Koliko god bila igra na prvu loptu, dalo bi se s pravom i opet zapjevati, poput Seida Memića Vajte, onu: “Aj kolika je Jahorina planina…!” Dalo se nju, dakako, pjevati i ranije, pogotovo ako ste ljubitelj planine iznad Sarajeva, no ove godine ima i razlog više za pjevanje barem u onih koji brinu o njezinim skijalištima. Jer dok na drugim skijalištima po Europi, a poglavito u bliskom nam okružju, najblaže rečeno dvoje je li im otvarati sezonu dok je COVID-19 i dok im njihove Vlade nizom strogih mjera vežu ruke za bilo kakvu akciju, na Jahorini je skijaška sezona i službeno otvorena 29. studenog, na nekadašnji Dan Republike.

Činilo se to lijepim povodom da se ode na lice mjesta; krenuli i dogovori u tom pravcu, kad je hrvatska Vlada pojačala epidemiološke mjere taman da kompliciranije bude granicu prijeći negoli preplivati od Rijeke do Cresa. Zato s Dejanom Ljevnaićem, direktorom Olimpijskog centra Jahorina, razgovaramo telefonski. Zapravo, razgovaramo s tvorcem skijaškog čuda, pa još rođenim – Riječaninom!

Dobra priprema

Elem, počela Jahorina sezonu prva. Kako, zašto, zahvaljujući komu i čemu, pitamo nestrpljivo. Ljevnaić, miran i staložen, vraća priču unatrag, sve do dobre pripreme. Sezona je krenula nikad ranije zahvaljujući, kako kaže, umjetnom osnježavnju i dobroj pripremi staza preko ljeta.

– U posljednje tri godine uložili smo preko 75 milijuna eura. Jedan dio sredstava uložen je u staze, prije svega mislim na projektiranje po FIS standardima, a potom smo drobilicama prešli svih 46 kilometara staza, uklonili sav kamen. One melju kamen na minus 15 centimetara u dubinu na granulaciju od 2 milimetra i, takoreći, nema ga više na stazama. Onda smo radili humusiranje staza, pa potom zatravljivanja, pa potom izradu drenažnih kanala. Sve je to ovo ljeto urađeno. I kad imate dobro pripravljenu stazu ljeti, ravnu, kontra nagiba, onda možete s mnogo manje snijega otvoriti stazu za početak sezone. I to se upravo dogodilo ove godine. Bavim se ovim već 15 godina i prvi put u životu mi se ostvario san da otvorimo skijašku sezonu prvi, ne samo u regiji nego i u Europi, priča nam Ljevnaić.

Jahorina je tako, priznaje, od 29. studenog pa nadalje bila centar Europe u tom skijaškom svijetu. Laik sluša kako se pripremala staza, pa na tren zaboravi pandemiju jer mu se čini da bi Jahorina ove godine bila prva i da korone nije. Smije se na to Ljevnaić, kaže da ipak misli da ne bi. Učinili bi to, vjerojatno, prije ski centara koji su u alpskim zemljama, Italiji, Francuskoj.

Dejan Ljevnaić u Rijeci

– Tako se sada potrefilo. Ne volim uzimati zasluge koje nisu moje. Ne bismo bili prvi sigurno, priznaje Ljevnaić. Slaže se zato s konstatacijom da je priprema bila važna i da bi nas kvalitetne staze dočekale na Jahorini u svakom slučaju kad god da se sezona ove godine otvorila.

Adrenalinski paket

Nego pandemija, nije ona od jučer, već agonija u Europi traje temo negdje od pred kraja veljače. Jahorina je, međutim, imala ove godine jedno od najboljih, i(li) najunosnijih, i(li) najposjećenijih ljeta ikada. Kako!? I opet je sve to, kaže Ljevnaić, zbog dobre pripreme.

– Mi smo vidjeli, odnosno pretpostavili da neće taj COVID brzo nestati i onda smo se fokusirali na regiju i uložili znatna sredstva u ljetne sadržaje. Otvorili smo brojne novosti: Tower, Loopster, Alpin coaster najduži u ovom dijelu Europe dug 2,5 kilometra, jezero na vrhu planine, Sky line preko jezera, dva dječja igrališta. To je jedan veliki, dobar adrenalinski paket koji smo nazvali Vučkoland, pojašnjava Ljevnaić.

