RIJEKA – Malo se koja klapa može pohvaliti brojkom od 35 godina umjetničkog djelovanja i stvaranja na vijugavoj, turbulentnoj, nestalnoj i nepredvidivoj glazbenoj sceni. Još ako k tomu napomenemo da se radi o ženskoj klapi, onda je divljenje, poštovanje, pa čak i čuđenje, još i veće. Ako dodamo i činjenicu da se radi o riječkoj klapi Luka, svemu tome možemo nadodati još i ponos, kao i iskrene čestitke.

Klapa Luka ove godine slavi 35. obljetnicu svojeg postojanja, a slavlje priređuje sutra, svečanim koncertom u crkvi Uznesenja bl. Djevice Marije s početkom u 19.30, no nažalost, zbog situacije s epidemijom koronavirusa, koncertu neće prisustvovati publika, već će svi oni željni dobre klapske glazbe morati posegnuti za internetom i koncert pratiti na YouTube kanalu Hrvatske glazbene unije. Klapa Luka nagrađena je i ovogodišnjom godišnjom nagradom PGŽ-a za izniman doprinos na očuvanju, zaštiti i promicanju glazbene baštine jadranskog podneblja, a sve to povod je našeg razgovora s predsjednicom klape Luka, altisticom Jagodom Lesica.

Nema tajne

Dozvolite mi da vam prvo čestitam 35. rođendan, odnosno 35. obljetnicu vašeg umjetničkog rada i dijelovanja! Što za vas znači ova uistinu respektabilna brojka, odnosno obljetnica? Koja je tajna vaše dugovječnosti, odnosno kako ste se uspjeli toliko dugo vremena održati na sceni, a pritom ostati dosljedni sami sebi i svome glazbenome izričaju?

– Zahvaljujem u ime klape Luka na čestitkama, doista ih primamo mnogo posljednjih dana. Sve to iznimno nas veseli jer to znači da smo prepoznate, ne samo unutar naše regije, već i šire, kako na domaćoj, tako i na inozemnoj razini. Dakako, najviše zahvaljujući društvenim mrežama gdje vijesti brzo, ali i daleko putuju. Brojka kao takva nije okrugla, možda bi u nekim drugim slučajevima prošla neznatno, ali kada izgovorite 35 godina ustrajna rada, vježbanja, pjevanja, putovanja, onda je to gotovo nečiji radni vijek. Dodajmo tome i činjenicu da je klapa Luka udruga građana i djeluje na dobrovoljnoj bazi, onda ta brojka predstavlja još i više.

Predstavlja prije svega veliki entuzijazam, jer dva puta tjedno nakon posla i obiteljskih obveza treba odjuriti na probu, biti koncentriran i dati sve od sebe. To svakako predstavlja i veliku ljubav prema tom hobiju, a u konačnici predstavlja iznimnu volju za stvaranjem. Ima nas članica pomalo i u zenitu stvaranja, pa držimo da je svaka daljnja klapskim radom ispunjena godina, novi rođendan, i tako dok traje, neka traje. Tajna? Nema nikakve tajne osim iznimne predanosti. U to, moraju biti uvjerene i uključene sve članice.

Nije bez razloga konstatacija brojnih klapskih pedagoga da su žene puno »čvršće«, predanije i odgovornije od svojih klapskih kolega. Mi smo pravi primjer toga. Naime, naši dragi kolege s crvenim pojasevima često »skakuću« iz klape u klapu, nisu previše odgovorni s dolaskom na probe, posežu za instrumentalnom pratnjom, a za razliku od njih, klapa Luka (ali i brojne ženske klape) vrlo je odgovorna prema svim izazovima koje se postavljaju ispred nje. Dakle, nakon obitelji, odlaziš drugoj obitelji, klapi! Kao svojevrsna bigamija, jer to i živiš: dva života. Zato je to tako privlačno, opuštajuće od svakodnevice i apsolutno drugačije. Da ne spominjem koliko smo mi unutar klape jako, jako povezani, koliko dijelimo sve, sve vlastite i klapske probleme i uspjehe, uvijek na pomoći jedna drugoj. Opstanak na sceni ovisi o tome koliko si izvrstan u onome što daješ toj sceni. Volim vjerovati da mi doista jesmo izvrsne i u vrhu ovog glazbenog izričaja. Osim izvrsnosti, potrebno je dakako imati i malo »veze i ljubavi« s medijima, a u zadnje desetljeće, imati i izvrsno aktivne društvene mreže. To je imperativ današnje komunikacije i promidžbe. »PR« se mijenja s godinama i tko ga ne zna ili ne može slijediti, slabo će proći na sceni. Naš izričaj – interpretacija nikad nije bila problem, dapače. Pokojni maestro Ljubo Stipišić Delmata često je spominjao i naše boje glasova i naše interpretacije, na koje je značajno i utjecao.

