CRIKVENICA – Nedavna najava crikveničkog hotelskog poduzeća Jadran o mogućoj prodaji hotelskog objekta spomeničke vrijednosti – pansiona Slavija – bila je povod za pomnije upoznavanje činjenica i znatnijih pojedinosti povezanih za vrijeme njegova nastanka, povijesna kasnija i novovjeka zbivanja sa svim tim u vezi. Kad je 1929. godine dovršena gradnja tadašnjega hotela Slavija, prvotno investicija i vlasništvo supružnika Albina i Milade Starešina, a danas i već godinama tek djelomično vlasništvo crikveničke obitelji Skomerža, malo je tko mogao naslućivati kakva će se budućnost vezivati za tu, prema svih kriterijima, raskošnu vilu. I kakva će njezina budućnost pomalo ali sigurno prerastati u neočekivanu pa i nevjerojatnu povijest…

Objekt djeluje prilično zapušteno / Snimio M. GRACIN

Istodobno, tada 1929. godine, završena je i gradnja obližnjega hotela Esplanade, u kojoj će mnoga svoja ljeta provoditi Marija Jurić Zagorka. S tim dvama hotelskim zdanjima turistička Crikvenica je 1933. godine dospjela do impresivnih 3.050 postelja, čime se taj broj primakao tadašnjem broju stalnih žitelja Crikvenice.

Tito u ilegali

To što je u najbližem susjedstvu, u Esplanadi, rado ljetovala kasnije poznata, štoviše omiljena i vrlo popularna Marija Jurić Zagorka, nije ni izdaleka toliko zanimljivo koliko je važan podatak da je u Slaviji stanovito vrijeme boravio u ilegali Josip Broz Tito, kasnije dugogodišnji predsjednik FNRJ i SFRJ. Josip Broz je prije Drugog svjetskog rata stanovito vrijeme osim u Crikvenici boravio u ilegali i u Selcu, u obiteljskoj kući Pobor.

Objekt tadašnjeg pansiona Slavija u Crikvenici u novoj je državi cijeli nacionaliziran, a obitelji vlasnika i njihovih potomaka omogućen je smještaj u jedva dvije-tri prostorije. Kasnije im je dopušten boravak, smještaj i korištenje polovice Slavije. Uz objekt nekadašnjeg pansiona Slavija vezuje se i osnivanje i početak rada Ugostiteljske škole u Crikvenici 1951. godine, koja je kasnije nastavila radom u Opatiji.
Mladen Skomerža, zet pa onda stoga i član poznate i ugledne crikveničke obitelji Starešina, koja je izgradila pansion Slaviju, bio je pripadnik partizanskih mornaričkih postrojbi. Zarobili su ga Nijemci 1943. godine, a preživio je i zloglasni koncentracijski logor Dachau. Povijest se »susreće« upravo u Crikvenici nakon stasanja onodobne Jugoslavije, kada je Josip Broz posjetio koncem 60-ih godina Crikvenicu.

Polovina državi

Za svojega boravka u Crikvenici – smješten sa svojom pratnjom u hotelu Miramare – Tito je navodno poručio obitelji Skomerža, Mladenovoj punici, zapravo Miladi Starešina, rođenoj Korčak (rođena 1895. u mjestu Kijov, pokraj Brna u Moravskoj) da ga može posjetiti. Ona mu je odgovorila: »Kad je mogao u mojoj kući biti nekada kao ilegalac, može sada on mene slobodno posjetiti u ovoj mojoj istoj kući!« – prepričava Miladin unuk Robert Skomerža. Donositelj poziva baki današnje obitelji Skomerža vjerojatno je u tim trenucima bio u čudu kako prenijeti ovaj odgovor Titovoj pratnji u hotelu Miramare…

Malo je »ispod radara« prošlo prethodno oduzimanje polovice pansiona Slavija iz pošteno zarađene imovinske kartice obitelji Skomerža pa je polovina objekta pripala državi. Uzalud su bile preporuke da se ta oduzeta polovica objekta reprivatizira jer su papiri ostali neumoljivi, poput nekih onodobnih državnih birokrata i visokih dužnosnika.

Međutim, kaže se da je pravda spora, ali ipak dostižna pa treba vidjeti koliko će dugo još objekt nekadašnjeg pansiona Slavija – ili, možda je bolje reći: vila ranjene duše – pamtiti više povijest nego živjeti neku svoju novu sadašnjost na kojoj bi se mogla graditi i bolja i pravednija budućnost.