LOKVE – Na prošlog tjedna u Fužinama održanoj sjednici koordinacije goranskih načelnika i gradonačelnika donesena je odluka da se nadležnim institucijama, ponajprije Ministarstvu regionalnog razvoja, iznova postavi pitanje o (ne)primjenjivosti Zakona o brdsko-planinskom području, zakonskog akta koji formalno postoji, ali u primjeni ga gotovo i nema jer ne postoji akcijski plan pa je »brdski« zakon, nažalost, samo mrtvo slovo na papiru.

Upravo na tu činjenicu tijekom prošlih izbora upozoravao je kandidat SDP-a u VII. izbornoj jedinici, načelnik Općine Lokve Toni Štimac, koji komentirajući novo upozorenje goranskih čelnika o neodrživosti sadašnjeg stanja sa zakonom koji ima, a u stvari nema, kaže:

Najmanje plaće

– U vrijeme izbora, HDZ koji je pobijedio, obećavao je boljitak Gorskom kotaru, ali je upitno koliko su ta obećanja iskrena. Vlada Andreja Plenkovića na vlasti je već sedam godina, a unatoč nekim pozitivnim stvarima vezanim uz Gorski kotar, činjenica je da ono najbitnije – a to je zakonski akt koji bi točno odredio aspekte i mogućnosti razvoja ovog planinskog dijela Hrvatske – nije realiziran i pitanje je kad će biti. Štoviše, čini mi se da je taj »brdski« zakon samo mrkva na štapu kojom se varaju lakovjerni Gorani kojima je, izgleda, dovoljno nešto obećati, a kad ćeš to realizirati i hoćeš li, uopće nije bitno. Umjesto jednostavnog čina primjene zakona koji je donesen prije tri-četiri godine, mi vrlo često svjedočimo samo nabrajanju pustih milijuna koje je HDZ uložio – te zimsko čišćenje cesta, te Zaželi, te ceste, te javni radovi… Svega ima, ali Zakona o brdsko-planinskom području nema!, ističe Štimac.

– Gradi se infrastruktura, ulaže u kanalizacije, a ljudi su i dalje među najslabije plaćenima u Hrvatskoj pri čemu nitko ne računa da lijep dio primanja svakog Gorana ide za ono za što drugi uopće ne trebaju izdvajati – višemjesečne troškove grijanja, zimsku odjeću i obuću, popravke na kućama nakon svake zime… Da bi se to promijenilo, moraju biti stvoreni takvi uvjeti da onaj bruto postane neto te da ljudi koji žive i rade u Gorskom kotaru ne podliježu PDV-u i izdvajanju tih velikih 25 posto. Kad bi to ostalo ljudima na ovom području, siguran sam da bi se zaustavio proces iseljavanja, a počeo suprotan proces jer bi mnogim Riječanima pa i drugima bliskim ovom području, a možda i šire, itekako bilo važno da im mjesečno ostane 2,5 do 3 tisuće kuna više jer bi tim novcem itekako mogli planirati i ulagati ga.

(Ne)potrebna infrastruktura

Nažalost, spremnosti za to nema, a najnoviji smjer kretanja Vlade RH, kad je riječ o Gorskom kotaru, je taj projekt koji se financira EU sredstvima i trebao bi zahvatiti Baniju, Liku, Kordun, Dalmatinsku zagoru i Gorski kotar. Svrstavanje uz te sredine smatram lošim jer su spomenuta područja uništena ratom, a mi ponajprije višegodišnjom nebrigom za ovo područje. Kroz te programe vezane uz EU fondove opet će se, čini mi se, forsirati infrastruktura koja nama u Gorskom kotaru i nije previše potrebna. Pa mi već sad gotovo u svakom području života imamo kvalitetnu infrastrukturu, ali nam nedostaje ljudi. A ljudi odlaze jer su primanja slaba i samo jačanjem plaće stvari se mogu promijeniti. To će, a ne vrtići, kanalizacije, domovi za stare i mlade i slično, zadržati ovdje ljude i prema tome se treba okretati. Dakle, treba ulagati u ljude, poduzetnike, obrtnike i privredu, a ne u lokalne samouprave i infrastrukturu, smatra lokvarski načelnik koji smisao ne vidi ni u trenutačno najvećem projektu u Gorskom kotaru.

Lokvarska alternativa

– Pa pogledajte samo ovu priču o švicarskoj donaciji u vodoopskrbni sustav. Za koga se to uopće gradi? Osim Delnica, ne vidim koja će to korist biti u ostalim sredinama. Kad sve bude gotovo, općine će biti dužne, a te mreže jako skupe i krajnjim korisnicima bitno će porasti cijena vode. Zašto se onda u to krenulo? Mi u Lokvama sretni smo što nismo ušli u taj krug lokalnih samouprava i nadamo se da i nećemo. Po nekim procjenama, na našem bi području taj zahvat trebao koštati negdje oko 20 milijuna kuna, a to znači da bi mi morali iz proračuna izdvojiti dva milijuna kuna, odnosno pola našeg izvornog proračuna. A za što?! Za suvremeni sustav koji će opskrbljivati 800 ljudi i koji će ga kad bude gotov plaćati kao svetog Petra kajganu! Mi smo predlagali drugo – umjesto kanalizacije mi smo od Hrvatskih voda tražili biorazgradive septičke jame i taj projekt bi tražio 5 milijuna kuna, a te jame bi nakon pražnjenja koje bi bilo jednom godišnje, vozili u Delnice. To je puno povoljnije i za nas kao lokalnu samoupravu i za krajnje korisnike, zaključuje Toni Štimac.

Fantomski zakon

Govoreći o Zakonu o brdsko-planinskom području, Štimac ga naziva fantomskim zakonom jer je donesen, ali se ne primjenjuje.

– Ja znam da u politici treba određeno vrijeme da se neke stvari realiziraju. Mi smo to vrijeme dozvolili, čak i puno više jer su oni pune četiri godine tvrdili da je zakon donesen – što je točno – ali nije bio u primjeni jer nisu postojali načini, odnosno tzv. program mjera koji bi donio konkretnu realizaciju. Sad ćemo vidjeti u novom proračunu koliko će za Gorski kotar biti izdvojeno i hoće li realizacija »brdskog« zakona uopće započeti ili će on i dalje ostati – fantomski zakon, kaže Štimac.

Dr. Skender ima »recept« za depopulaciju

Na spomenutu sjednicu koordinacije pristigla nam je i reakcija dr. Josipa Skendera, liječnika obiteljske medicine koji radi na području Brod Moravica i Broda na Kupi. Komentirajući stanje u zdravstvu Gorskog kotara, ali i općenito položaj ovog dijela Primorsko-goranske županije, dr. Skender piše:

– Oni koji su »raspili« i sudjelovali u egzodusu goranskog puka koji se sveo na manje od polovine (npr. u Brod Moravicama ostala je jedna trećina predratnog stanovništva) sada nude »solomonska« rješenja koja i u razvijenijim sredinama nisu donijela boljitak (Dubrovnik), a da ne govorim da su sve naše općine i gradovi imali »stipendije« koje su, kako je vrijeme pokazalo, više služile za odlazak, a ne za ostanak mladih. Rješenje depopulacije Gorskog kotara je jednostavno: kroz zajamčeno vrijeme od najmanje 10 godina neka se poveća neto plaća svakog zaposlenog koji živi u Gorskom kotaru, od 2.000 kuna, npr. u Delnicama do 4.000 kuna u Begovom Razdolju, Hrvatskom… i nakon 5 godina imat ćemo puna sela, pune škole…«, smatra dr. Skender.