Upravo ta boja i uvijek izvanredni soprani ili solistice te nijema (samo očima) i izvrsna međusobna suradnja svih članica, nosili su klapu u osvajanju odličja. Vrsta izričaja u našoj se klapi mijenjala ovisno i o malim zasićenjima koja prate svaki, pa i naš rad. No, bez obzira na naše »izlete« u neke druge popularne, pa i strane žanrove, mi se »ka’ i dite«, uvijek vraćamo kući na tradicionalne klapske i primorske korjene. Ti »izleti« predstavljali su nam ustvari izazov. Uvijek si postavljaš pitanje – mogu li ja to? Zato smo pjevale i sakralne obrade i nastupale u kazališnim dramama i »band aidovima«, stvarale vlastite skladbe u pop-folk izričaju, izvodile, dakako, sveprisutne obrade popularnih domaćih, ali i stranih pjesama.

Tu ima i jedan kuriozitet što malo ljudi zna… Klapa Luka prva je u Hrvatskoj otpjevala obradu neke pop pjesme i to 1997./’98. Olja Dešić uradio je tako prvi klapski (s jazz prizvukom) aranžman pop skladbe »Jugo« pjevača Giuliana. Kad je tu izvedbu čuo Rajimir Kraljević, poznati voditelj i skladatelj klape Cambi, odmah je prionuo na Gibonnijeve uspješnice i lansirao Cambi u nebesa. Ostale klape samo su slijedile obrazac tog noviteta… Ima još jedna velika otegotna okolnost u prisutnosti na sceni. Slušatelji su skloniji muškim klapama, pa čak i onima koje jedva da znaju pjevati. Natjecati se s naklonošću publike muškim klapama bilo kojoj ženskoj klapi vrlo je teško. Nasreću, i zbog tonaliteta našeg izričaja, nas jesu i još uvijek rado pozivaju na zajedničke nastupe ili nude samostalne koncerte. I to sudjelovanje tijekom godina u tim raznim »zabavnim« domaćim i iznozemnim projektima nas je također učinilo poznatima.

Volimo nagrade

Ove godine dobitnice ste godišnje nagrade Primorsko-goranske županije za izniman doprinos na očuvanju, zaštiti i promicanju glazbene baštine jadranskog podneblja… Koliko vam je važna, značajna i vrijedna ova nagrada? Je li ona samo jedna u nizu brojnih priznanja vašega rada, odnosno vaše bogate kolekcije u koju ste pohranile više od 60 domaćih i međunarodnih plaketa, priznanja i nagrada, ili vam ipak predstavlja nešto posebno? Jesu li nagrade i priznanja općenito bitan faktor kojim se mjeri uspješnost ili kvaliteta određenog glazbenog sastava?

– Naravno da nam je važna i prevažna. Kao i ona koju smo dobile od Grada Rijeke za 10. obljetnicu, 1996. godine. To držimo stvarnim priznanjem zajednice u kojoj djelujemo, prizanjem našeg truda, našeg kontinuiranog promicanja ovoga kraja u koji smo sve zaljubljene. Nagrada PGŽ-a u ovoj obljetničkoj godini za nas predstavlja i znak poštovanja za svu našu ustrajnost. Svaka nagrada, ovisno od koga i gdje je dodijeljena, nije samo puka nagrada. Iza nje stoji definitivno znak prepoznavanja nečega. Zato volimo nagrade, jer nam nose i neku poruku. Uostalom, tko ih ne voli? I da, one jesu između ostaloga i znak uspješnosti, ali ne i kvalitete.

Kvaliteta je nešto što se zasebno ocjenjuje. Nagrade, ako su one prave, slušaju struku i zato su još dragocjenije. Tko god da vas nominira za nagradu, mora priložiti i popis nekakvih izdanja, kao i popis prethodnih nagrada. To je kao neka riznica u koju volimo zaviriti, a da nam duša i zanos opet uzleti. Mi imamo isključivo prave i meritorne nagrade potkrepljene ocjenama struke i jako, jako smo ponosne na tu iznimnu kolekciju. K tomu, nagrade kao i ranije spomenuta izvrsnost te aktivnost kroz medije i društvene mreže, otvaraju širom vrata za prihvat pozivnica koje vam onda »dolijeću«, kako iz Hrvatske, tako i iz inozemstva. A bez obzira na to što nam pjevanje nije profesionalna karijera, mi smo iznimne profesionalke na samoj pozornici. I to ljudi prepoznaju.

Volimo izazove

Sutra ćete održati svečani slavljenički koncert u riječkoj crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije. Što ćete nam pripremiti za tu priliku? Jeste li pomalo tužne ili razočarane što se koncert neće održati ispred publike s obzirom na trenutačnu epidemiološku situaciju?

