Foto: DUŠKO MARUŠIĆ/PIXSELL
Nakon duge i teške bolesti u 78. godini preminuo kazališni i televizijski glumac i redatelj Mustafa Nadarević
povezane vijesti
Uvijek to zvuči hladno i suhoparno, te vijesti o smrti nečijoj. Možda se drugačije i ne mogu napisati. »Legendarni glumac Mustafa Nadarević preminuo je nakon duge borbe s teškom bolešću u 78. godini, javlja Radio Sarajevo«, prvo je što se jučer u neki popodnevni sat objavilo.
A onda su, jedan po jedan, portali, mediji, vijesti na radiju prenijeli da glumca više nema. Među svim nevoljama što ih je donijela ova godina za zaborav donijela je i to da su smrti nikad vidljivije i da je red velikana koji su nam po dobru ušli u živote svakim danom dulji.
Kazalište i film
U onoj objavi prvoj pisalo je da je vijest o smrti Mustafe Nadarevića potvrdio glumac Moamer Kasumović za portal Radiosarajevo.ba. A onda i to da je Nadareviću bio dijagnosticiran karcinom pluća, da je nedavno otpušten iz bolnice i da je bio u kući u Zagrebu.
Pišu i podaci iz biografije; da je rođen u Banjoj Luci 1943. godine i da je najveći dio života proveo je u Zagrebu. Kazališnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Prve je velike uloge dobio u domaćim kazališnim komadima – Bogdana u »Hvarkinji«, Pometa u »Dundi Maroju«, Miletića u »Ostavci«, Leonea u »Gospodi Glembajevima«.
Glumio je i Cyrana, Figara i M. P. Murphyja, a filmsku karijeru započinje početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u sporednim ulogama. U filmu »Otac na službenom putu« Emira Kusturice 1985. godine istaknuo se ulogom Zijaha. Zatim su uslijedili filmovi »Već viđeno« Gorana Markovića 1987. godine, »Glembajevi« Antuna Vrdoljaka 1988. godine pa »Kuduz«, »Gluvi barut«, »Praznik u Sarajevu«, »Puška za uspavljivanje«, »Ničija zemlja«, »Gori vatra«, »Nafaka« i mnogi drugi.
Uspješan redatelj
Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji »Lud, zbunjen normalan«, koja je snimana od 2007. do 2016. godine. Kao redatelj je debitirao 1992. godine s predstavom »Let iznad kukavičjeg gnijezda«, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – »Balkanski špijun« Dušana Kovačevića, »Zabune« Alana Ayckbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, »Hasanaginica« Milana Ogrizovića u Hrvatskom narodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu. Sva to piše, samo ne piše što svatko od nas onako za sebe pamti od silnog djela velika glumca. Jer, pamtiti se i voljeti itekako ima što.
Duje iz Velog Mista, inženjer baluna, praški student, elegantan, zalizane kose, savršenog pregleda igre. Da je samo činjenice da je Nadarević odigrao ulogu na splitskom dijalektu kao da je tu rođen, bilo bi puno, ma ima tu puno više. Minijature Borisa Dvornika i Mustafe Nadarevića, pa još ako je tu negdje i Ivica Vidović, to je veće od svakog driblinga, svakog duplog pasa sve da ga Messi i Ronaldo razmjenjuju. »Dribling je uspija«, rek’o bi, kao što u seriji i jest rekao Duje. Dribling je uspio mali milijun puta, jer nema valjda boljeg Leonea Glembaya od njegova, baš kao što nema drugih Izeta niti ga može biti.
Ma, kad se zapjeva ona »Malo je, malo dana« u malom a velikom filmu Pjera Žalice »Kod Amidže Idriza«, možda je to ono najbliže Glumcu i onom kakvi bi ljudi na svijetu trebali biti.
Mustafina Rijeka
Godine 2018. Mustafa Nadarević je dobio nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje Hrvatskoga društva dramskih umjetnika. U obrazloženju je pisalo: »Svojim ukupnim umjetničkim radom, intrigantnim režijama i duhovitim scenarijima, dubokom posvećenošću božici Thaliji, pedagoškim radom i svakim svojim nastupom Mustafa Nadarević je doista potvrdio da je velikan hrvatskog glumišta koji je cijeli svoj život posvetio umjetnosti riječi, geste i emocije obogativši kulturu Republike Hrvatske, kao i kulture susjednih zemalja«.
Ako sjećanje ne vara, u znak zahvale Nadarević nije govorio puno, nego se nekako svekolike pozornice iskrao lagano kao da pazi da svijetu ne smeta. Iste te godine Nadarević je gostovao na N1 Televiziji pa pričao o svom životu. U njemu i Rijeke, Rijeke i Mustafe Nadarevića na početku onog što se zove karijera!
– U Rijeci sam radio kao izbacivač. Gdje sam ja bio, djevojke su dolazile stalno, ali ne zbog mene, nego zato što nije bilo tuče. Ako se zakuha, zamolim ih da izađu i da se ispred tuku do mile volje. U Gusaru u Rijeci. Ako netko ima iz Rijeke, potvrdit će. Rijeka je moja velika uspomena, tamo sam se počeo baviti glumom, recitirati, igrati neke ulogice – kazao je tad Nadarević.
