“Ove zime sam u supermarketu kupila dugi bijeli korijen misleći da je paštrnjak, međutim na blagajni su mi rekli da je to daikon, tj. bijela rotkva i tako mi ga i naplatili. Miris uopće nije bio kao kod daikona, pa me zanima kako ih razlikovati?”, pita naša čitateljica iz Opatije.

Daikon je japanska duga bijela rotkva

Jedan od osnovnih kriterija ste već i sami otkrili, jer daikon i paštrnjak imaju posve različit miris. Daikon ili kako ga još zovu, bijela rotkva, imaju neutralan miris po rotkvici, ali paštrnjak ima nepogrešivo jak miris po upravo toj vrsti korjenjače, koja se između ostalog zato i kuha s grahom.

Kako sada svi nosimo maske, baš i ne možemo pomirisati sve što kupujemo, ali ne bi škodilo načas odmaći masku pa pomirisati kako mirišu te jabuke, kruške, rotkve i ostalo voće i povrće što ga kupujemo. Miris je često najbolji pokazatelj što valja kupiti, a što valja u širokom luku zaobići.

Daikon (lat. Raphanus sativus longipinnatus) je inače japanska duga bijela rotkva iz porodice kupusnjača koja se sve češće uzgaja i kod nas, a u makrobiotičkoj kuhinji je nezaobilazna ljekovita namirnica.

U našim uvjetima odlično uspijeva i dobro prezimljava u vrtu kada sve ostalo povrće posmrzava. Njegov izduženi gomolj bijele boje, sa skraćenom stabljikom s rozetom rascjepkanog lišća, podsjeća na druge vrste rotkvi. Ipak, daleko je izdašniji i veći od ostalih vrsta, a mnogi smatraju i ljekovitiji.

Foto: iStock

Daikon je najbolji kada se konzumira u sirovom stanju

Bogat je enzimima koji potiču probavu, razgradnju masti i pospješuju uklanjanje toksina pa se koristi kao čistač tijela. Potiče rad bubrega i žuči, pomaže u borbi protiv suvišnih kilograma i celulita, sadrži vitamin C, kalcij, kalij i željezo te tvari koje djeluju antibakterijski.

Sije se od lipnja do kolovoza na blago sjenovita ili osunčana mjesta i nema neke posebne zahtjeve, osim kao i sve kupusnjače, a to je da se ne smije sijati na istu površinu 3 do 4 godine.

Vadi se u listopadu i studenom, dobro podnosi zimu pa se može ostaviti u zemlji do – 5 stu. U suhim podrumima može se skladištiti i do 6 mjeseci.

I daikon se, kao i paštrnjak, može kuhati, ali time gubi na jačini te okusom postaje sličniji repi. Najbolji je kada se konzumira u sirovom stanju, ali može se konzumirati i kao sastojak u juhama, kao prilog uz kuhane žitarice, može se kiseliti kao repa, kuhati s grahom, pirjati…Može se dodati u jelo i na kraju, kada je već kuhano, a nariban i nakapan s nekoliko kapi limuna predstavlja izvrsnu salatu koja se preporučuje uz masna jela, slično onoj koja se radi od crne rotkve.

Ljekovita svojstva daikona poznata su i u kineskoj i u japanskoj medicini, a jestivi su mu i listovi, koji su posebno bogati vitaminom A. U makrobiotičkoj medicini kupke od lišća stimuliraju metabolizam i čiste organizam, a preporučuju se kod oboljenja jajnika i maternice, bolnih menstruacija, upale mjehura i slično, kada se čaj od lišća daikona sipa u kadu u koju treba uroniti donji dio tijela.

Svježe nariban korijen dobar je kao oblog, smanjuje bol i sprječava unutarnje krvarenje.

Još jedan način kako ga razlikovati od paštrnjaka je ako ga prelomite. Daikon će se lako slomiti, kao i svaka rotkva, a paštrnjak baš i ne, a tada će oba ispustiti jak miris s kojim ne možete pogriješiti. Dakle, budite sigurni da niste kupili daikon, nego paštrnjak, ma što vam na blagajni rekli, ali za svaki slučaj vam podastiremo nekoliko fotografija daikona.