Premijer Andrej Plenković dobio je poziv za intervju na nacionalnoj televiziji u javnom vlasništvu. Nije puno razmišljao. Znao je da mora otići kako bi se obratio javnosti i u vezi s verbalnim ratom s onim nesretnim predsjednikom Zoranom Milanovićem, ali još više zbog koronakrize, koja je poprimila dramatične razmjere.

S naslovnica novina i iz udarnih vijesti s portala vrištali su naslovi da je bolnički sustav pred urušavanjem. Prije tri dana ni premijeru Plenkoviću nije bilo svejedno. Broj pozitivnih na koronavirus prešao je debelo dvije tisuće, a bolničkih kreveta bilo je sve manje. Počele su pripreme za aktiviranje sportskih objekata, sportskih objekata na koje smo svi zaboravili još tamo u travnju ove godine kada se krivulja počela izravnavati, a bližilo se i ljeto.

Ministar Vili Beroš i ekipa iz Nacionalnog stožera izvijestila je premijera Plenkovića da sve ukazuje na to da se krivulja opet izravnava i da može poslati poruku hrvatskoj javnosti. I ekipa iz znanstvenog stožera dala je zeleno svjetlo kada ih je premijer Plenković pitao ima li smisla da ide i da šalje umirujuće poruke. Ne bi nikako bilo dobro da se izblamira, jelte.

Premijer Plenković je tijekom razgovora za nacionalnu televiziju u državnom vlasništvu djelovao smireno, zrelo, ozbiljno i s taman toliko autoriteta koliko je potrebno, a ozbiljnost je naglašavala kosa već dobro prošarana sijedim vlasima. Novinarka nije imala što puno zanovijetati jer je premijeru svaka bila zlatna.

Postavi pitanje, a slijedi odgovor kao iz knjige, sve po peesu. Nacija koja još ima naviku gledati taj televizijski program mogla je mirno zaspati jer je premijer Plenković poručio s taman toliko autoriteta koliko treba da zdravstveni sustav nije pred pucanjem, da ćemo izgurati i da nitko neće biti ugrožen jer će dobiti potrebnu zdravstvenu skrb.

Znao je premijer Plenković da je ministar financija Zdravko Marić našao neku lovicu kako bi se riješio problem s veledrogerijama koje zanovijetaju zbog tričavih nekoliko milijardi kuna duga i to u trenutku kada samo što nisu počeli u državnu riznicu stizati europski milijuni. Sve u svemu premijer Plenković mogao je biti jako zadovoljan obavljenim razgovorom, a na nastupu bi mu mogla pozavidjeti i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Premijeru su čestitali svi iz kabineta, a poruke podrške poslali su stožeraši i ekipa iz znanstvenog savjeta.

Sljedeći dan stožeraši su izvijestili o manjem broju pozitivnih i, eto, pokazalo se da je premijer Plenković bio još jednom u pravu.
A onda su počele stizati vijesti s prve crte zdravstvene bojišnice. Djelatnici KB-a Dubrava točno u podne izašli su pred bolnicu, a oni koji nisu mogli napustiti svoje radno mjesto stajali su uz prozore. »Djelatnici protestiraju jer su COVID-bolesnici proglašeni pacijentima drugog reda. Liječe se u neadekvatnim prostorima bez osnovnih higijenskih uvjeta, ponegdje bez dnevnog svjetla i bez ispravnih električnih instalacija. Liječe se i doniranim starim respiratorima, u bolnici bez infektologa na punom radnom vremenu i bez mikrobiološkog laboratorija. Djelatnici KB-a Dubrava ne mogu pružiti kvalitetnu skrb pacijentima zato su frustrirani. Djelatnici KB-a Dubrava protestiraju zato što su djelatnike KB-a Dubrava učinili zdravstvenim djelatnicima drugog reda. Bez obzira na svakodnevne iznimne napore frustrirani su i demoralizirani jer ni jednim ni drugim pacijentima ne mogu pružiti adekvatnu skrb«, glasio je izvještaj s prve crte zdravstvene bojišnice.

Dakle, nakon što se davno znalo da će KB Dubrava biti COVID-bolnica, ni kasnoproljetni niti ljetni mjeseci nisu bili dovoljni da se pripremi sve kako bismo spremni dočekali jesensko-zimsku COVID-krizu. Što je strašno, a strašno je i zbog onih nekoliko milijardi duga za lijekove i zbog svih onih milijarda koje se izdvajaju iz plaća kako bi zdravstveni sustav mogao funkcionirati. Što je napravio stožer premijera Plenkovića – ostavio je ljude u rovu bez municije. Premijer Plenković na raport bi pod hitno trebao pozvati ministra Vilija Beroša, koji je obećao da će dati ostavku ako sustav krahira. Jer, njegov je posao da onemogući krah sustava i imao je dovoljno mjeseci da se sve napravi kako bi se izbjeglo najgore. Ali tko će preko ljeta o tome misliti dok je čovjek okružen lijepim pjevačicama.