskog soja, do početka proljeća on može svoj udio povećati na maksimalno 15 posto. Uz 85 posto staroga soja, to je otprilike kao voda i vino, kao bevanda ili gemišt. Poanta je u tome koliki je udio vina u bevandi. Smatram da novi soj nije u ovom trenutku za nas nikakva opasnost.

Nenad Bakić / Foto Davor Kovačević

Isforsirane propusnice

Kako ocjenjujete epidemiološke mjere Vlade, odnosno Nacionalnog stožera? Jesu li bile prikladne, previše blage ili previše oštre?

– Mislim da su Vladine mjere bile realne. Treba ih gledati u kontekstu svih događaja. Javno je poznato, to je objavio Bloomberg, da je njemačka kancelarka Angela Merkel još potkraj listopada izvršila pritisak na sve premijere u Europskoj uniji da krenu u lockdown. U Njemačkoj je uveden na kraju listopada i bio je stroži od svega što smo u Hrvatskoj dosad imali. U isto je vrijeme rasla epidemija u Hrvatskoj. To je nosilo nesigurnost te odgovornost za živote i zdravstveni sustav, uz golem pritisak znanstvenika na pooštravanje mjera. Mislim da je u tom kontekstu Vlada do kraja studenoga donijela vrlo razumne mjere koje su značajno pridonijele padu epidemije. Glavne su mjere, podsjećam, zabrana većih i manjih skupova, uz pojačano socijalno distanciranje. Vladine mjere od 29. studenoga, to je danas poznato, donesene su pod rastućim pritiskom. Tako su 23. prosinca uvedene i propusnice, a zabranjeni su i najmanji skupovi.

Mislite li da propusnice ovaj put nije trebalo uvoditi?

– Sjećate li se kako su propusnice u proljeće bile proglašene našim najjačim oružjem protiv širenja zaraze. Međutim, nakon nekoliko dana, zbog potresa u Petrinji, propusnice su ukinute za cijelu zemlju. Ipak, broj zaraženih u cijeloj zemlji nije se povećavao. To pokazuje da je uvođenje propusnica bilo isforsirano.
Kada pogledate broj umrlih, broj novih hospitalizacija i razvoj stanja u bolnicama, i kada oduzmete određene intervale koji su potrebni za razvoj svake od tih varijabli, može se vidjeti da je vrh epidemije u Hrvatskoj bio potkraj studenoga. Vlada je u tom trenutku zatvorila kafiće i restorane – što se u svijetu prepoznaje kao razmjerno slaba mjera. Međutim, te relativno slabe mjere nisu mogle same za sebe dovesti do današnjeg potpunog kolapsa epidemije.

Prokuženost i imunitet

Međutim, učestalost zaraženosti na Baniji veća je nego drugdje?

– To je potresom pogođeno područje, na kojem su zbog razumljivih razloga intenzivirani kontakti, bez gotovo ikakvih mjera zaštite. Međutim, epidemija je i tamo u posljednja dva mjeseca oslabjela oko 60 posto u odnosu na njezin vrhunac. Vidimo da smanjivanje socijalnih kontakata nije bilo presudno za smirivanje epidemije.

Što je, ukratko, bilo presudno?

– Rekao sam na početku. Zajedno s profesorom Gordanom Laucom, s kojim surađujem, upozoravam da se prokuženost u Hrvatskoj povećala. Svi smo toga svjesni. Ta velika prokuženost stanovništva, koja se prema istraživanjima u nekim drugim zemljama povećala na 20 do 40 posto, najviše gasi epidemiju. Tome pomažu i epidemiološke mjere. To nije ništa kontroverzno.

Što je upitno?

– Kontroverzno je to što neki ljudi tvrde da samo epidemiološke mjere pomažu. Oni često brkaju dva pojma. Prokuženost, odnosno postotak ljudi koji je bio izložen virusu i prebolio ga, miješaju s konceptom imuniteta krda, odnosno kolektivnog imuniteta. A imunitet krda zapravo je prag koji se postiže i prirodnom prokuženošću, i cijepljenjem. Za SARS-Cov2 taj se potrebni kolektivni imunitet procjenjuje na 60 do 70 posto. Kada se taj postotak postigne, epidemija se gasi, zbog stvaranja prirodnog imuniteta i zbog procijepljenosti. Iako nemamo istraživanja, profesor Lauc i ja procjenjujemo da se taj kolektivni imunitet kod nas povećao na oko 40 posto, što još nije dovoljno, pa su uz cijepljenje i dalje potrebne epidemiološke mjere.

