Znanstvenik Ivan Đikić ne prestaje s otvorenim pitanjima za Vladu i druge visoke aktere uključene u “hrvatsku borbu s epidemijom covid-19”.

Novim je priopćenjem odgovorio bivšem ministru Draganu Primorcu, ali opet dotaknuo i premijera Andreja Plenkovića i ministra zdravstva Vilija Beroša.

Đikićevo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Primorac,

želio bih javno odgovoriti na Vaše navode iznesene na portalu Index:

“Vidio sam da kolega Đikić proziva za sukob interesa prvo ‘jednog člana Znanstvenog savjeta’, a onda mene za sukob interesa zbog antigenskih testova. Ne znam kako mogu biti u sukobu interesa, ne poslujem s državom. U Sv. Katarini se provode brza antigenska testiranja, ali ne poslujemo s državom niti prodajemo državi antigenske testove. Mislim da je kolega Đikić pogriješio, pucao je sačmaricom ne brinući koga će pogoditi.”

Sukob interesa u Znanstvenom savjetu

Na pitanje sukoba interesa u Znanstvenom savjetu odgovorit će ministar Beroš, koji je i jučer, u telefonskom razgovoru, jasno i nedvosmisleno potvrdio svoju spremnost kao i spremnost koordinatora znanstvenog savjeta gospodina Frke Petešića, da tome pristupe na transparentan način. Javnost će, kako su najavili, o tome biti obaviještena bez ikakvih prikrivanja i na temelju točnih dokumenata potkrijepljenih izjavama.

Pucanje sačmaricom

Ne znam kako razumjeti tu Vašu metaforu? Ako mislite da pitanjima pogađam i druge osobe koje možda rade slične stvari, onda sam, i ne namjeravajući to, uspio dobro pogoditi, iako nikoga nisam prozivao imenom. Postavio sam jedino pitanje ministru zdravstva i premijeru Vlade RH kao što bi ga mogao postaviti i svaki drugi državljanin ove zemlje. Kao znanstvenik fokusiran sam samo na točne činjenice i trudim se uvijek biti fokusiran na cilj i pozitivni rezultat. U Sinju bi takav pristup nazvali ‘gađanjem u sridu’.

Pitanja o financiranju testiranja nogometaša

Čini se da sam svojim pitanjima pogodio ‘u sridu’ upravo stoga što do danas izbjegavate dati direktne odgovore. Stoga pitanja ponavljam još jednom:

1. Tko je i kako financirao testiranje nogometaša na covid19 u RH?

Isticali ste se da je to revolucionarna nova strategija RH kojoj se cijeli svijet divi uključujući i UEFA i FIFA. Ako je tome tako, onda ne razumijem zašto ju sada ne koristite u Hrvatskoj uspješno kada imamo toliko nogometaša zaraženih?

2. Napisali ste da je HNS je simbolično platio trećinu cijene vrijednosti projekta.

Mene, a vjerujem i građane RH, zanima kolika je ukupna vrijednost tog projekta: 200 ili 500 tisuća kuna? Ili još više od toga?

Također, važno je i tko je dobio novce od HNS-a te gdje su vršena testiranja? Jeste li Vi osobno ili bolnica Sv. Katarina primili iznos od HNS-a za testiranja nogometaša? Rekli ste da je jedan dio testiranja napravljen u kompaniji Genos (kolega Lauc tvrdi da je Genos sve napravio bez novca HNS-a). Koliko je novca plaćeno Nastavnom Zavodu Andrija Štampar u Zagrebu?

Kad to saznamo, cijeli slučaj s financijske strane bit će transparentan i jasan.

3. U Vašem obraćanju ministru Berošu rekli ste da to nije državni nego privatni projekt između Vas i gospodina Šukera odnosno HNS-a.

Nameće se pitanje tko je dopustio da se takva ‘privatna’ testiranja vrše u javnoj zdravstvenoj ustanovi kada je cijeli zdravstveni sustav bio pod ogromnim opterećenjem?

Osim toga, u izjavi za Tportal ste rekli: ‘Radi se o znanstvenom projektu kojem je prethodilo dobivanje mišljenja Etičkog povjerenstva.’

