Orlando Rivetti više neće hodati riječkim asfaltom, neće voziti riječkim ulicama, neće ga biti s prijateljima kod Štefa na Brajdi, u obližnjem mu Boćarskom klubu Brajda kojem je godinama bio predsjednik. Nakon Cvjetana Ivankovića, Ivice Kovačevića, Aleša Ternovca te još nešto ranije Miše Cvijanovića na drugi svijet je otišla još jedna višedesetljetna legenda riječkog novinarstva, općenito i društvenog života našega grada kojega je toliko volio. Živio je za sport i novinarstvo doslovno od malih nogu, disao je za sport, s mislima na sportašice i sportaše i na pisanje je lijegao i ustajao, sve to zajedno mu je bilo kao sam život. Za njim je ostao trag koji dobro znaju brojni Riječani i Riječanke, tolike generacije sportašica i sportaša te trenera, isto tako i čitatelja koji su sa zadovoljstvom pratili njegove napise, komentare kao što su u društvu voljeli slušati Orlandove ćakule, šale o životu, naročito u sportu.

U taj je svijet ušao odavno, još kada je kao klinac igrao košarku a potom postao i košarkaški sudac (među inima sudio je i slavnom Nikoli Plećašu kada je ovaj u dresu Lokomotive na Trsatu igrao protiv Kvarnera), a onda se polako sve više okretao sportskom novinarstvu.

Počelo je to u dnevniku na talijanskom jeziku “La Voce del popolo” da bi raskoš novinarskog talenta godinama širio stranicama našeg lista u kojima je bio doslovno svakodnevno prisutan.

Radin i veliki entuzijast, nije znao za odmor, za njega je nešto kao što je slobodan dan bilo apstraktan pojam. Od nogometaša Rijeke, košarkaša Kvarnera, boćara pa nadalje nalazio je stalne teme kojima je uveseljevao i čitatelje i sportaše, čineći to svojim osebujnim stilom.

Bio je naime urođeni talent za novinarstvo, rođeni pisac što se vidjelo iz njegovih tekstova koji su prštali dosjetkama, anegdotama, usporedbama, originalnim zaključcima, sve miljama udaljeno od bilo kakve šablone.

Kretao se u širokom krugu ljudi, imao je tolike prijatelje sa kojima se uvijek volio družiti jer je u duši volio ljude. Kao i svi talentirani pisci bio je osebujan, šaljivdžija ali i boem koji je duboko osjećao život, bio je romantičar koji se itekako znao radovati i tugovati sa sportašima, što su oni osjećali.

Prenesti sve te dojmove čitateljima bila je njegova zadaća koju je desetljećima obavljao sa zadovoljstvom i s lakoćom. Godinama je bio srce i duša sportske rubrike našeg lista u kojoj je dugo vremena bio prvi čovjek, šef rubrike.

Bio je i visoko etabliran u Novom listu u kojem je uz ostalo bio i zamjenikom glavnog urednika. Uz tekstove o utakmicama i razgovore s najeminentnijim sportskim imenima ovaj rođeni komentaror je imao i stalnu, vrlo zapaženu kolumnu u ova modernija vremena kada su nekadašnji komentatori postali kolumnisti..

Orlando Rivetti je rođen 19. studenoga 1951. godine u Rijeci, pohađao je talijansku osnovnu školu Dolac, potom i Liceo na talijanskom jeziku u Rijeci. Od onih davnih prvih koraka kao sportski novinar u La Voce del popolu te u Sportskim novostima pa onda dugi niz godina u Novom listu u svijetu novinarstva proveo je više od pola stoljeća, kvalitetom svoga rada je bio neimenovani ali svakako priznati vodeći kroničar svih manje ili više bitnih pa naravno do onih najznačajnijih sportskih događaja u Rijeci i na Kvarneru te kao jedan od najvažnijih komentatora nogometa i košarke na hrvatskoj, nacionalnoj razini.

Nema nikakve dileme da je Orlando bio i ostao sportski i novinarski brend našeg kraja. Još 2012. godine je dobio nagradu za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara, još  je 1996. nagrađen i godišnjom nagradom HZNS za pisano novinarstvo, dobio je i nagradu Grada Rijeke, a osim u u Novom listu, radio je i u Jutarnjem listu i posebnim sportskim novinama naše kuće, u Sportplusu. Na televiziji je imao stalnu i vrlo gledanu emisiju “Orlando”, koja se od 2006. godine emitirala na riječkom Kanalu Ri. Imala je više stotina izdanja, u tom talk-showu gosti su mu bili kako svi najvažniji tako i oni manje važni sportaši i sportski djelatnici s ovih prostora. Tko bi sve nabrojio velika natjecanja s kojih nam se javljao, izvještavao je s brojnih europskih i svjetskih prvenstava u nogometu i košarci, s pet Olimpijskih igara, ali i brojnih boćarskih utakmica i lokalnih sportskih priredbi počevši od davnih dana i nogometa na Omladinskom igralištu.

Orlando Rivetti je jedan od posljednjih Mohikanaca klasičnog hrvatskog sportskog novinarstva, sada su od njega ostale uspomene koje će najviše prebirati oni koji za njim tuguju, supruga Marija, sinovi Igor i Alen, brat Sergio. Svima njima duboka sućut.