ZADAR – Zadarski sveučilišni profesor Mladen Dorkin, koji je školovanjem vezan i za Rijeku, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Zadru objavio je ove godine knjigu »Ogledi interpretacije«. Knjiga donosi razne književne studije, a ona središnja posvećena je akademiku Ivi Frangešu (1920. – 2003.) u povodu stote obljetnice rođenja ovog velikog i uglednog profesora. U tekstu naslovljenom »Akademik Ivo Frangeš, pjesnik riječi što traje« Dorkin piše:

»Znanstvenik i književnik, sveučilišni profesor i akademik, esejist i povjesničar književnosti, pisac briljantnog stila i govornik uzbudljive rečenice i nadahnutog ritma, a iznad svega pjesnik koji u svom doživljaju i svom rukopisu ne pozna razlike između znanosti o književnosti i poezije, Ivo Frangeš bio je više od četrdeset godina ne samo glavna pokretačka snaga, nego i kritički autoritet, zahvaljujući svom preciznom osjećaju za moderno i tradicionalno; za vrijednost baštinjenu iz davnih stoljeća i vrijednosti suvremene, novostvorene, i još
u punoj mjeri neprovjerene«, riječi su tajnika Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Dubravka Jelčića u oproštajnom slovu kojim je popraćen odlazak Ive Frangeša 2003. Napustio nas je nezaboravni profesor, ali su ostala njegova briljantno pisana djela: »Stilističke studije«, »Talijanske teme«, »Studije i eseji«, »Matoš-Vidrić-Krleža«, »Povijest hrvatske književnosti«, »Antun Barac – Izabrana djela«, PSHK, knj. 149, »Nove stilističke studije«, »Povijest hrvatske književnosti«, na njemačkom jeziku proširena 1995., »Hrvatska novela – interpretacije«, u suradnji s Viktorom Žmegačem, »Moj Tadija«, »Riječ što traje«, po mnogočemu interesantan ogled »Trag riječi u nevremenu«…

Mladen Dorkin / Foto ZADARSKI LIST

Majstor blistave riječi

Da zaključimo: profesor Ivo Frangeš nije tek znanstvenik i pjesnik hrvatske znanosti o književnosti i proučavatelj hrvatske književnosti među mnogima. On je razdoblje, nezaobilazna vrednota imenom i djelom hrvatske kulture. Artist po duhu i uvjerenju, majstor blistave riječi, što traje; prepoznatljiv znak trajnog i neugasivog života. Ako je istina da je čovjek stil, a jest istina, »onda sve što krasi njegova djela krasi i njihova autora«, ističe Vinko Brešić u nadahnuto pisanom članku: »Čovjek bi ga gladan slušao«. Jest, krasila je našeg nezaboravnog profesora klasična univerzalnost duha i blagost modernog intelektualca, kako u njegovim rukopisima, tako i u životnim susretima s ljudima, posebno s njegovim učenicima, studentima. Bio je velik gospodin, Gospar, rekli bi Dubrovčani; jednostavan i neposredan, originalno srdačan, a opet odmjeren, što reče Brešić, pomalo otmjen i pomalo uzvišen; superiornošću izuzetnog duha daleko od svega banalnog, prizemnog, grubog, svakidašnjeg. Ozračen tinovskom kockom vedrine, nikada ga nisu plavile mrke, sumorne misli, toliko prisutne među ljudima u ovom grubom materijalističkom vremenu upitnih vrijednosti i surove otuđenosti.

Poklonik ljepote

Bio je velik čovjek cijelim svojim bićem i žićem: ljepotom duha i dobrotom srca, skladnim, odmjerenim rečenicama i rijetkim darom da sve tamno u razgovoru elegantno okrene na vedro, radosno. Zračio je jednom izuzetnom, samo njemu znanom pozitivnom energijom, koju je moćno prenosio na nas, svoje učenike, kojima je uvijek bio na raspolaganju, u svakom trenutku spreman da posluša i savjetuje, pomogne i ohrabri, posebno nesigurne a nadarene. Poklonik ljepote i stvaralac ljepote, bio je i ostat će trajno u našim sjećanjima i uspomenama, neprocjenjivo osobno, duhovno dobro u našim životima. Biti njegov učenik bila je sreća, i privilegij. I čast, zaključuje Mladen Dorkin.

U knjizi »Ogledi interpretacije« Dorkin piše i o Petru Preradoviću, knjigama riječkog pisca Srećka Cuculića, o romanu Ante Gregova Jurina, o poeziji Tomislava Meštrića, kao i o zavičaju kao nepresušnim izvorom nadahnuća pjesnicima čakavskog izričaja.