O tome ne želim nagađati a još manje bilo što zaključivati nego tražim Vaša razjašnjenja. Zbunjuje me kako je moguće da se u jednom projektu, koji Vi nazivate privatnim, vama kao istraživaču dopušta da takva istraživanja radite u javno zdravstvenoj ustanovi i raspolažete osobnim podacima drugih građana RH? Iz kojih razloga i temeljem kojih načela je Etičko povjerenstvo donijelo tu odluku?

Iskreno se nadam da ćete odgovoriti na ova zadnja pitanja o testiranjima nogometaša. U međuvremenu, pričekat ćemo da ministar Beroš provjeri sve činjenice o antigenim testiranjima i mogućim sukobima interesa u radu Znanstvenog savjeta te da o tome obavijesti širu javnost, napisao je Đikić u priopćenju.

Ponukan svim tim nejasnoćama odlučio sam javno iznijeti i spoznaje o ozbiljnim problemima u pristupu testiranju građana RH jer oni imaju i izrazitu važnost u uspjehu naše zajedničke borbe protiv covid19 pandemije. Stoga je ovaj dio pisma namijenjen Vama, ali i Vladi RH i građanima RH.

Gubici u ljudskim životima i ekonomiji zbog problema s testiranjima!

Hrvatska je danas ‘Wild West’ testiranja. Ne postoje transparentna pravila, nije uvijek jasno tko se i kada testira, tko se ubraja u zaražene a tko ne. Primjerice antigeni testovi nisu uračunati u broj zaraženih, ‘vjerojatni’ covid19 pacijenti su osobe u izolaciji sa simptomima bez ikakvih testiranja, ne uračunavaju se u broj zaraženih. To dovodi do toga da smo listopad i studeni donosili potpuno krive procjene i da je Vlada RH donosila krive odluke što je rezultiralo današnjom situacijom s velikim ljudskim i ekonomskim gubicima.

To se može riješiti jasnim pravilima i odlukama. No, veći problem su kapaciteti testiranja i veliki nered u naplaćivanju i cijenama testiranja. Naglašavao sam da trebamo pratiti tijek novca kako bi se otkrilo kako i gdje su se donosile odluke. O troškovima genetskih testiranja (PCR metodom) se dosta pisalo u medijima i prema javno dostupnim podacima bili su 2,5 do 10 puta skuplji nego što bi trebali biti. Postavljeno je pitanje u članku u JL: ‘Zašto su PCR testovi u Hrvatskoj tako skupi? Za građane cijene astronomske a u nabavi 70-ak kuna’. Kolike su definirane cijene genetskih testiranja od strane HZJZ – 750 kuna ili više?.

S druge pak strane su antigeni testovi – oni su trebali biti uključeni u testiranje građana u RH od sredine listopada. Jako sam se zalagao da se dobro pripremimo i da ih pametno uvedemo u sustav mjera u borbi protiv covid19, a ne stihijski i manipulativno. Pametno znači brzo, lokalno, s malim mobilnim timovima u realnom vremenu. Stihijski znači, država se u to ‘ne želi miješati’ i onda lobiji i privatnici definiraju pravila i cijene. Naglašavao sam nekoliko puta da se ta testiranja trebaju službeno uvesti u rad HZJZ. Međutim, gospodin Capak je dugo tvrdio da antigeni testovi nisu dovoljno dobri za RH tako da je HZJZ tek prije tri dana (26.11) objavio uputu za pravilno korištenje antigenskih testova u RH. Do tada je bio ‘divlji zapad’ u RH gdje su nepoznate osobe i lobističke grupe definirale brojne uvjete i zarađivale na testiranju.

Antigeni testovi, cijene i zarada!

Primjer masovnog testiranja u Zagrebu je potpuni promašaj stručnog djelovanja. Samo masovno testiranje bez pravilnih mjera i korištenja podataka za brzo lokalno djelovanja neće pomoći u sprečavanju zaraze a ogromni novci građana Zagreba bit će potrošeni. Nisam upoznat s cijenama testiranja u gradu Zagrebu i brojem testiranja ali se govori o desecima tisuća planiranih testiranja. Tko gubi takvim testiranje? Zdravlje i građani. Tko zarađuje? Oni koji provode takva testiranja.

