Nove mjere koje će od subote stupiti na snagu i ograničiti prisutnost građana u trgovačkim centrima vjerojatno će ponovo izazvati brojne reakcije u javnosti, jednako kao što je to bio slučaj i s ugostiteljima. Svaka nova mjera popraćena je nizom negativnih reakcija, mada paralelno svjedočimo i najavama čvršćeg lockdowna u Njemačkoj, kao i nizu drugih zemalja.

U Hrvatskoj, naravno, demokracija jede svoju djecu pa je svaka nova mjera popraćena i beskrajnim medijskim polemikama, prosvjedima i debatama na društvenim mrežama. Čak se i sam Znanstveni savjet uspio podijeliti na društvenim mrežama. I platforma Možemo postala je »Ne Možemo« na društvenim mrežama.

Isto će biti i s trgovačkim centrima jer više neće biti moguće bilo kada otići u shopping. Ako se Tower ili Arena popune 85 posto, vrata će se zatvoriti, a ako uđe ljudi preko broja od 90 posto popunjenosti prostora, već će urgirati i COVID-redari. A to je uvijek potencijalna mogućnost za kavgu.

No, zastanimo na trenutak: živimo u 2020. godini kad još nema cjepiva za koronavirus u primjeni u Hrvatskoj, možda će 2021. biti bolja, ali zasad smo na stand by načinu i čekamo da nas virus zaobiđe, ako bude sreće. Ne živimo normalne živote, zatvoreni smo u kućama, radimo od kuće, ne možemo održati sastanak u kafiću, ne možemo s prijateljima popiti piće, sjedimo u domovima u strahu od virusa. Zašto bismo onda u takvoj godini radili problem od običnog božićnog šopinga, kao da je to najveći problem na svijetu?

Ako nam ostanu otvorene trgovine s prehranom i drogerijom, zašto je presudno da uoči Božića, dok ne rade kafići i dok pišemo od kuće, rade trgovine u kojima možemo kupovati nove čizme, nakit ili večernje haljine za doček nove godine… Gdje? U svom dnevnom boravku? Ako sada nije trenutak da zatomimo svoj (nepotrebni) konzumerizam, zaista – kad jest?

Božić je ionako od obiteljskog blagdana postao El Dorado konzumerizma, natjecanje u potrošnji novca, HGK broji svake godine koliko su Hrvati potrošili za Božić, svi pretjerujemo u zlatu, svili i kadifi, oporavljamo se mjesecima od božićne šoping groznice. A zašto? Djeca moraju dobiti najnovije igračke, tinejdžeri apple watch satove, muževi najskuplje kravate, žene najskuplje parfeme. A zašto? Možda je 2020. godina prilika da zastanemo na trenutak, da se podsjetimo da Božić može biti i sinonim mira, da možemo s manje buke i manje trošenja odmoriti tih nekoliko dana u godini.

Doduše, moguće je da nam je šoping još jedina terapija u situaciji kad se ne možemo družiti s prijateljima i ljudima koje volimo. A ni lobije trgovačkih kuća ne treba zanemariti. No, ako situacija s koronavirusom, koji dostiže plato ovih dana, ne može uključivati i apstinenciju od manične potrošnje love, onda je problem još ozbiljniji nego što nam se na prvu čini. I imat će što psihijatri i terapeuti reći nakon što ova zdravstvena kriza prođe.

S druge strane, politika ide svojim kolosijekom i pokušava naći balans između ugrožavanja gospodarstva i zdravstvene krize. U ovom trenutku imamo premijera koji se kod kuće pokušava izliječiti od virusa, a da ni deset dana nije dovoljno da se vrati na normalan način na posao, pokazuje priopćenje iz Vlade po kojem prvi čovjek Vlade ostaje još koji dan kući. Predsjednik Republike Zoran Milanović neće ga zamijeniti na summitu država članica EU-a, nego će mu zamjena biti slovenski predstavnik Janez Janša.

Iako su teme sve redom najaktualnije, Hrvatska će ostati bez izravnih sudionika na tom sastanku.
Zašto to spominjemo? Dojam je da danas postoje dvije Hrvatske: jedna koja je osjetila koronu, koja je sama proživljava ili čiji je netko blizak doživio bolest i smrt; i ona druga u kojoj su osobe koje problem s epidemijom doživljavaju kao film katastrofe na televiziji i kojih se nove mjere baš i ne tiču, jer važnije su nove skijaške rukavice za putovanje kojeg neće biti nego suzdržavanje od sumanute trke po šoping-centrima dan prije Božića.

Čini se da ćemo morati biti strpljiviji nego nam se činilo s početkom ove jeseni.