KULTIVACIJA

Piše Kim Cuculić: #MeToo u kulturi

Kim Cuculić

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Ispovijesti na Facebook stranici »Nisam tražila« jezive su, a radi se uglavnom o svjedočanstvima bivših ili sadašnjih studentica dramskih akademija na cijelom Balkanu, od Zagreba i Osijeka preko Sarajeva, Beograda do Podgorice.



Podsjetimo, optužbe iznesene 2017. godine da je holivudski moćnik Harvey Weinstein desetljećima spolno zlostavljao žene otvorile su Pandorinu kutiju. Žene su progovorile o zlostavljanjima o kojima su šutjele godinama, ponižene i ne vjerujući da bi ih se slušalo. Pokret Me Too u godinu dana postojanja potresao je Sjedinjene Američke Države i srušio desetke moćnika. »Učinkovitost pokreta Me Too i njegov dugoročni utjecaj uglavnom ovisi o tome da ljudi u to vjeruju«, rekla je tada Lisa Kimmel, predsjednica i glavna izvršna direktorica kanadske podružnice američke tvrtke za odnose s javnošću Edelman.


Bilo je važno da su žrtve zlostavljanja progovorile, da im se vjerovalo i da ih se konačno čulo. Me Too pretvorio se u globalni pokret. Problem seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja i silovanja ovih je dana aktualizirao hrabar istup glumice Milene Radulović, koja je nakon dugogodišnjeg maltretiranja prokazala voditelja privatne škole glume Miroslava Miku Aleksića. Način na koji je vodio tu školu nije razotkrio samo zlostavljanja i silovanja, nego i nešto što bi se u najmanju ruku moglo svrstati u područje psihopatologije. I to je godinama tako trajalo i roditelji su upisivali djecu u takvu školu, što otvara i mnoga druga pitanja.


To što je o zlostavljanju progovorila glumica, ohrabrilo je mnoge upravo iz glumačke branše da i sami istupe u javnost – što anonimno, što imenom i prezimenom. Bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu pokrenule su stranicu »Nisam tražila« na Facebooku. Oglasilo se na tisuće žena, ali i neki muškarci, koji također svjedoče o seksualnom zlostavljanju. Zlostavljači su većinom muškarci, no među njima ima i žena (jedna ženska osoba, primjerice, posvjedočila je o verbalnom iživljavanju svoje ginekologinje). Jednog muškarca zlostavljala je žena s radnog mjesta, a ima i primjera seksualnog zlostavljanja muškarca nad muškarcem. O tome možda najbolje govori jedan od komentara: »Predator je predator, nema spola, nacije, boje kože! Žrtva je žrtva, nema spola, nacije, boje kože!«




Na potresna svjedočanstva reagirala je dekanica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Franka Perković Gamulin, koja u priopćenju ističe: »Molim vas, sve naše studente i alumne, da mi pomognete da što prije utvrdim činjenice o slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja kojima ste bili ili jeste izloženi ili o njima imate saznanja. Razumijem da neće biti jednostavno prevladati strah i sram, ali bez vašeg sudjelovanja nećemo moći puno napraviti. Otvorili smo više kanala putem kojih možete pružiti informacije o konkretnim slučajevima i učinit ćemo sve da zaštitimo vašu anonimnost… Drage kolegice, dragi kolege, molim vas da se odazovete jer – ovo je važno. Važno je za školu, važno je za profesiju, ključno za zdravlje društva u kojem živimo«, poručila je Perković Gamulin.


Poziv je objavila i na svome Facebooku uz komentar: »Javljaju mi se danas bivše studentice ADU-a, a poruka obično počinje sa »Znam da je sada kasno, ali…«. Da, kasno je, ali – nije kasno, razumjet ćete me… Nije kasno, a važno je.«


Ispovijesti na Facebook stranici »Nisam tražila« jezive su, a radi se uglavnom o svjedočanstvima bivših ili sadašnjih studentica dramskih akademija na cijelom Balkanu, od Zagreba i Osijeka preko Sarajeva, Beograda do Podgorice. Sve su te priče slične i najtragičnije je što se ponavljaju. U jednom razgovoru Franka Perković Gamulin kaže da je poražavajuće da tek sada razgovaramo o tome, dodajući da se radi o univerzalnom iskustvu praktički svih žena, odnosno da ne poznaje niti jednu ženu kojoj se to nije dogodilo.


U ovom kontekstu važno je spomenuti i inicijativu Bitna.si, kao nastavak kampanje Žene u javnom prostoru. Iza nje stoji Udruga za ljudska prava i građansku participaciju iz Rijeke, ali i velik broj žena koje su odlučile podijeliti svoje priče i aktivno raditi na tome da seksualno uznemiravanje u javnom prostoru prestane biti tabu. Važno je stalno govoriti o ovom problemu, a još važnije bilo bi ga prevenirati, educirati, krenuti od obitelji, sustava obrazovanja…, s porukom da je takvo što NEDOPUSTIVO.