Foto: T. KANAZIR
U ovom komadu Anouilh pokazuje izvanredan smisao za transpoziciju suvremenih psiholoških i društvenih problema u antičko ruho, iskazujući zgađenost nad licemjernim moralom građanskog društva. Njegova »Antigona« prožeta je pesimizmom
RIJEKA – Predstava »Antigona«, prema tekstu francuskog dramatičara Jeana Anouilha (1910. – 1987.), dosad je možda najzahtjevniji projekt Kazališne radionice »Malik« iz Rijeke, makar kad je riječ o kompleksnosti dramskog predloška. Anouilhova »Antigona« pripada njegovu ciklusu takozvanih »crnih komada«, u kojima se bavi modernim pojedincem i društvom propitujući cijenu izbora kojim junaci, napose junakinje, iz njegove suvremenosti staju rame uz rame s junacima antičkih tragedija. Njegova »Antigona« nastala je tijekom Drugog svjetskog rata, a smještena je u okvire tada okupirane Francuske. Anouilh je unovačen 1940. godine, zarobljen i ubrzo oslobođen, zatim se vraća u Pariz dramaturškome i redateljskom radu u periodu u kojem će nastati »Euridika« i »Antigona«, prve dvije drame iz zbirke »crnih komada«. Po završetku rata našao se na meti optužbi da je surađivao s nacističkim režimom zbog potpisivanja peticije za spas na smrt osuđenog pisca Roberta Brasillacha, kao i činjenice da je vlada iz Vichyja bez cenzure dopustila prikazivanje njegove »Antigone«.
Univerzalni sukob
U ovom komadu Anouilh pokazuje izvanredan smisao za transpoziciju suvremenih psiholoških i društvenih problema u antičko ruho, iskazujući zgađenost nad licemjernim moralom građanskog društva. Njegova »Antigona« prožeta je naglašenim pesimizmom i spoznajom o apsurdnosti ljudske egzistencije, a u njenom je središtu propitivanje univerzalnog sukoba osobne savjesti i morala s jedne, te službene politike, odnosno vlasti, s druge strane. Antigona je prekršila zakon time što je unatoč zapovijedi kralja Kreonta, poštujući onozemaljski zakon, odlučila – i pod cijenu smrti – sahraniti brata Polinika. Time je njena sudbina zapečaćena, već i samim time što se pobunila kao žena. Anouilh slijedi mitsku priču: Antigona je kći Edipa i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnu junakinju, koja se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Antigona je pokopala Polinika, iako ga je kao izdajnika Tebe kralj Kreont zabranio pokopati i oplakivati. Antigona nije marila ni za Polinikov čin niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.
Kazališna radionica »Malik« počela je raditi 2000. godine i do sada je kroz njene programe prošlo više od 1.500 djece i mladih. Bavi se, u suradnji s kazališnim profesionalcima, kazališnom umjetnošću kao neizostavnim sastojkom u razvoju osobnosti mladih. Do sada su s »Malikom« radili Mario Kovač, Mila Čuljak, Renata Carola Gatica, Žak Valenta, Branka Bezeljak, Magdalena Lupi Alvir, Lara Badurina, Josip Maršić i Zoran Medved, Helena Petković, Sandra Dekanić i brojni drugi.
Minimalistički koncept
Denis Kirinčić, redateljica i voditeljica »Malika«, postavila je predstavu krajnje minimalistički, postavljajući glumce i glumice u dobi od 13 do 28 godina u intimistički prostor suigre koji dijele s publikom na ogoljeloj pozornici. Vizualni identitet predstave osmislili su učenici Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, pod mentorstvom profesorice Sanje Stevanović. Izvođači su odjeveni u crne kostime s detaljima napravljenima od raznobojnih najlonskih traka, čime su likovi jednostavno – a efektno – diferencirani. Pojedini prizori i dramaturški akcenti naglašeni su izborom glazbe J. S. Bacha (zvuk je oblikovao David Trkulja), a ovakav minimalistički koncept – bez scenografije i rekvizita – podcrtalo je oblikovanje svjetla Davida Dubrovića.
Za mlade polaznike »Malika«, od kojih se većina tijekom školovanja vjerojatno susrela sa Sofoklovom »Antigonom«, ovo nije bio nimalo lak izvedbeno-glumački izazov. Mnogo je tu teksta kojega je trebalo svladati, a pritom malikovci zvuče prirodno i uvjerljivo. Antigonu je, poput mlade buntovnice, emotivno proživljeno utjelovila Sara Bunić. Zanimljiva je redateljska dosjetka da Kreonta igra troje glumaca: Bruno Baćac, Deni Fumić i Iva Magaš, koji u ovakvoj konstelaciji djeluju kao obitelj, odnosno kao majka, otac i sin. Ulogu Antigonine sestre Izmene – pokorne i racionalne – tumači Ivana Flego, a Hemon je Dominik Ilić. Dadilju igra Katherine Koren, a stražare Matija Ćuković i Lovro Grdinić. U koru su Hana Klapan, Nika Nađ, Nika Vlajić, Ivana Flego, Dominik Ilić i Katherine Koren.
