Kamala Harris / REUTERS
Američka potpredsjednica blista i plijeni "na prvu", lako komunicira s publikom, a ima i što za reći
povezane vijesti
RIJEKA Dok se vodila “mrtva trka” između Bidena i Trumpa, neki su se vjerojatno pitali zašto demokrati nisu išli izravno s karizmatičnom Kamalom Harris. Da je ona u utrci za predsjednicu, činilo se, a ne “samo” potpredsjednicu, sve bi bilo riješeno i ranije. No, na kraju se strategija demokrata pokazala učinkovitom: u prvi plan su isturili iskusnog, umjerenoj i široj javnosti možda ipak prihvatljivijeg Joea Bidena, koji je trebao dovoljno dobro pokazati da će Amerika koju će on voditi biti suprotnost Trumpovoj, a Kamala Harris je tu i kao primjer: ona je žena, tamne boje kože, kći doseljenika, koja je trudom i radom došla do vrha. To je i neki imidž koji se gradio da se privuče što više glasova, zahvati što šire biračko tijelo.
No, to naravno ni izbliza nije domet Kamale Harris, koja je sada Bidenova desna ruka, te vjerojatna buduća predsjednička kandidatkinja koja se sprema na dugi rok, te do novih izbora 2024. dobiva na vremenu da se dodatno isprofilira, dok i sama Amerika dobiva na vremenu da se na to navikne. Kamala je budućnost, to je gotovo sigurno, ona utjelovljuje progresivnu, uključivu, otvorenu Ameriku; ona Trumpa tuče njegovim oružjem, samo iz drugog kuta.
Taj kut, marginaliziranih, ona postavlja u središte zbivanja, “nedostatak” pretvara u prednost: neposredna i energična, Kamala Harris blista i plijeni “na prvu”. Ona lako komunicira s publikom, a ima što i reći. Na političkoj pozornici jednostavno pristaje. Biden i Harris pozivaju se na znanost, znanje, struku, nasuprot skepsi i teorijama zavjere, koje su u zadnje vrijeme porasle do točke pucanja društva, te se u ovoj Covid-eri upravo na toj osi formira ključna podjela. Biden i Harris utjelovljuju normalu, normalnu Ameriku, normalno društvo, a normalno je vjerovati institucijama, surađivati, povezivati i uključivati. To je naravno sjajno; od Trumpovog “durenja” svi su već bili umorni.
U svemu prva
Biden i Harris su prikazani kao trijumf demokracije, čemu su međutim prethodili mjeseci unutarstranačkih priprema tijekom kojih su otpali brojni kandidati iz redova demokrata (i sama Harris je prvotno bila istaknula kandidaturu da bi je potom povukla i podržala Bidena), od kojih su neki, misle mnogi analitičari, možda bili i kvalitetniji. Jer, Biden i Harris su mainstream i u svojoj stranci, čije je lijevo krilo i dalje na čekanju. Bernie Sanders je ocijenjen preradikalnim, dok je Biden umjeren; Alexandria Ocasio-Cortez jedno je vrijeme bila zvijezda, no nešto tu ipak nedostaje, pa je isplivala iskusnija i zapravo na neki način karizmatičnija Harris. A niz je kvalitetnih demokratskih političarki ostalo u sjeni, od izrazito lijevo orijentirane Elizabeth Warren do nešto umjerenije Amy Klobuchar. Drugim riječima, Kamala Harris je demokratkinja, ali nije revolucionarka. Ona je prije utjelovljenje ideje da se može uspjeti slijedeći pravila sustava, penjati se na društvenoj ljestvici, a da bi se onda taj sustav mogao mijenjati iznutra. Njen primjer dokazuje važnost meritokratskog društva u kojem svatko dobiva prema individualnim zaslugama, društva jednakih šansi, i to je poruka koju ona zasad najglasnije šalje.