Iz medija se može pročitati da ste Vi, gospodine Primorac, preko bolnice Sv. Katarina bili među prvima u RH koji su medijski promovirali antigena testiranja, uveli ih u svoju bolnicu i počeli naplaćivati 350 kuna po testiranju (https://hrturizam.hr/sv-katarina-brzo-testiranje-covid19/) Članak je objavljen 17.10.2020 godine. Ovdje nikako ne želim insuirati da ste Vi ili bolnica Sv. Katarina napravili bilo što nezakonito, nego naglašavam da Vam je Vlada dopustila da definirate tu cijenu.

Kao ilustraciju, nudim jednostavnu matematiku: prema medijski dostupnim podacima jedan antigeni test korišten u Slovačkoj košta 4 eura. U Hrvatskoj prema Vašim najavama 350 kuna ili 46 eura. To znači da bilo koji privatni laboratoriji u Hrvatskoj (ne samo Sv. Katarina nego bilo tko drugi ako koriste te cijene, a država ih ne limitira) mogu zaraditi 42 eura po svakoj osobi koju testiraju. To isto znači da unutar mjesec dana ako se dnevno rade 1000 testova može se zaraditi 1,26 milijuna eura (42 eura x 30 dana x 1000 testova). U kunama to je 9,3 milijuna.

Nije li to ogromna zarada unutar mjesec dana? Ukoliko možda netko testira desetak tisuća građana (primjerice grad Zagreb, po još uvijek meni nepoznatim cijenama) mogućnost zarade koristeći taj mali banalni test (koji može napraviti bilo koji pravilno educirani zdravstveni tehničar u mom laboratoriju unutar 5-15 minuta) se multiplicira.

U trenucima teškog ekonomskog stanja cijele države, gubitaka privatnog sektora, ugostitelja, radnika i socijalno ugroženih građana, to je ekstremno visoka zarada za samo jednu gospodarsku granu koja, čini mi se, nema uvedena jasna pravila igre. Upravo radi toga je neophodna hitna reakcija Vlade da se stane na kraj takvoj praksi.

Nerazumijevanje sukoba interesa!

Često je nerazumijevanje definicije sukoba interesa u RH. To je vidljivo i iz toga što tvrdite da Vi ne prodajete državi antigene testove pa ne možete biti u sukobu interesa. Naravno vi ne prodajete državi, vi prodajete građanima RH antigena testiranja, i na tome zarađujete, na što imate potpuno pravo kao privatnik. Ali država ima obavezu regulirati tržište svojim odlukama koje moraju biti pravedne prema svima u RH. U odlukama Vlade povezanih s antigenim testovima Vi kao privatna osoba s direktnim interesom ne biste smjeli sudjelovati.

Osobno ne znam jeste li Vi osobno bili u sukobu interesa u radu Znanstvenog savjeta? No Vi svakako možete javno odgovoriti jeste li vi sudjelovali u raspravama o brzim antigenim testovima na sjednicama Znanstvenog savjeta Vlade RH od listopada do studenog? Ako jeste to je onda klasični i školski primjer sukoba interesa. Nadam se da se oko toga možemo teorijski složiti. Na Vama i Vladi RH je da te podatke objavite i uklonite bilo kakvu sumnju da ste Vi osobno bili u bilo kakvom sukobu interesa, te da ćete se i u budućnosti pridržavate visokih kodeksa znanstvene čestitosti i profesionalnog ponašanja.

No postoji i dublji i ozbiljniji problem u sustavu javnog djelovanja u RH, a to je prešutno toleriranje da su pritajeni sukobi interesa jedan od najraširenijih oblika gospodarskih manipulacija u zemlji. Radi se o povlaštenom statusu kojeg privatnici pribavljaju dobivanjem važnih informacija i odluka iz kruga politike, a koje iskorištavaju djelujući za vlastitu korist ili korist svojih lobističkih grupa. Tako raspolaganjem važnih informacija iz krugova visoke politike stječu materijalnu korist a istodobno imaju i utjecaj na donošenje odluka te iste politike.

