19. 02. 2007., Foto: Vedran Karuza
A zvončar krača po zavičaje i duša mu leti kot tić.
I onda pride to pusno vreme. Obahaja se, zajde va sako selo i saku kuću. Bukaleti z vinon čekaju, ulenjaki, presnac, pa i tanji gulaš, stiskanje ruk, srdačni pogovori za dušu i srce ki se pamete leto dan.
A zvončar krača po zavičaje i duša mu leti kot tić.
Pisao je tako Vlado Jugo – Veli o tradiciji koja je upisana u zemlju i ljude od matuljske općine, preko halubajskog kraja sve do Grobnišćine. Oprtiti zvonci i poć, dio je življenja ovdašnjih ljudi i ponoc koji čuvaju generacijama. S oca na sina, s nonića na unuka…
Bogatstvo koje znače zvončarski ophodi prepoznao je i UNESCO koji ih je stavio na popis svjetske nematerijalne baštine. Zvončari su i nezaobilazan dio Riječkog karnevala.
Zvončarska povorkaZvončarska oprema Halubajskih zvončara se sastoji od zvonca zapremine 10 do 12 litara, maske, bačuke, črjenega facola na rožice, mornarske majice, špagi od jute, črnega cinturina, beleh brageš z črjenun rigun, kopic i črneh radničkeh postoli. Zvončarska povorka se, pak, sastoji od bandere, komandanti, muzike, zvončari, črni (tati), medveda, vraga i jajari. |
Tijekom svih ovih godina generacije su se mijenjale, ali ta tradicija dolaska na Riječki karneval je i dalje živa, mlađe generacije dolaze i žele biti dio takvog spektakla.
Uz Pehinarske feštare i karnevalsku grupu Lako ćemo, naime, Korzom su 1982. prošli i Halubajski zvončari. Vremena su se promijenila, Halubajski zvončari danas broje 300-ak članova, no tradicija je ostala.
“Halubajski zvončari su svake godine sudionici Riječkog karnevala i velika nam je čast da imamo priliku biti grupa koja svojim nastupom zatvara karneval.
Sam naš nastup, budući smo tradicionalna grupa, u suštini se tijekom godina nije mijenjao”, kazao je Damir Host, predsjednik udruge Halubajski zvončari.
Zametski zvončariU samoj Rijeci postoji jedna zvončarska skupina, a riječ je o Zametskim zvončarima. Moglo bi se reći kako je njihova oprema slična onoj Halubajskih zvončara, s time da, za razliku od njih, nemaju pokriveno lice. Zametski zvončari spontano su se okupili 1968., a igleda kakav imaju danas njeguju od 1971. |
Ova je godina, nažalost, onemogućila tradicionalna obahajanja, međutim, zvončarski duh ni korona ne može uništiti.
“Korona sigurno neće utjecati na zvončarsku tradiciju, jer bilo je i u prošlosti teških trenutaka međutim tradicija se održala, a i za budućnost se ne treba bojati jer imamo brojan pomladak iz kojega će jednog dana većina članova postati veli zvončari”, poručio je Host.
Onaj snažni zvuk zvonci definitivno će opet grmjeti diljem ovog kraja, stoga, unatoč i „na dešpet“ koroni – živio Pust!
KoloOsim po opremi, i broju te veličina zvona, zvončari se razlikuju i po hodu. tako primjerice, Žejanci i unci imaju specifičan hod sitnijeg, brzog boraka, kao poskakivanje, dok Brgujci poskakuju. Ono što je specifično praktički svima, jest zvončarsko kolo – prava eksplozija snage i moćnog zvuka zvonci. |