RIJEKA Mirza Džomba, zlatna ljevica riječkog i svjetskog rukometa, jedan je iz brojne vojske hrvatskih štovatelja rukometa koji su strepili i na koncu žalovali nakon nastupa hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, zaključenoj danskim pucačkim treningom nad nemoćnom hrvatskom obranom. Svojevremeno se jedno od najboljih desnih krila iz Zameta vinuo u rukometno nebo.

Iste godine izabran je i u idealnu postavu na OI-u u Ateni. Kao član Ciudad Reala izabran je u najbolju postavu lige 2006. godine kada je bio i najbolji strijelac svoga kluba sa 136 zgoditaka. Čak je sedam sezona igrao u finalu rukometne Lige prvaka, ali je samo jednom njegova momčad bila najbolja, 2005./2006. u dresu Ciudad Reala. Na naš uobičajeni jutarnji šaljivi pozdrav »gdje si, generale« spremno je odgovorio.Svojim je golovima godinama stvarao imidž hrvatske rukometne reprezentacije, odigrao je za nju 173 utakmice i postigao 667 golova, osvojio je zlata na SP-u 2003. u Portugalu i na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni te srebro na Svjetskom prvenstvu 2005. u Tunisu. Kao član hrvatske rukometne reprezentacije 2004. dobitnik je Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«. Na EP-u 2004. u Sloveniji bio je najbolji strijelac prvenstva s 46 zgoditaka.

– Lako je biti general poslije bitke, sada svi sve znamo. To nije sporno, sada nas četiri milijuna svi znamo sve, što je trebalo učiniti i tomu slično.

Tri problema

Niti on niti naravno itko u Hrvatskoj ne može biti zadovoljan izvedbama hrvatske reprezentacije u Egiptu, začinjeno sve visokim porazom s Danskom u utakmici u kojoj se Hrvatskoj nudio prolaz u četvrtfinale. On pritom vidi nekoliko razloga hrvatskog neuspjeha na ovom velikom natjecanju.

– Kada iznosim svoje generalno mišljenje o našem nastupu na ovom prvenstvu, naravno da nije bilo zadovoljavajuće. Mislim da nema niti jednog čovjeka koji će reći da smo dobro i kvalitetno igrali. Mislim da je u ovom slučaju, što se tiče naše reprezentacije, problem kombinacija triju bitnih stvari. Tu kao prvo navodim individualnu formu, gdje se pokazalo da su igrači bili poluzaliječeni, poluspremni, uglavnom sve »polu«. Neki su se vraćali na teren poslije koronavirusa, izolacija i problema s ozljedama.

Džomba pritom, kao niti naš kolumnist Ivan Stevanović, nije zaboravio na igranje bez publike, koja očito jako utječe na naše igrače, navijači ih nose k uspjesima, a ovog puta nije se smjelo na tribine zbog koronavirusa.

– U ovoj je priči bitna kombinacija okolnosti, mislim tu na još dvije stvari, na taj spomenuti COVID-19, ali bitnija je ona koja je posljedica svega, a to je da se igralo bez gledatelja. To je za nas pogubno, mi smo ovisnici o emocijama, o adrenalinu. U onim teškim situacijama, kada je teže, navijači daju igračima taj nekakav dodatan impuls.

U tom hrvatskom nesretnom trokutu Džomba se okrenuo i samom izdanju hrvatske reprezentacije na terenu, igri koja nije djelovala uvjerljivo.

– Na sve ovo što sam naveo nadovezuje se nešto jako bitno. Od prvog dana u ekipi je bila neka čudna atmosfera. Ne mislim tu na atmosferu u stilu da se netko s nekim potukao, posvađao, radio nekakve probleme i slično, nego na nešto drugo. Što je atmosfera? Generator atmosfere su bodovi i rezultati. Mi smo pak od prve utakmice bili nesigurni, na licima nije bilo onog izraza kao godinu dana prije na Europskom prvenstvu.

Uglavnom, to su one tri stvari koje odlučile da završimo tu gdje jesmo. Jer ovo sada je čisto realno stanje. A bez obzira na sve ovo i na sve loše igre, kako je tekao turnir, mi smo do posljednje utakmice bili u igri, tako nam se poklopilo. Kada je riječ o susretu s Danskom, u prvom poluvremenu, to mi je bila najbolja Hrvatska na ovom Svjetskom prvenstvu. Smatram to najbolje odigranim poluvremenom, to je bilo jedino poluvrijeme gdje sam nekako osjećao sigurnost da sve ide kako treba. Ali smo se onda u drugom poluvremenu totalno raspali i pokazali realnu sliku i realno stanje ove ekipe.

Optimizam

Poraz od čak 12 golova razlike s oslabljenom Danskom, koja je usto igrala, a da ne mora juriti pobjedu, ne budi optimizam gledajući na perspektivu ove hrvatske momčadi, Džomba je, međutim, optimist.

– Ma dobri smo mi, nije to nikakva toliko zabrinjavajuća stvar. Ovo je trenutačno stanje. Eto, prije godinu dana smo bili u top formi, sada smo bili u lošoj formi, što se odrazilo na rezultat. Međutim, u rukometu je sreća da svake godine imamo neko veliko natjecanje, brzo se zaboravi ono što je bilo. Sada se samo treba malo pregrupirati. Eto, doći će novi izbornik, samo nek se napravi dobra i kvalitetna odluka.

Igrača imamo dvadesetak, dvadeset i pet koji su sposobni igrati dobro i kvalitetno za reprezentaciju. Daj Bože da budu spremni i zdravi u vrijeme sljedećeg turnira ili ovih kvalifikacija za Olimpijske igre i to je to. Nema puno filozofiranja, nema tu ni puno tugovanja ni žalovanja. Svaki od igrača će raditi na sebi u klubu na individualnoj formi kao što je radio i dosad. Što ih više bude došlo na sljedeće natjecanje u boljem stanju, bit ćemo konkurentniji za vratiti se tamo gdje i zaslužujemo biti – poručio je Mirza Džomba.