Ona kaže da je možda prva žena na tom mjestu, ali ne i posljednja, što je poruka, kako je i napomenula, djevojčicama koje je gledaju, među kojima je i sama bila kada se pokušala nametnuti, a doživljavala je i neugodna iskustva. Poruka je, ne treba se obeshrabriti, nego ići dalje, pokušati nešto promijeniti. Harris veli da je na poteškoće i omalovažavanja odgovarala tako da je u svemu morala biti prva. No, bez obzira na ovaj emotivni naboj koji prati njenu kandidaturu i izbor, za Kamalu Harris kažu da je prije svega pragmatična.
Ona je demokratkinja neke srednje struje, dok recimo manje znamo o njenoj ideološkoj poziciji kada su u pitanju socijalna prava, ekonomska pitanja… U prvi plan ide ta nada koju je pobudila, poruka koju šalje da je Amerika mjesto mogućnosti, jednakih šansi… Ima li tu i populizma? Vjerojatno ima, jer ona je i “projekt”, i to je legitimno: izborna mašinerija mora odraditi svoje, inače ne bi ni imali šansi. No, to je očito ono što sada treba Americi, kao odgovor, kao otklon klatna na drugu stranu, u odnosu na ono što je govorio i promovirao Trump.
Tvrtko Jakovina: Već sam njen izbor dobra je stvar za ravnopravnosti spolova i afirmaciju manjina u SAD-uTvrtko Jakovina s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da je Kamala Harris uistinu karizmatična, a bila je i do sada vrlo uspješna. Harris je, veli, prva žena koja je u SAD-u uspjela postati potpredsjednica, iako nije i prva žena koja je bila imenovana, a recimo i da je raniji izbor Baracka Obame sada olakšao i njezinu afirmaciju. – Mnogi republikanski glasači zazirali su od nje, dijelom i zbog, s Trumpom probuđenijega ili etabliranijega, govora koji graniči s rasizmom. Smatrali su da glas za Bidena ne bi bio dobar jer se, s obzirom da je njegova dob visoka, može pretpostaviti da bi jednog dana Kamala Harris mogla postati predsjednica. Svi ti komentari ili naboji koji su se iskazivali ukazuju na probleme američkog društva, ali na i važnost njenoga izbora. Harris je već samim činom izbora, odnosno time što je izabrana, učinila dobru stvar za ravnopravnost spolova i afirmaciju manjina u SAD-u. Već je time taj izbor povijesni. Jer, pitanje rase u SAD-u je nažalost duboko internalizirano. Oni probleme koje imaju s odnosom prema drugima ili “druge boje” nisu, unatoč svim nastojanjima, uspjeli riješiti. I tu je Kamala Harris kao simbol. S obzirom da je Bidenovo vanjskopolitičko iskustvo ozbiljno, on je vrlo zainteresiran za vanjsku politiku, godinama se time bavio itd., dok je ona prije svega bila žena pravosuđa i unutarnje politike. Možemo stoga pretpostaviti da će novom predsjedniku potpredsjednica možda prije svega od koristi biti u unutarnjim politikama koje su mu ionako sada glavna briga. U tom smislu može se očekivati njeno djelovanje na zacjeljivanju nekih otvorenih rana, kaže Jakovina. Vezano za pitanje dodatne afirmacije demokratskih politika, socijalno osjetljiviju ekonomsku politiku i slično, o čemu do sada nažalost nismo previše čuli, Jakovina kaže da neke stvari ne možemo znati, neke dođu i s funkcijom, a vidjet ćemo, veli, kakav će biti ukupan ton nove administracije, te koliko će je Biden željeti inkorporirati u svoj najuži tim. – Ali, čini mi se da bi u ovakvoj Americi, s jasnom porukom glasača demokrata koji su ogromnim dijelom dolazili od obrazovanog stanovništva ili manjina, ili ljudi različite boje kože, odnosno ne-bijele boje kože, bilo glupo očekivati ili misliti da to neće biti prepoznato od nekoga tko je te stvari osvijestio. Dakle, Kamala Harris svoju karijeru ili uspjeh ne može izgraditi tako da vodi konzervativne