– E, nažalost, taj slavljenički koncert trebao se održati u svibnju 2020. godine, i to na dar svim Primorcima, Istrijanima i ljudima dobre volje. Trebao je to biti besplatan koncert s gostima, i to na Terminalu, gdje bi stajala publika, a sama pozornica trebala je biti školski brod »Kraljica Jadrana« s gradom koji pali svoja svjetla u pozadini. No, cijela ta unaprijed isplanirana i dogovorena priča pala je u vodu još 19. ožujka. Toliko nas je to rastužilo, kao i jesenje odgađanje, da nam sada ovaj koncert znači cijeli svijet i uopće nismo razočarane, dapače. Iskreno smo zahvalne našoj Hrvatskoj glazbenoj uniji, podružnici PGŽ-a, posebice počasnoj predsjednici Jadranki Čubrić koja nas je potakla da izronimo iz čemera korone i upustimo se u koncertiranje kroz virtualni svijet.

Zahvala ide i msgr. Sanjinu Francetiću koji nam je omogućio fantastično akustični prostor Duoma, Vele crikve kod Kosog tornja. Sve što sada organizacijski radimo predstavlja i za nas apsolutni novitet i novi izazov, a mi volimo izazove. Ostaje nam da zajedno vidimo koliko smo u tome uspjele. Iznijet ćemo mnogima dobro poznat presjek našeg glazbenog stvaralaštva, više i manje poznate primorske, klapske ili tradicionalne skladbe i za nas aranžirane pop uspješnice. Dakako, sve primjereno za nastup u crkvi. Dakle, dovoljno je »baciti se« sutra u 19.30 na internet i otvoriti stranicu Hrvatske glazbene unije na YouTubu, gdje će između ostalih koncerta i izvedbi uživo biti ponuđena i poveznica za koncert klape Luka koja će vas odmah unijeti u prostor crkve.

Podrška kolegama

Koliko i kako je na klapu utjecala ova situacija uzrokovana epidemijom koronavirusa? Jeste li u ovoj kriznoj godini nastupale još negdje ili Rijeka predstavlja izuzetak? Što vašoj klapi donosi budućnost?

– Koliko i kako na sve, tako i na nas. Prvo smo bile u panici. Uopće se nismo htjele vidjeti. Naš maestro Andrej Babić, mlad i moderan, inzistirao je na mrežnom okupljanju i online probama. Osobno imam problem s time jer mi smeta vlastiti glas! Nema onog dobro poznatog odjeka ili suzvuka. Tako mi se čini kao da sama sebi pjevam pod tušem, što me nimalo ne oduševljava. To može »proći« zborovima jer njihova interpretacija ovisi o dirigentu. Ali klapa koja pak ovisi o međusobnom prepoznavanju ostalih glasova i savršenom usklađivanju u izvođenju bez dirigenta, to je potpuno nemoguća misija na ovaj moderan način.

Ne u smislu neizvedivosti, nego u smislu konačnog rezultata – zvučat ćemo poput nekog zbora. I to nikako nije klapa! Ali mi ipak ne ovisimo o koncertima i prodaji karata jer svaka od nas odrađuje »kruh naš svagdanji« na svom poslu. Ali, u svakom slučaju, podržavamo kolege glazbenike, kao i sve druge kolege u pripadajućim/umjetničko srodnima industrijama u traženju financijske pomoći za doslovce nasušno preživljavanje, jer to njima jest »kruh njihov svagdašnji«. Ne svima, ali većini da. Planova ima uvijek, ali ih ne smijemo kazati… Šalim se, naravno. Imamo planove, no kad ih izgovoriš, nekako postaju stvarni.

A s nepredvidivošću ove nove bolesti ne znamo kako se obračunati. Zato marljivo vježbamo jer nikad se ne zna kada i gdje će se ukazati prilika za nastup. I tako, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera, uspijevamo održavati »onsite« probe bez modernih pomagala i samo uz osjećaj čistog zbira glasova. A tada smo i najsretnije. Sve se to može iščitati iz očiju iznad maske.

Četvrta nula

Želim vam puno sreće i uspjeha u vašem daljnjem radu te se nadam da ćete zajedno s Riječankama i Riječanima dočekati i proslaviti još puno okruglih obljetnica. Želite li štogod poručiti za kraj?

– Klapa Luka s pjesmom i u pjesmi živi. To je naš moto koji je oblikovala naša članica i pjesnikinja Tatjana Bon. I zato, da, nadamo se da ćemo zajedno s našim Riječanima, Primorcima i Istrijanima dočekati i onu okruglu obljetnicu kada ćemo upisati i četvrtu nulu. Želimo svima poručiti da budu u nedjelju, u 19.30 na internetu s nama uživo u crkvi Uznesenja bl. Djevice Marije na poveznici https://www.youtube.com/c/CroMusiciansUnion i u kućnom izdanju zajedno s nama zapjevaju, onako od srca.