Slogan je bio – “Zamijeni more planinom”. Kampanja je usmjerena na zemlje za koje se pretpostavljalo da će turisti iz njih moći doći. Ono što se dogodilo je, kako veli Ljevnaić, povijesna sezona.

– Kad sam prije tri godine došao na Jahorinu, odmah sam rekao da je tu potencijal velik, ali mi je rijetko tko vjerovao. Dosad je za cijelo ljeto promet bio nekih 2000 eura, za cijelo ljeto. Međutim, ljeto je ozbiljna šansa i u ovom našem ski biznisu. Mi smo svi usavršili zimu i sada se menadžeri koji su malo duže u ovom poslu više natječu tko će biti uspješniji preko ljeta, ističe Ljevnaić.
Elem, priprema, pa ljeto, ali garant s pogledom na zimu, na mjere, na ikakvu mogućnost da se skija. Poduzelo se štošta, pa tako zanimljivo izgleda činjenica da Jahorina ima i svoj laboratorij da se pred povratak kući u druge države skijaši turisti imaju gdje, ako treba, testirati.
– Mi smo prvo gledali što su radili ski centri kojima je bila sezona dok je u nas bilo ljeto, poput recimo Novog Zelanda. Onda smo pratili kakve su odluke donijele alpske zemlje koje se intenzivno bave ski turizmom. Infrastrukturu smo pripremali svakako i odlučili – ajde da budemo korak ispred svih, da prioritet bude siguran boravak skijaša. To je glavni prioritet bio. Kad to bude ugroženo, mi ćemo zatvoriti. Bezbrižan, siguran boravak skijaša glavni je prioritet. S jedne strane propisali smo koronaprocedure, a s druge strane dali smo koronagarancije. Tko god kupi ski pass, a ne dođe zbog korone ili mora prekinuti skijanje, ili vraćamo novac, ili mijenjamo za sljedeću sezonu, ili da te dane iskoristi za sezone. Dakle, skijaš nema nikakav rizik, ni financijski, ni sigurnosni, ističe Ljevnaić.

Smanjen kontakt

Uradilo se štošta da se čim više smanji kontakt, izbjegne gužva, primjerice i na nekim se benzinskim pumpama ski pass može kupiti, a prodajnih mjesta je dvostruko više nego ranije. U gondole koje se dezinficiraju svaki dan neće deset skijaša, već maksimalno četiri, procedure su propisane i za boravak na otvorenom, od obaveznog držanja distance kad se čeka žičara do obavezne bandane ili maske preko usta, a tu je i onaj spomenut laboratorij u slučaju da neki skijaš ima simptome ili mu po povratku kući treba test na COVID. I interesa skijaša ima!
– Što se Hrvatske tiče, najviše je interesa iz Dalmacije, najviše su nam i dosad dolazili ljudi iz Dubrovnika, Splita, što je i logično jer smo im najbliže. Dolaze skijaši iz Zagreba, bilo je i Riječana prošle zime, ali je najviše Dalmatinaca, kaže Ljevnaić.
Ono što Jahorina ove godine neće imati jesu zabava, eventi, po kojima je poznata. Primjera radi, prošle je godine na otvaranju skijaške sezone na Jahorini pjevao Bryan Ferry.
– Ne samo Bryan Ferry! Pretprošle smo godine imali Olimpijske igre za mlade. To je ogroman događaj za koji smo dobili najbolju ocjenu. A što se tiče koncerata, stvarno mislim da ne postoji zvijezda iz regije koja nije bila na Jahorini u protekle dvije godine. Pregovarali smo i s Davidom Guettom, priča je otvorena ostala i sa Stingom, ali evo. Za ljetnu sezonu je bilo dogovoreno i Bijelo dugme, da se skupe opet svi zajedno, ali zbog korone nije toga bilo. Jahorina je dobra za druženje, ali ove se godine toga moramo odreći, ove godine toga nema na Jahorini, nema after partyja i žurki u zatvorenom. Moramo se pridržavati svih mjera. Samo šetnja, samo skijanje na svježem zraku, to je ono što Jahorina nudi ove godine. Mi ne nudimo ništa više od toga, poručuje Ljevnaić.