politike. Ako ona misli i na vlastitu budućnost, onda to moraju biti politike koje će biti progresivne, valorizirati podršku koju su dobili od obojenih glasača i obrazovanih glasača koji su ovog puta stali na tu stranu. Naime, rasni neredi ovog puta nisu bili isključivo “crni”, već su imali potporu i ostalog dijela stanovništva. Taj potencijal je demokratska stranka vjerojatno shvatila, rekao bih da ga je shvatio i Biden kada je Harris imenovao. Iako ona možda nije najradikalnija po svojim idejama, tu bi se trebao njen potencijal, kao sposobne pravnice, ostvariti. I ona sama neprestano ističe to da je prva, ali ne i zadnja žena na ovoj poziciji, kao što stalno ističe i svoj ‘background’, što je pitanje koje je u SAD-u nažalost uvijek prisutno i od kojeg se ne može pobjeći, ističe Jakovina. O fenomenu Trumpa koji je veliki broj glasača uspio uvjeriti da je on jedan od njih, iako je zapravo duboko uronjen u kapitalistički sustav, Jakovina kaže da je “Trump celebrity po svemu osim po obrazovanju.” Trump se proglasio čovjekom neestablišmenta, što je, veli, zaista bizarno, jer ako je itko u SAD-u dio establišmenta, onda je to bio Trump. Bez obzira što se nije ranije bavio politikom, upravo je on pokazao koliko su novac i mediji važni za političku karijeru i eventualni izbor, zaključuje Jakovina. |
Pragmatična i energična
Kamalu Harris prate i neke kontroverze, primjerice dok je bila glavna tužiteljica, predbacuje joj se da je bila prestroga, pa i nepravedna. Isto tako, predbacuju joj nedosljednost, osobno je protiv smrtne kazne, no na sudu ju je navodno branila itd. U kampanji se svađala s Bidenom i predbacivala mu neke navodne rasističke stavove, da bi potom stala uz njega s istom agendom uperenom prema Trumpu. Harris je čovjek struke, pravnica prije svega, ali i političarka, i to vrlo energična. Ona gestikulira i “koketira” s publikom.
Kakvo osvježenje u redovima demokrata. Kamala Harris nametnula se temama oko migrantskih politika, klimatskih promjena, energije i slično. Znamo naravno njen stav oko rasnih pitanja i s time povezane nejednakosti, ona sama taj stav utjelovljuje, ali ne znamo toliko njen stav oko klasnih pitanja i te vrste nejednakosti. Ne znamo što misli o ekonomskim nejednakostima i poreznoj progresiji, te da li je muči što je kapitalizam duboko i sadržajno nepravedan sustav.
Čini se i kao da su ovi izbori bili referendum oko prekida “balkanizacije” Amerike (što je termin koji se kod njih sve više počeo koristiti), a koja je “procvjetala” u Trumpovoj eri. Te duboke podjele u društvu dovele su do ruba sukoba koji su prijetili da eskaliraju i na biračkim mjestima. Ono što bi se već trebalo podrazumijevati nažalost se očito ne podrazumijeva, i očito se uvijek iznova treba boriti za te rudimentarne osnove demokracije, da su svi ljudi jednaki, bez obzira na boju kože, porijeklo, da svi imaju ista prava… A sva ona nadgradnja, o besplatnom obrazovanju, zdravstvu (iako je borba protiv korone glavna tema Bidena i Harris) još nije posve isplivala ni kao pitanje, a kamoli da se vidi precizan stav. Obama je imao Obamacare, Biden i Harris trebat će pokazati da su uistinu predsjednici svih.
Oni moraju podsjetiti na pravu istinu, a to je da je liberalna demokracija puno bliža malom čovjeku od onoga što je zagovarao i kakvim se predstavljao Trump. Moraju pokazati ljudima i da se ne moraju bojati zatvaranja, u smislu u kojem ih je Trump njime plašio, ako mjere imaju svoju svrhu i vijek trajanja. No, budu li zatezali na toj epidemiološkoj osi, a bez prave ravnoteže u socijalnoj politici, idući izbori bit će još neizvjesniji.