Apel premijeru Plenkoviću

Gospodine Plenkoviću, Vi ste najodgovornija osoba u RH koja ima i autoritet i obvezu stati na kraj bilo kojem obliku neregularnosti u gospodarskim i političkim djelovanjima, a posebice ako se odvija u trenutku najveće državne krize od domovinskog rata i ako sadržava elemente profiterstva. Vjerujem da Vi osobno niste u kontaktu s opisanim djelovanjima jer često ističete, a u što želim vjerovati, da zagovarate nultu toleranciju na bilo koji oblik profiterstva i korupcije. Upravo stoga, očekujem da ćete brzo i adekvatno reagirati na bilo koju od ovih sumnji, pokažu li se opravdanim.

Posebno je važno i suzdržati se od toga da se argumentirane kritike na djelovanje Stožera i Znanstvenog savjeta, kao i sumnje na nepravilno djelovanje nekog od njegovih članova, tumače kao neki općeniti ‘lov na vještice’ oporbenih stranaka i njihovih savjetnika, što se često pokušava. To tim više jer je veoma osjetljivo vrijeme u kojemu se cijela stvar događa kao i posljedice koje ona za sobom povlači.

Želim Vas izvijestiti da sam primio veliki broj poruka, podataka i dokumenta od brojnih kolega, liječnika, stručnjaka i ‘običnih’ građana, u kojima ozbiljno i argumentirano ukazuju na probleme i nepravilnosti u svezi testiranja u RH, ali i glede drugih aktivnosti u bolnicama i centrima javnog zdravstva. Jedan od primjera su nejasnoće s financiranjem i odobravanjem testiranja nogometaša tijekom zdravstvene krize. Molim Vas da preispitate cijeli slučaj i među ostalim, odgovorite kako je moguće da se prostorije javnog zdravstva koriste za privatne projekte pojedinaca tijekom ozbiljne zdravstvene krize?

Posebno podvlačim poruku koju sam primio od svoje kolegice koja radi u Zavodu Andrija Štampar: ‘Testirali smo sve te nogometaše, a nismo imali dovoljno testova za staračke domove’. Je li to moguće? Vi, gospodine Plenkoviću, imate mogućnost, a i obvezu provjeriti ove podatke te potvrditi ili odbaciti sumnju da su privatni interesi nadvladali interese države i građana u obrani zdravlja građana RH. To od Vas očekuju vjerujem svi građani RH!

Savjet ministru Berošu

Jučer sam, u telefonskom razgovoru, ministru Berošu iznio prijedlog kako se brzo i elegantno može regulirati cijena antigenih testiranja u RH. Treba definirati limit za cijene svih antigenih testova na 70 ili max 100 kuna po testu u državnim i privatnim laboratorijima. Nakon toga, svi građani RH koji su bili testirani u privatnim laboratorijima u zadnjih par mjeseci a platili su više od tog iznosa trebaju biti refundirani za svoj novac od tih istih privatnih laboratorija.

To znači, ako je neki građanin platio 300 kuna za svoje testiranja, privatnik mu mora vratiti razliku (230 kuna). Mislim da bi to bila pravedna odluka od strane Vlade koja bi uvela red u naplaćivanja testiranja u RH (državnih i privatnih). Slično bi trebalo napraviti i za genetska PCR testiranja. Ovo su izrazito teška i krizna vremena i nerazumno podizanje cijena testiranja od strane privatnika nisu etična, opravdana niti u interesu većina građana RH.

Zašto je transparentnost sada važnija nego ikad ranije?

Držim da je u ovom zahtjevnom trenutku posebno važna vjera građana u stručnost, poštenje i vjerodostojnost Vlade RH i njihovih savjetnika, do mjere da određuje dinamiku a možda i cjelokupnu perspektivu stišavanja pandemije.

Tome u prilog navodim i izjavu urednika British Medical Journal, gospodina Kamrana Abbasija koji se pita kako zaštititi znanost u ovim izuzetnim vremenima? On tvrdi da je prvi korak puno otkrivanje sukoba interesa vlade, političara, znanstvenih savjetnika i namještenika odgovornih za testiranje i praćenje, za dobavu dijagnostičke opreme te isporuku cjepiva. Posebno naglašava transparentnost donošenja odluka, procesa i odgovornosti i ističe da ljudi u sukobu interesa ne smiju biti uključeni u donošenje odluka o proizvodima i politikama. Moje su intervencije usmjerene upravo tome cilju, napisao je Đikić.