MUŠALUK Na sedam kilometara od Gospića na 4-5 kilometara duljine proteže se selo koje je zasnovao legendarni osloboditelj Like od Turaka, pop Marko Mesić. U spomen na ove važne povijesne događaje pop Mesić je sagradio zaužbinu, crkvu Svetog Duha. Na korak mjesta od crkve i danas se nalazi imanje obitelji Franić, čiji su preci vjerojatno vojevali uz velikog popa Mesića. Ta povijesna poveznica jedan je od uzroka što nakon toliko godina i dalje postoji imanje obitelji Franić. Iako u obiteljskoj kući nitko ne stanuje, svoj OPG ovdje ima Ante Franić (50). Unatrag 30 godina životnoga puta, Ante je bio hrvatski branitelj, informatičar, političar, a danas je uspješan uzgajivač autohtone pasmine krava ličke buše.

– Okupilo se nas nekoliko kod pokojnog dida Ivice-Šure na početku rata. Bili smo mladi i nadobudni i prepričavali dogodovštine s ratišta. Na to nam je moj did rekao dvije važne stvari: »Nemojte nikome nikada načiniti zlo jer se zlo vraća na obitelj i ne dopustite da se zapuste vaša imanja jer smo se za njih toliko mučili. Nemojte ovo nikada prodati!« Poslušao sam dida i činio kako mi je on govorio, priča nam Ante koji je nakon Domovinskog rata stvorio vlastitu obitelj i nastanio se u Gospiću. Skoro 20 godina je radio u struci, kao informatičar. Bio je vijećnik HSLS-a u Županijskoj skupštini. Sada se bavi uzgojem autohtone ličke buše.

Buša je iznimno otporna autohtona pasmina / Snimio M. SMOLČIĆ

Uspjeh relativan pojam

– Dida sam poslušao. Buše sam zametnuo prije šest godina. Trenutačno držim 22 grla buše i petero teladi. Moja vizija razvoja Like bazirana je na poljoprivredi. Kriva percepcija u javnom prostoru je da se bavljenje poljoprivredom svrstava u kategoriju namijenjenu ljudima koji nisu uspjeli u životu. Tako se misli već 100 godina i to je glavni razlog odlaska ljudi s ovih područja. Posvuda se u svijetu poljoprivreda smatra jednom od najvažnijih gospodarskih grana i svakako časnim zanimanjem. Zar je uspjeh živjeti iznimno skromno u Zagrebu, u stanu od 50 kvadrata? Sada je stigla Europska unija, formirana je zajednička poljoprivredna politika i tek sada su se i kod nas ljudi počeli vraćati na selo. Veseli me podatak da naša Županija svakim danom broji sve više OPG-ova i dosegla ih je 5.000. Županija koja prostorno čini 10 posto Hrvatske ima svega oko 40 tisuća stanovnika. Uzgajivači buša žele vratiti dostojanstvo čovjeku i dokazati da se od svojega rada može pristojno živjeti. To je bit cijele ove priče, kaže Ante dok je kruhom hranio i mazio buše. »Glavni šef« je rasplodni bik Bali, dok se oko njega vrzmaju nedorasli adolescenti koji bi željeli steći naklonost i ljubav neke krave. Uzalud.

Moja vizija razvoja Like bazirana je na poljoprivredi – Ante Franić / Foto M. SMOLČIĆ

Najidealnija za uzgoj

Ante smatra da je poljoprivreda ipak glavna osnova za razvoj Like.

– Problem kod nekih ljudi je neprepoznavanje trenutka jer je dozrelo vrijeme da se poljoprivreda uzdigne kao važna, strateška gospodarska grana. Uvjeren sam da bi se pravilnim angažmanom za nekih 5-10 godina ljudi mogli početi vraćati u Liku. Mora se raditi, za to je čovjek stvoren. Također treba mijenjati i postojeće stereotipe naših poljoprivrednika. Svi žele imati ogromne krave, telad od po 200 kilograma. Naše buše ne borave u štalama, nisu ogromne, imaju sitnu telad… Kada stavimo na papir koliko neki ljudi potroše vremena, truda i sredstava da bi se cijeloga dana brinuli o stoci u štalama, onda je to čist gubitak. Lička buša živi na otvorenom. Jede kad hoće, pije kad hoće, nije vezana i iznimno je otporna na hladnoću i bolesti. Kada zbrojimo i oduzmemo sve faktore ove priče, naša buša je najidealnija opcija krave za uzgoj, uvjeren je Ante Franić.

Prilikom našeg susreta s njim je bio i Bariša Dejanović, tekođer vrlo uspješni uzgajivač buša iz Udbine. Razmjenjuju iskustva, bikove, a o tržištu ne razgovaraju previše. Ante tvrdi da bi uzgojene buše imao gdje plasirati i da ih ima i deseterostruko više.