Početkom prošlog stoljeća pročulo se da se u zidinama Lopara krije neprocjenjivo blago nekadašnjih rimskih vojnika. Počelo je rušenje zidina i kopanje, ali sve se ubrzo pokazalo običnom zabludom. A potom je između dvaju svjetskih ratova dobar dio zidina samljeven u tucanik za gradnju vila
povezane vijesti
NOVI VINODOLSKI – Na jugoistočnom ulazu u novljansko gradsko područje uza samo more nalaze se ostaci nekadašnje rimske utvrde Lopara. Prema jednom od zidova što su u 3. stoljeću naše ere činili peterokutnu gradinu, rimski grad, teško se može naslutiti, a kamoli dočarati kako je Lopar nekada zaista izgledao. Je li ga morala zadesiti baš ovakva današnja sudbina također je teško zaključiti, ali je ipak lakše odgovoriti na to pitanje nego na neka druga što se u vezi s Loparom i danas postavljaju.
Rimska utvrda služila je ispočetka za čuvanje rimske ceste, a kasnije je i Frankopanima služila za nadziranje morskih putova Podvelebitskim kanalom i obranu od Mletaka. Početak prošloga stoljeća bio je ujedno i početak kraja te, prema svemu sudeći, impozantne građevine.
Nema bogatstva
Pročulo se da se u zidinama Lopara krije dragocjeno, štoviše neprocjenjivo blago nekadašnjih Rimljana, vojnika i njihovih pretpostavljenih. Počelo je rušenje zidina i kopanje u tlu ne bi li se potvrdilo te slutnje, što se ubrzo pokazalo običnom zabludom. Vojnici, pa ni njihovi časnici ni u kakvoj vojsci – ni prije, a niti poslije ovih starorimskih – nisu ležali u bogatstvu. Služili su svojim gospodarima koji su možda ili najvjerojatnije bili bogati, ali su znali i kako pa onda i gdje čuvati to bogatstvo.
Dok su te zablude došle na vidjelo, Lopar je već bio dobro razrušen, a onda su – u razdoblju između dvaju svjetskih ratova pogotovo – došle i drugačije motivacije: gradnja kuća za odmor, vila i palača uz more. Uvidjelo se da su graditelji Lopara bili očito dobri majstori kad je gradina opstala tolika stoljeća pa su – misleći, valjda, da se u tom kamenom materijalu krije neko tajnovito graditeljsko rješenje i za njihove novovjeke kuće – dobar dio zidina te fortifikacije samljeli u tucanik za gradnju svojih vila!
Uzalud su Emilij Laszowski, hrvatski povjesničar, putopisac, istraživač i arhivist, te drugi javni i kulturni djelatnici, putem medija apelirali da se prestane s devastacijom novljanskoga Lopara, rušilačke akcije su nastavljene, sve dok se ljudska pohlepa nije rasplinula u sudaru sa spoznajom o posvemašnjoj zabludi o nepostojećem blagu i bogatstvu! U novije vrijeme konzervatori i arheolozi nastavili su istraživačke radove i došli do zanimljivih i vrijednih premda malobrojnih artefakata u obliku dijelova osobnog naoružanja i nešto nakita.
Rimljani izgradili, Mlečani dobro »protresli«Premda su neki dovodili u pitanje rimsko porijeklo utvrde Lopar, tvrdeći da su ga izgradili Frankopani, čini se da je on ipak izgrađen rukama Rimljana. No kako god su ga izgradili nekadašnji Rimljani, tako su ga potkraj 16. stoljeća dobro »protresli« Mlečani. Pod vodstvom zapovjednika, admirala Ivana (Giovanni) Bemba, Mlečani su 1598. godine napali utvrdu i prvi put je znatnije oštetili. Ipak, najznatnija oštećenja i devastacija uslijedile su znatno kasnije, u »naše vrijeme«. |
Moguća atrakcija
Kako god bilo, i ovaj jedan jedini impozantni zid nekadašnje peterokutne kule Lopara mogao bi i danas biti turistička atrakcija da ga je adekvatno atribuirati i prikladno označiti. Jedna tabla s nešto temeljnih podataka daje naslutiti nekadašnju veličinu i značenje Lopara. Što bi tek bilo da su ostali još poneki zid i ponešto od očito impresivne gradine, nekadašnje građevine?!
Ovako, Lopar je nestao – ili gotovo nestao – u destrukciji suvremenih vlasnika, vlastitih domaćina! Međutim, i to bi se moglo ispripovijedati gostima, izletnicima i turistima jer oni rado čuju poneku zanimljivost ili ponešto o nekim raritetima i povijesnim činjenicama, kada su kod nas na odmoru, u gostima, na moru i na ladanju. A Lopar zaista jest sve to – i činjenica, i povijesna istina, i raritet. I – istini za volju – naša tiha patnja i – sramota!