Rijeka u srcu

Nego Rijeka, grad u kojem se Dejan rodio i živio, da bi ga put odveo na studij u Beograd, pa preko ‘šefovanja’ skijalištima Kopaonika, evo doveo do Jahorine.
– Rijeka, najljepši grad na svijetu! Puno familije imam u Rijeci, ne samo majku već i puno rodbine. To je moj grad! Ja živim i radim svuda, ali Rijeka je moj grad i stvarno ga volim. Često idem u Rijeku. Nekad mi je dovoljno da prošetam Korzom, popijem kavu, gledam u more, iskreno će Ljevnaić.
Puno mu je i prijatelja dolje, kaže, pa i onaj najbolji – Alan Zgomba.
– Zahvaljujući i ovim društvenim mrežama, svi smo u kontaktu. Dođu do Sarajeva, ja do Rijeke. Rijeka je, po meni, kozmopolitski grad, moj grad. Dvije trećine života živim u Beogradu, obitelj mi je tamo, živim na relaciji Beograd – Jahorina – Rijeka. Što više putujete u životu, što više toga vidite, to vam rodni grad bude sve ljepši, ističe Ljevnaić.
Kako je krenulo, velimo mu, eto njega jedan dan i na Platku ili u Gorskom kotaru da i tamo učini dobar posao. Zanimljivo je pritom kako je u doba kad je bio zaposlenik Skijališta Srbije obilazio Bjelolasicu, koja je tada, koliko se sjeća, bila u fazi restrukturiranja. Dio zaposlenika interesirao se za posao na Kopaoniku, pa su, tko god je želio, posao i dobio.
– Bjelolasica je ski centar, ima i olimpijski brend, ali mislim da nije dovoljno iskorišten. Mogao bi bolje, sigurno bi, jer ima blizinu mora, ali bi se prvo trebala dati neka sigurnost kroz sistem osnježavanja da se dobije nekih 130 dana skijanja. Nakon toga se lako sve razvije. Kad bi imali dobar paket ponude na Bjelolasici, ja garantiram da bi svaki turist koji dođe na more došao i na Bjelolasicu, ne dvoji Ljevnaić.

Privrednik godine

Tako zbori onaj kojeg su u BiH proglasili i privrednikom godine. Kazuje Ljevnaić da nije ni znao da će tu nagradu dobiti. Sve mu je, veli, nekako već viđeno, jer na Jahorini ga je dočekala ista situacija koju je zatekao i kad je vodio Skijališta Srbije.
– Firma je bila u sličnoj situaciji: gubitaš, nema plana dobiti, nije skijanje baš ni popularno… Ni ja nisam znao puno o skijanju, pa sam išao u Italiju i učio od direktora Dolomita, pa u Val Thorens i učio od direktora Val Thorensa, pa sam išao u Ameriku i učio od direktora Aspena, učio kako se izrađuje biznis ključ, cjenovnik za ski centar… Učio, učio, učio, a kad sam naučio raditi cjenovnik za ski pass na Jahorini po modelu iz Val Torensa, mi smo zaradili jedno milijun eura više – priča Ljevnaić.
Naučio je, kaže, kako skijaš razmišlja da bi mu se prilagodili. Jer, dodaje, skijaši su posebna priča.
– Skijaši su u prvih pet posto najbogatijih u svakoj zemlji i uvijek biraju najbolje. To vam je odgovor i za Bjelolasicu i neke druge centre. Skijaš ima novac i on bira i ide tamo gdje je najbolje – rezimira Ljevnaić.
Dakako, puno je tu računice, da sve bude isplativo, da zemlja koja nije velika ostvari korist.
– Kad izgradite žičaru bilo gdje, ona indirektno zapošljava ogroman broj ljudi. Na njoj direktno radi njih pet do šest, ali ona indirektno zapošljava i ski školu, i ski rentu, i ugostitelja, hoteljere, i onog tko proizvodi krumpir, paradajz, sok od borovnica, maline… Ne postoji oblast koju ne tangira žičara. To je lanac. Neke ozbiljne svjetske kuće pokušale su naći makar jednu granu koju ne dira taj planinski turizam i nisu je mogli naći. To je zamašnjak koji pokreće sve, a s druge strane ako na toj žičari plaćenoj pet milijuna eura stoji čovjek koji je nekulturan, neuredan, neobrijan, ne kaže “dobar dan” svakom gostu, ta žičara nema nikakvu vrijednost. I opet je tako i do ljudi i do rukovođenja. Vjerujte mi da je lakše investirati i izgraditi nego poslije upravljati – objašnjava Ljevnaić.