A te epidmiološke mjere, prema vašem mišljenju, očito, ne trebaju biti jake?

– Da. Pogledajte Sloveniju. Tamo su mjere nesrazmjerno stroge, ali nisu zaustavile epidemiju. Slično je u Argentini, Kanadi, Njemačkoj, gdje su mjere također strože nego kod nas, a njihovi rezultati slabi. Mi smatramo da su mjere važne, ali trebaju biti razumne. Prestroge mjere, naime, dovode do velikih kolateralnih šteta.

Nenad Bakić / Foto Davor Kovačević

Kolateralne štete

Kojih?

– Prestroge mjere dovode do povećanja broja umrlih od drugih bolesti. Ljudi ne idu na preglede. Imamo velik broj propuštenih dijagnoza raka, propuštenih kardiovaskularnih intervencija. Mnogi se ljudi debljaju, imaju metaboličke probleme. Val nasilja u našoj i ostalim zemljama u posljednje vrijeme pokazuje da ljudi imaju i psihičke probleme. Prestrogim mjerama nanosi se šteta i djeci koja zbog zatvaranja škola propuštaju obrazovanje. Tu su i goleme gospodarske štete zbog zatvaranja.

Mislite li da je moguć povratak života na staro?

– Mislim da bi rasplet krize zbog pandemije u Europi mogao doći puno prije nego što se mnogi nadaju. Epidemija praktično pada svuda u Europi. Ovo će proljeće, vjerujem, već biti jako dobro, a ljeto će biti kao prošlo. Budući da će cjepivo u drugom tromjesečju doći u velikim količinama, mislim da ćemo se nakon toga u velikoj mjeri procijepiti i puno sigurniji dočekati jesen. Mislim da će se pandemijom moći najesen puno bolje upravljati i da smo općenito prošli njezin vrh. Nova cjepiva ljude ne štite u potpunosti od mutiranih virusa, ali sigurno je da ih štite u značajnoj mjeri.

Vjerujete li da će ova turistička sezona biti bolja od prošlogodišnje?

– U razgovoru s turističkim djelatnicima, vlasnicima luksuznijih objekata, čuo sam da su im rezervacije već sada dvostruko veće nego početkom prošle godine. U Europi se dogodio gospodarski zastoj, ali mnogi ljudi nisu osiromašeni. Željniji su druženja i putovanja i vjerujem da će ovogodišnja sezona biti bolja od prošlogodišnje. Tome će pridonijeti i činjenica da potencijalni turisti iz obližnjih zemalja u Hrvatsku lako mogu doći automobilom, za razliku od nekih drugih turističkih odredišta u koje se najčešće putuje avionom.

Ali neki upozoravaju kako moramo paziti da se prerano ne otvorimo turistima, jer bismo mogli dobiti novi val pandemije.

– Mislim da neće biti nove eskalacije zaraze u Hrvatskoj, pa čak ni eskalacije novih sojeva. Mislim da zastrašivači neće biti u pravu. Tim ljudima pripadaju gospoda Kolarić i Srića, a ovih su dana priznali da su zbunjeni padanjem epidemije. I mnogi drugi zbunjeni su tom činjenicom.

Tko radi, griješi

Međutim, neke vaše dosadašnje procjene nisu se pokazale točnima?

– U ovoj pandemiji, koja se pokazala dosad najsloženijim problemom u našim životima, svi su griješili u procjenama i nitko nije uvijek bio u pravu. Primjerice, institucija IHME iz SAD-a je procijenila da će do kraja rujna dnevno biti 1.500 umrlih od bolesti COVID-19, što se pokazalo pretjeranim, na što sam ih i upozorio pa su korigirali svoje procjene, jer bilo je 300 umrlih – iako je i to jako puno. Pogrešno sam procijenio, poput mnogih, da drugi val neće biti tako opasan kao prvi. Ipak, vidimo da su krivo procijenile i vlade europskih zemalja, jer je kod svih njih drugi val prouzročio paniku. Još u rujnu svi su se državnici zaklinjali da neće uvoditi novi lockdown, a potom su mnoge zemlje završile s još strožim mjerama nego u proljeće. Svi koji rade griješe, a pogrešaka nemaju samo oni koji ništa ne procjenjuju. Međutim, mogu reći da su se vrlo preciznima pokazale moje prognoze o broju umrlih od bolesti COVID-19, za razvoj epidemije u 2021. godini, a sada i procjene globalnih instituta konvergiraju prema mojim procjenama. Matematika je ipak glavni alat epidemiologije.

Branko PODGORNIK
Snimio Davor KOVAČEVIĆ