U časopisu »Frontiers in Earth Science« nedavno je objavljen znanstveni rad dr. sc. Tvrtka Korbara, znanstvenog savjetnika Hrvatskoga geološkog instituta (HGI), i suradnika koji se bavi aktivnom tektonikom na Kvarneru, a rezultati upućuju na potrebu daljnjih usmjerenih istraživanja kojima će se bolje procijeniti seizmička opasnost na kvarnerskom području.

Nažalost, svi smo još pod dojmom potresa u Petrinji te će ovaj tekst možda netko označiti kao novo huškanje i stvaranje panike. No, smisao nije stvarati paniku apokaliptičnim prognozama. Činjenica je da šire riječko područje spada među tri seizmički najaktivnija područja u Hrvatskoj, uz grad Zagreb i šire dubrovačko područje, a o čemu smo pisali i u rujnu, u razgovoru s izv. prof. dr. sc. Snježanom Markušić, pročelnicom Geofizičkog odsjeka (GFZ) Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Kako smo vidjeli kod zagrebačkog potresa u ožujku, zgrade sagrađene prije 1964. godine, a posebno prije 1920., osjetljivije su na jake potrese te ih je potrebno konstrukcijski ojačati. A na širem riječkom području, znamo, postoji i brojna infrastruktura – naftovodi, plinovodi, postrojenja za proizvodnju, rafinerija – koja može biti na udaru, ako dođe do jakog potresa. To će nam u razgovoru istaknuti i dr. sc. Tvrtko Korbar s Hrvatskog geološkog instituta.

Važni zapisi

– Pretpostavljam da su geolozi bili uključeni prilikom projektiranja spomenute infrastrukture. Znamo da su seizmolozi bili uključeni, postoje seizmološke karte koje definiraju moguće magnitude i ubrzanja tla pri potresu, a pomoću kojih građevinari projektiraju infrastrukturne objekte. Vjerujem da su i geolozi bili uključeni, ali ne znam je li Hrvatski geološki institut bio konzultiran, a mi bismo na neki način trebali biti revizor svim malim tvrtkama koje su radile geološka istraživanja za potrebe projektiranja te infrastrukture, kaže Korbar.

Više je zabilježenih jakih potresa na Kvarneru kroz povijest, a najjači se dogodio 1750. godine te napravio najveću štetu u Bakru, a znatna šteta zabilježena je i u Rijeci. U radovima koji se bave povijesnim seizmološkim istraživanjima opisan je i razorni potres iz 1870. godine koji je pogodio Klanu.
– Ti su podaci važni jer tek od 1908. godine u Hrvatskoj imamo instrumentalno snimanje potresa, kad je Andrija Mohorovičić postavio seizmograf u Zagrebu. Iako ti knjiški zapisi mogu sadržavati nepreciznosti i krive navode, ipak su nam korisni jer na temelju istraživanja makroseizmičkih manifestacija potresa, tj. na temelju šteta na objektima ili reljefu, seizmolozi procjenjuju intenzitet potresa. Ti potresi, pa i oni u 16. stoljeću, kao i rezultati istraživanja koja danas radimo, upućuju na to da se može ponovo dogoditi snažan potres na ovom području. Međutim, on ne mora biti razoran na velikoj površini i zato je važno fokusiranim istraživanjem utvrditi koji su rasjedi aktivni.

Tvrtko Korbar

U radu koji sam objavio 2009. godine u tada najprestižnijem geoznanstvenom časopisu Earth-Science Reviews prikazao sam model orogenetske evolucije Dinarida koji pokazuje da postoji mogućnost povremene ekstenzije unutar geoloških struktura koje su nastale uslijed prevladavajuće transpresije i kompresije na području glavne kreste Dinarida, tj. na riječkom području i južno prema Velebitu. Zato sada istražujemo postoje li te strukture jer ne znamo kakve bi posljedice njihova reaktivacija mogla ostaviti, kaže Korbar.
Povijest i geologija nam dakle govore da je kvarnersko područje seizmički aktivno, a na odgovornima je da se pobrinu da moguća podrhtavanja i površinske rupture ne prouzroče značajniju štetu.

Program Geosekva

​​Time možemo zaključiti »crne« prognoze te se detaljnije posvetiti radu, koji je značajan jer su naš sugovornik i suradnici prvi put u Hrvatskoj koristili 3D analizu novijih potresa u Dinaridima. Rad su napisali na temelju istraživanja koja se provode u okviru projekta Geosekva, a koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Geosekva je četverogodišnji projekt započet 2017. godine, i uskoro bi trebao završiti, no Korbar kao voditelj projekta kaže da će tražiti produljenje, i zbog koronavirusa, ali i potresa u Petrinji, jer tim s HGI-a posvećuje svoje vrijeme i istraživanju toga razornog potresa te njegovih posljedica.

– Geosekva se jednim dijelom temelji na geološkim istraživanjima struktura koje nalazimo pri samoj površini zemlje. Možemo ih interpretirati i konstruirati pomoću geoloških karata koje već postoje, ali mi ih dopunjujemo i dorađujemo u dijelu u kojem su manjkave. Obišli smo čitavo područje Kvarnera, od Koromačna preko Labina do Učke, od Preluka preko Obruča, od Kostrene preko Grobnika do Platka, od Bakra do Oštrovice te od sjevernog dijela Krka do Zlobina.