Ode Glumac… Ode Mustafa, Duje, Mujica, Izet, Leon, Pomet, Zijah…
Umjetnik jedinstvene energije i snažnog izraza»Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ«, riječi su Mustafe Nadarevića, glumca koji je prije nekoliko godina zajedno s Radom Šerbedžijom na Motovunskom filmskom festivalu osvojio nagradu »50 godina« za pola stoljeća karijere. Iako je za sebe znao reći da se uvijek izvlačio na talent i da je tek iza tridesete počeo ozbiljno raditi, u karijeri započetoj već u prvom osnovne kada je na školskoj priredbi zbog svoje duge kose i piskutava glasa glumio Crvenkapicu, odigrao je više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV-serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Od njega su se jučer opraštali mnogi, između ostalog i navijači Hajduka koji će ga pamtiti po ulozi inženjera Duje iz Velog mista. Splitski se klub od Nadarevića oprostio prigodnim citatom iz kultne serije Miljenka Smoje: »Klub je ka’ i čovik, nosi ime za cili vik! Počivao u miru, inžinjeru Duje.« Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek poručila je da je taj velikan hrvatskoga glumišta svojim djelovanjem obilježio čitavo jedno kazališno doba, a njegov odlazak ostavlja duboku prazninu. – Brojne generacije poštovatelja pamtit će ga po različitim ostvarenjima – dramskim, filmskim i televizijskim − ali prije svega kao umjetnika jedinstvene energije i snažnog izraza koji je u pravom smislu riječi živio svoj životni poziv. Smrt Mustafe Nadarevića, legendarne figure hrvatskoga glumišta, najsnažnije pogađa njegovu obitelj i prijatelje, ali njegov odlazak bolno doživljava i cijela hrvatska kulturna javnost u kojoj ostavlja duboku prazninu, stoji u sućuti. Nadarević je, dodaje, svojim djelovanjem obilježio čitavo jedno kazališno doba te je svoj zavidan glumački talent ostvario u širokom dijapazonu kazališnih, filmskih i televizijskih uloga, a ostat će upamćen u domaćem i stranom repertoaru po vrhunskim interpretacijama klasičnih dramskih rola. No, izniman glumački dar omogućio mu je da podjednako uspješno interpretira uloge i u filmskom i televizijskom mediju. – Fascinira virtuoznost kojom se kretao kroz različite dramske žanrove, lakoća kojom je uspješno ostvarivao uloge različitih dramskih predznaka i autentičnost glumačkog izričaja koja je svakoj njegovoj interpretaciji davala životnost i uvjerljivost. Za svoja iznimna ostvarenja Mustafa Nadarević nagrađen je brojnim priznanjima, među ostalim i Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo, kaže se u sućuti ministrice kulture i medija. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković uputio je u nedjelju sućut obitelji istaknutog dramskog umjetnika i glumca Mustafe Nadarevića poručivši da je taj glumački bard svojom veličinom utkao put brojnim kolegama glumcima, a pritom je ostao skroman, šarmantan i nepretenciozan. – Život gospodina Nadarevića obilježila je ljubav prema glumi još od srednjoškolskih dana kada se priključio kazališnoj grupi Viktora Cara Emina da bi nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti najveći dio karijere proveo kao član dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je i stekao status nacionalnog prvaka. U stotinama kazališnih i televizijskih uloga iskazao je nevjerojatnu sposobnost preobrazbe te glumačku virtuoznost, za što je bio višestruko nagrađivan najvišim nacionalnim filmskim i kazališnim nagradama, navodi u sućuti predsjednik Sabora Jandroković. Unatoč vlastitoj bolesti Nadarević je, podsjeća predsjednik Sabora, smogao snage i humanosti uključiti se u Nacionalni program probira i ranog otkrivanja karcinoma pluća u kampanji »Udahni za život« radi izlječenja karcinoma pluća. – Mustafa Nadarević zadužio je hrvatsku umjetnost te će ostati u trajnom sjećanju kao glumački bard koji je svojom veličinom utkao put brojnim kolegama glumcima pritom ostajući skroman, šarmantan i nepretenciozan, baš kakvog ćemo ga pamtiti. Poštovana obitelji, upućujem Vam još jednom izraze dubokog poštovanja i iskrene sućuti, zaključuje se u sućuti predsjednika Sabora Jandrokovića. |
EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: BIO JE MOJ UZOR I MOJ BRATBosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović napisao je: »Danas u 12 sati na bolji svijet preselio se veliki čovjek i glumac. Moj uzor i moj brat. Moj glumački alter ego Mustafa Nadarević. Prije skoro 40 godina radili smo prvi put u filmu »Otac na službenom putu« Emira Kusturice. Kasnije ćemo raditi još nekoliko filmova. Film Pjera Žalice »Kod amidže Idriza« najznačajniji je poslije »Oca«… Radili smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, kakva je to glumačka veličina bila… Radili smo 12 godina kultnu seriju »Lud, zbunjen, normalan« i roman se može napisati s tog seta. Osobni trijumf talenta Mujica je doživio u matičnom teatru HNK-u u Zagrebu. Njegovi »Glembajevi«, »Cyrano de Bergerac«, »Gogoljevi« i »Čehovljevi junaci« bili su vrh, golemi vrh glumačkog posla. Odavno sam te zaključao u srce i ključ bacio jer mi nikad više nije trebao. Putuj, dobri čovječe, Mustafa Nadareviću i odmori se, braco moj, napisao je. |