Orvelovska godina

Direktor OC-a Jahorina voli čitati Andrića i Orwella, a godina je ova bome posve orvelovska. Svemu usprkos gazi ski cenatr Jahorina očito dobrim putom. Stoga Ljevnaić poziva hrvatski puk da dođe i da uživa.
– Jahorina ima ljude, tu možete popiti rakiju i kavu s konobarom, ljudi su tu neposredni i najbolji domaćini. Ja nisam s Jahorine pa su me primili kao da sam njihov sto godina. To je najveća prednost Jahorine, plus najbolji odnos cijene i kvalitete – ističe Ljevnaić.
Taj odnos i ilustrira posve konkretno, kaže kako je na ski openingu ski pass 10 eura dan! Francuska, Italija, Austrija imaju ski pass od 45 nadalje, a na Jahorini – 10! A ispod Sarajevo da ga se obiđe.
– Rekoste mi, pomalo u čudu, “vi radite!?”. Računali smo nešto, imamo 250 zaposlenih u OC-u Jahorina, ali indirektno od nas živi preko dvije tisuće zaposlenih samo na Jahorini. Dvije tisuće ljudi ovisi o nama, hoće li preživjeti. Puno ljudi u turizmu je dobilo ove godine otkaz, a mi smo imali najbolju sezonu i zaposlili nove. Borimo se da damo maksimum u skladu s okolnostima, a ako država u nekom trenutku kaže da ne može, mi raditi nećemo. Dok može, trudimo se i želimo spasiti sva radna mjesta. To je naš najveći cilj – da svaki čovjek može pregurati sa svojim primanjima, naglašava Ljevnaić.
Direktor OC-a Jahorina strastveni je skijaš. Posve je pritom bila kriva novinarska pretpostavka da se skijanjem nije zarazio u Rijeci.
– Jesam, baš u Rijeci. Prvo moje skijanje je na Platku. Išli smo mi iz škole Vladimir Gortan gore i tu je bilo moje prvo skijanje. Poslije toga je bio Kopaonik i, vjerujte mi, a ljudi to često ne vjeruju, radim posao koji volim najviše na svijetu. Završio sam političku akademiju, ali sam i tad pravio grupe da idemo na skijanje. Volim prirodu i ne zamjeram joj ništa čak ni u ovoj koroni jer mislim da smo se mi kao ljudi previše opustili i da smo prestali voditi računa o prirodi. I ja se mijenjam kroz život. Kad sam počeo kao mladi direktor i krenuo graditi i zbog gradnje rušiti drveće, zaštitari mi govore da ne može to tako, bez plana. Tad sam se ljutio, a sada sam najveći zagovornik toga da se zabrani gradnja na Jahorini i da nijedno više drvo ne posiječemo na planeti. Sad mi je priroda ispred svih investicija. Priroda je iznad svega i pokazuje nam na svoj način da moramo voditi računa o ekologiji, okruženju, imati ekološku svijest. To je najvažnije jer to smo mi i što ćemo ostaviti djeci ako sve uništimo, zagadimo i pretvorimo u beton, zaključuje Ljevnaić.

Slušam štab

Jahorina je 29. studenog otvorila skijašku sezonu, prva u Europi i u regiji, dakako. Riječanin na čelu OC-a Jahorina zna što radi. A veli i to da će, pošalje li grad Rijeka autobus đaka na Jahorinu, on dati svima ski pass. Za kraj, jer novinarska služba tako hoće, pitamo koliko ljudi očekuje ove godine na Jahorini.
– Ove sam godine zauzeo stav da se ne bavim predviđanjima jer se u danu sve mijenja. Na mogu biti neozbiljan. Uvijek sam volio kontrolirati proces, a ove godine po prvi put ne mogu. Slušam štab i to je to, iskreno će Ljevnaić.