Zbog povijesnih razornih potresa na području Bakra te zbog brojnih malih potresa, tzv. potresnih rojeva, na području Jadranova i Kostrene, u objavljenom radu fokusirali smo se na područje Bakra i Krka te napravili geološko kartiranje i strukturno-tektonske analize kako bismo što preciznije definirali površinsku geologiju. Na temelju tih podataka interpretirali smo geološke strukture u dubinu do otprilike 2 do 3 kilometra, kaže Korbar.

Drugi dio projekta i rada vezan je uz 3D modeliranje na temelju seizmoloških podataka koje su dobili od suradnika s GFZ-a. Istražuju i kvartarne naslage jer bi u njima moglo biti dokaza recentne tektonike. Nažalost, u kršu je takvih naslaga malo, a deformacije u tim najmlađim naslagama mogu ukazivati na geodinamiku s obzirom na izdizanje i spuštanje pojedinih blokova, odnosno na aktivnu tektoniku.

​Aktivna tektonika

– Aktivna tektonika bavi se proučavanjem i istraživanjem reaktivacije rasjeda koji su većinom nastali u razdoblju kad su se formirali Dinaridi, tijekom alpinske orogeneze. Kod formiranja Dinarida stijene nekadašnje Jadranske karbonarne platforme deformirale su se uslijed pritisaka Jadranske mikroploče koja se kretala prema sjeveroistoku te su tako formirani Dinaridi, pružanja sjeverozapad-jugoistok. Tada su formirani i rasjedi koje mi geološkim kartiranjem iscrtavamo na topografskoj podlozi. Na krškim terenima, na kojima smo radili, teško je definirati aktivnost rasjeda zbog puno čimbenika, i nije lako naći manifestacije ili eventualne aktivnosti tih rasjeda na terenu. Neotektonska aktivnost nekog rasjeda zapravo se često manifestira drobljenim zonama u stijenama koje su duž rasjeda često više erodirane, kaže Korbar.

U tome su bili uglavnom uspješni te su u ovom radu uspjeli definirati zone potencijalnih neotektonskih rasjeda. Neotektonika označava tektonske deformacije Zemljine kore koje su se događale tijekom kvartara, od prije otprilike dva do dva i pol milijuna, a u njih se svrstavaju i recentne aktivnosti nastale zbog današnjeg kretanja tektonske ploče Adrije prema sjeveru. Tako su naš sugovornik i njegov tim zaključili kako su neki od tih rasjeda bili aktivni u spomenutom razdoblju. Kako na kopnu ne postoje kvartarne naslage koje bi mogle ukazivati na kretanje na kopnu, jer su erodirane djelovanjem atmosferilija, naš sugovornik i njegov tim planirali su i dijelom napravili istraživanje podmorja.

– Fokusirali smo se na područje Bakra i Krka jer ta područja imaju jasno izraženu nedavnu seizmičku aktivnost. Ondje je bilo najviše malih potresa, takozvanih potresnih rojeva, između Jadranova i Rudina na Krku te u Kostreni, oko Urinja. Mi smo te potresne rojeve geološki modelirali te smo dobili rasjedne plohe do dubine od 25 kilometara. Zapravo smo ostali iznenađeni jer su svi dosadašnji radovi uglavnom sugerirali dinaridske pravce pružanja aktivnih rasjeda, to jest sjeverozapad-jugoistok, paralelno s pružanjem Dinarida. Naši su podaci pokazali da su ti mali potresi koncentrirani oko rasjednih ploha koje se, generalno govoreći, pružaju u pravcu sjever-jug, poprečno na dinaridski pravac. Novi zaključci su, recimo, očekivani jer su dosad uglavnom izrađivani dvodimenzionalni modeli, a s modernom tehnologijom ih možemo napraviti u 3D, opisuje naš sugovornik.

Premalo novca

Tijekom istraživanja koristili su i plitko geoakustično snimanje, odnosno snimanje plitke seizmike podmorja. Iako postoje i jači uređaji, zbog nedostatnih financijskih sredstava koristili su instrument koji na plitkim profilima pušta akustične valove do dubine od pedesetak metara te ovdje Korbar ističe i problem s financiranjem.

– Ovakva bi istraživanja trebala biti trajno financirana. Hrvatski geološki institut ima puno problema da osigura sredstva za terenska istraživanja, koja su prilično skupa. Na primjer, za podvodno istraživanje koristili smo najjeftiniju metodu. Treba napraviti i daljnja istraživanja te lidar cijeloga područja, koji nikako da se pojavi u Hrvatskoj, a u Sloveniji to već odavno imaju, opisuje Korbar te ističe važnost suradnje s drugim znanstvenicima i stručnjacima.

– Suradnja geologa, seizmologa i geodeta bila bi pravi put pri razotkrivanju kompleksne problematike aktivne tektonike svugdje, pa tako i na Kvarneru. Nažalost, ne postoji koordinacija od strane nadležnog ministarstva, ali ni financiranje od drugih ministarstava koja su geološki podaci korisni – Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, pa čak i turizma. Jer, kako smo rekli na početku, šire je riječko područje gusto naseljeno te isprepleteno vrlo važnom infrastrukturom, koja bi u slučaju ne daj Bože razornog potresa mogla biti ugrožena, podcrtao je Korbar.