Ako pčele nestanu s lica zemlje, ljudima preostaje još četiri godine života, izreka je koja se pripisuje Albertu Einsteinu, iako za to ne postoji pisani dokaz. Njegova izreka ili nekog drugog, udomaćila se i počela uzimati zdravo za gotovo. No, je li baš tako?

Europa se posljednjih nekoliko godina suočava s pomorom pčela daleko iznad prosjeka. Prije tri desetljeća gubilo bi se oko 5 posto po koloniji prosječno, zadnjih godina u prosjeku i do 30 posto. To što je zbog te činjenice pao opseg proizvodnja meda najmanji je problem.

Izumiranje pčela bi bitno poremetilo oprašivanje mnogih vrsta voća i povrća, pa onda dovelo i njihov urod i opstanak u pitanje, no postoje razlozi zašto ljudska vrsta bez pčela ipak ne bi izumrla. Pčele su odgovorne za petinu svih oprašivanja biljaka na svijetu. Ostale četiri petine oprašuje vjetar ili drugi živi stvorovi koji nisu toliko osjetljivi na klimatske i kemijske promjene u okolišu kao pčele. Postoji 240 vrsta „divljih“ pčela koje su otpornije od „domaćih“, a tu su i razni insekti, ptice poput kolibrića, čak i šišmiši sudjeluju u nekim slučajevima oprašivanja. Bez pčela bi možda bi došlo do masovne gladi, ali ipak ne i do kraja ljudske vrste.

No, to je scenarij koji svakako ne želimo isprobati u praksi. Uzroci se uglavnom znaju, osim globalnog klimatskih promjena koje pogoduju malo čemu dobrom u prirodi, pesticidi koji su bili ili jesu u uporabi u poljoprivredi, ubijaju pčele. I sve više državnih vlasti širom svijeta, svjesnih problema, uvode ograničenja u korištenju opasnih pesticida i insekticida. No, ljudski faktor i u takvim uvjetima donosi štete, sjetimo se samo prošlog kasnog proljeća kad je neodgovorni međimurski ratar prskao svoje kulture insekticidom koji je izravno pobio gotovo 60 milijuna međimurskih pčela.

Nikad nije utvrđeno koji je otrov točno bio u pitanju, ali dogodilo se to godinu dana nakon što je EU nakon dugih godina pritiska pčelara zabranila uporabu insekticida neonikotinoida koji se naširoko primijenjivao u poljoprivredi nakon što je za niz drugih insekticida znanstveno dokazano da utječu pogubno na okoliš i ljudsko zdravlje i oni su zabranjeni još i prije.

Neonikotinoidi su se smatrali sigurnim za okoliš s obzirom da nisu postojani u tlu i razina otrovnosti za sisavce je zanemariva. Čak i u slučaju osjetljivih pčela ovaj insekticid nije smatran problemom jer ga biljka brzo upija i pčele ne dolaze s njim u kontakt u količinama koje bi bile fatalne.

Interesne skupine ratarskih lobija i industrije pesticida oštro su se opirale takvoj odluci jer su smatrali da ima više štete nego koristi od te odluke. Njihov se argument sastojao u tome da će zabrana smanjiti urode zbog veće prisutnosti nametnika, a po njima nitko nije decidirano dokazao da neonikotinoidi ubijaju pčele. Tu su možda i bili u pravu, ali najnovija istraživanja britanskih znanstvenika dokazuju da ih ovaj insekticid posredno uništava.

Dvije nove studije znanstvenika s Fakulteta za fiziologiju, farmakologiju, neuroznanost i biološke znanosti iz Bristola pokazale su da ovi insekticidi utječu na mehanizam sna bumbara i voćne (vinske) mušice. To saznanje bi moglo pomoći da se shvati zašto insekti oprašivači biljaka, dakle i pčele, nestaju iz divljine.

Naime, pčele i ostali insekti trebaju određenu količinu noćnog sna da bi funkcionirale normalno, baš kao i ljudi. U dva nova istraživanja čije zaključke prenosi SciTech Daily, upravo izloženost najviše korištenom insekticidu u poljoprivredi, neonikotinoidu, drži kukce noću budnima.

Osim što su utvrdili da tipične poljoprivredne koncentracije neonikotinoida dovode do promjene u unutarnjem biološkom satu voćnih mušica koji kontrolira njihov 24-satni ciklus dana i noći, primijetili su da ovaj insekticid uništava pamćenje insekata u smislu dnevnih rutina.

„Pčele i mušice imaju sličnu građu mozga, a to sugerira jedan od razloga zašto su ti insekticidi toliko loši za pčele jer sprječavaju pčele da pravilno spavaju i da pamte gdje je hrana u njihovom okruženju“ – pojasnio je Dr. Sean Rands, koautor istraživanja i viši predavač na Fakultetu bioloških znanosti u Bristolu.

S ovim otkrićima na umu, britanski znanstvenici se nadaju da Velika Britanija, sad kad više nije članica EU, neće promijeniti svoj odnos naspram uporabe neonikotinoida u poljoprivredi, odnosno da će ostati zabranjeni.