U opravdanoj brizi što unosimo u sebe, proučavamo etikete na proizvodima, guglamo što znače brojevi iza potencijalno zlokobnih troznamenkastih „E“ oznaka za aditive, tražimo „domaće“ namjesto industrijskog. S druge strane, pijemo flaširanu običnu vodu iz plastičnih boca, mada nas zdravstveni autoriteti uvjeravaju da je ono što pijemo iz našeg vodovodnog sustava potpuno sigurno i zdravo. No, je li baš tako? Najnovije istraživanje inženjera s Sveučilišta Kalifornija iz Riversidea sugerira da nije.

Otkrili su da zahrđale metalne vodovodne cijevi  u kombinaciji sa zaostalim dezinficijensima kojima se vodovodna mreža povremeno tretira, proizvode određenu količinu šesterovalentnog kroma. Krom kao mineral sam po sebi nije štetan, dapače esencijalan je za funkcioniranje tijela jer sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata i masti, ali je manje poznat od željeza, kalcija ili magnezija jer nam ga treba u tragovima, pa se rijetko događa da ga ne unosimo dovoljno u tijelo redovnom prehranom. Ima ga puno u pivskom kvascu, ali i u običnom pivu, pa ga pivopijama sigurno ne nedostaje.

Erin Brokovich

Krom može postati opasan ovisno o njegovom oksidacijskom stanju. Trovalentni je još bezopasan, ali šesterovalentni je dokazano kancerogen, iako ga se i dalje obilato koristi u industriji, za štavljenje kože, u proizvodnji boja, cementa i antikorozivnih sredstava. U tijelo može ući gutanjem, udisanjem pa i preko kože.

Američki inženjeri su otkrili da je upravo ovaj najopasniji krom nuspojava interakcije metalnih vodovodnih cijevi i dezinfekcijskih sredstava. Ova priča ne tiče se samo Amerike, s obzirom da i oni tretiraju vodu klorom kao dezinficijensom baš kao i mi. I vjerojatno se željezu koje se prije obilato koristilo za vodovodne cijevi prije negoli se prešlo na plastiku, kao i u Americi, dodavao krom kako bi cijevi bile otpornije na hrđu.

Kako primjećuje znanstvena stranica Phys, ova priča ima dodirnih točaka sa slučajem tvrtke Pacific Gas and Electric Company (PG&E) koja je godinama puštala otpadne vode u zabitima Mojave pustinje istočne Kalifornije koje su sadržavale šesterovalentni krom i tako uzrokovale teška oboljenja rijetkom tamošnjem stanovništvu jer su te vode ušle u vodoopskrbi sustav. Priča je postala globalno poznata preko holivudskog filma „Erin Brokovich“.

Haizhou Liu, profesor kemijskog i ekološkog inženjerstva na Tehničkom fakultetu Marlan i Rosemary Bourns pri Sveučilištu Kalifornija koji proučava kemiju obrade vode,  pretpostavio je da dio kroma koji se nalazi u vodi za piće može nastati interakcijom hrđe na cijevima i dezinficijensa u vodi. Provjerio je svoju pretpostavku tako da je izrezao dva komada cijevi, jedan pet godina u uporabi i jedan koji služi već 70 godina za distribuciju vode. Sastrugao je hrđu s unutarnje strane, iz te prašine analizirao koliko kroma sadrži i onda je polio uobičajenim sredstvom za tretiranje voda za piće, klorom.

Prijašnji eksperimenti pokazali su da ova sredstva mogu transformirati trovalentni krom u višu formu oksidacije, odnosno da postane šesterovalentni, a time i vrlo opasan za ljudsko zdravlje.  Ono što je profesora Liua i njegove suradnike iznenadilo je činjenica da obični, nulavalentni krom iz hrđe puno brže prelazi u opasnu šeseterovalnetnu inačicu u dodiru s klorom, negoli trovalentni. Slijedili su eksperimenti modeliranja koji su pokazali niz mogućnosti koliko šesterovalentnog kroma može izaći iz slavine u stvarnim uvjetima. Najgori scenarij dogodio se u vodi za piće s visokom razinom bromida.

Konkretne preporuke

„Ova otkrića mijenjaju naš tradicionalni pogled na mogućnost ulaska opasnog šesterovalentnog kroma u vodu za piće i bacaju novo svjetlo na važnost upravljanja infrastrukturom za distribuciju vode kako bi bili sigurni da nam toksične tvari ne ulaze u sustav opskrbe pitkom vodom“ – rekao je profesor Haizhou Liu.

Studija upozorava na činjenicu da svijet ima sve više problema u osiguranju pitke vode za sve i da se u tom svijetu sve više koristi reciklirana i desalinizirana voda. A upravo takvim vodama ima najviše bromida. Studija preporučuje da se u vodoopskrbne sustave ugrađuju cijevi s manje udjela kroma u željezu, odnosno da se za dezinfekciju pitke vode koriste dezinficijensi koji izazivaju manju reakciju klora, kao što su monokloramini.